Ksenija Erker o prijateljstvu s Terezom Kesovijom, glazbenim suradnjama i privatnim druženjima u mladosti: "Forza Tereza"

Upravo sam odgledala emisiju "Nedjeljom u 2" Aleksandra Stankovića čija je gošća bila Tereza Kesovija. Budući da Terezu nisam vidjela ni čula nekoliko godina, to me jako interesiralo. I nek‘ mi bude oprošteno od Tereze i svih drugih, ponajviše me zanimalo kako pjevačica starija od mene šesnaest godina (a ja se mučim sa svoje 72 godine) planira koncertni oproštaj od publike. Što danas misli o svemu i, na kraju, što je voljna reći, a što ne! Odmah da vam kažem - oduševila me.

Uz minuciozno Stankovićevo vođenje uspjela je izreći puno o svojoj karijeri, o stvarima koje su je obilježile, o ljudima koji su je bespovratno dotaknuli, pa i o Josipu Brozu Titu. Ne mogu se oteti dojmu da je Stanković slušajući Terezu koja govori o svojim susretima s Titom odmah bio svjestan koliko će taj trenutak u emisiji izazvati kontroverznih komentara, kao što nije bio svjestan u jednoj davnoj emisiji s gošćom Mirom Furlan koliko će njegovo beskrajno divljenje prema Miri zasjeniti sve drugo što je namjeravao ostvariti.

Nevjerojatno je kako Tereza i u svojim visokim godinama uspijeva držati sve pod kontrolom i sve staviti u svoju funkciju. Iako je moj ideal pjevačice, a i žene Gabi Novak, Tereza je velika glazbenica i pjevačica, potpuno jedinstvena na ovim našim prostorima i bojim se da dugo, dugo nećemo imati takvu. Čak i njezinu glazbenu obrazovanost (studij flaute na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji) uspijeva zasjeniti njezina muzikalnost i osobnost kojom svoju vjernu publiku koju je stekla vodi kamo želi i kako želi.

Ksenija smatra da je Tereza velika glazbenica i pjevačica, potpuno jedinstvena na ovim našim prostorima

DARKO TOMAŠ CROPIX

U emisiji su me posebno dotakla dva trenutka kojima sam bila nazočna. U videu o njezinim uspjesima na festivalima, pogotovo Splitskom koji je posebno istaknula, bio je insert o pjesmi "Adio", kad sam u pratećim vokalima stajala iza nje. Nikad neću zaboraviti kako je Terezin tadašnji suprug Miro Ungar došao do nas "pratećih" i rekao nam: "Ljudi, kad u pjesmi dođe taj adio, morate ga otpjevati strastveno i svom svojom snagom!"

Poslušali smo ga i tako smo grunuli taj adio da su tadašnje tehničke mogućnosti zagušile sljedeći Terezin stih! A drugi je trenutak kojeg se Tereza sjetila govoreći o Arsenu bio njihov duet flauti na jednom njenom koncertu u "Lisinskom". Odsvirali su jedan stavak Domenica Cimarose, zdušno i beskrajno muzikalno.Trebalo je to uvježbati nakon toliko prošlih godina od akademije i flaute, a bilo je čarobno. Bila sam u publici i rasplakala se.

Ipak, najviše suradnji s Terezom imala sam kao prateći vokal, makar moram reći da sam bila i gošća na nekoliko večera u njezinu domu i vrtu. U vrtu su bili Terezini rođendani, a u prekrasno uređenim stanovima na Srebrnjaku i poslije pod Sljemenom pamtim večere koje je organizirala za kolege, prijatelje i familiju. Posebno pamtim jedan ručak na kojem smo bile samo Gabi i ja, a Tereza nam je skuhala divnu juhu i rižoto sa šafranom, koji je praktički kuhala pred nama inzistirajući da to naučimo.

Ksenija Erker je najviše suradnji s Terezom imala kao prateći vokal

DARKO TOMAŠ CROPIX

Ma, bilo je to kao i na njenim koncertima: uzme vas pod svoje i radi s vama što hoće! Beskrajno sam joj zahvalna što me povela sa sobom u Pariz, da kao prateći vokal budem dio sjajnog koncerta u pariškoj Olimpiji. Odličan orkestar pod vodstvom Đele Jusića s neizbježnim dugogodišnjim Terezinim pijanistom Brankom Bulićem-Bulom i nas troje pratećih vokala Hegedušić, Bobinec i ja. Puno smo vježbali i pripremali se (pogotovo vokalne probe u Bulinom tadašnjem stanu na "Džamiji"), a prije Olimpije taj smo program i koncert održali u Zagrebu u "Lisinskom" da učvrstimo gradivo. Za mene kao istinskog poklonika francuske glazbe i šansone ulazak i boravak u Olimpiji (tada još originalnoj i nepreuređenoj) gdje su moji idoli Brel, Aznavour, Piaf i ostali ostavili svoje tragove, bio je zaista neprocjenjiv.

Postoje takvi trenuci u životu koji vrijede više nego neki ostali, svi zajedno. Usprkos svim našim probama i već odrađenom istom koncertu u Zagrebu, svi smo imali tremu pred Olimpijom i Parizom. A Tereza je samo izašla na pozornicu i kao uvijek "pomela" sve. Malo je reći da joj želim sve najbolje u narednim koncertima u kojima je zamislila svoj oproštaj s publikom. Prisjećam se jedne davne njene pjesme koju sam snimala, a zvala se "Forza maestro", mogu samo reći: FORZA TEREZA!