Ksenija Prohaska, koja igra Dubrovkinju Pavlu u novoj predstavi splitskog HNK-a ‘Ribarske svađe‘, govori o idiličnom djetinjstvu, velikim ljubavima, životu u Americi i majčinstvu.
"Imala sam puno prekrasnih uloga, surađivala s vrhunskim redateljima, radila velike predstave, proputovala svijet s njima, a i dalje dan po dan sanjam", govori nam na početku razgovora Ksenija Prohaska, nacionalna dramska prvakinja HNK-a Split od 2015., koja je posljednjih 25 godina odigrala više od 1500 predstava u 20 zemalja, i to na pet različitih jezika. Među njezinim najznačajnijim naslovima su ‘Orestija‘, ‘Filomena Marturano‘, ‘Tetovirana ruža‘ i ‘Gospoda Glembajevi‘, a njezin kameleonski glumački talent došao je do izražaja i u novoj predstavi ‘Ribarske svađe‘ u kojoj glumi poštenu i strastvenu Pavlu, suprugu ribara Tonka, i to na dubrovačkom govoru. Rođenoj Splićanki to nije bio težak zadatak jer je, ističe, dubrovački odmalena upijala od obiteljskih prijatelja.
"Divno je biti u procesu stvaranja predstave, a okružen si velikim talentima. Taj me proces jako opušta", ističe Ksenija Prohaska, dodajući da se danas više nego ikad voli opustiti u gledalištu i uživati u glumačkim ostvarenjima kolega svih generacija. A i dalje je jednako strastveno zaljubljena u scenu - sjajna je u glazbeno-dramskoj predstavi ‘Billie Holiday‘ i ‘Edith Piaf‘, čija je i autorica. Fantastična je i u predstavi ‘Marlene Dietrich‘ o njemačkoj glumici za koju ističe da je bila hrabra, slobodna i autentična, okrenuvši leđa nacizmu i Hitleru, pa poput nje za potrebe uloge odijeva kratke hlače, frak i nosi cilindar. To je Ksenijin najuspješniji komad, koji je dosad odigrala oko 500 puta na pet jezika u dvadeset zemalja, računajući od splitske premijere 18. prosinca 1999.
Sveto i sretno djetinjstvo
"I čini mi se da sam se tek zagrijala za jednu dobru turneju", kroz smijeh priča Prohaska, koja zanesenost i životno veselje prema novim jutrima punim ljubavi zahvaljuje idiličnim ljetima kod bake i djeda u Splitu u Dujmovači. Svoje je djetinjstvo opisala ‘kao sveto i sretno, poput priče iz Glasa Koncila‘, dok je mladost, ističe, provela poput vile u nekom začaranom snu. Školovala se i odrastala u Rijeci gdje je njezina mama Nevenka bila učiteljica u školi ‘Matteotti‘, a tata Bepo kapetan duge plovidbe na Jugoliniji. Osim roditelja, koji su joj pružili beskrajnu ljubav, na Ksenijin život ogroman utjecaj ima i starija sestra Ina. A upravo je Ina njihovoj majci, kad su zajedno gledale neki film u kinu, šapnula da su ‘ti glumci također nečija djeca‘ i na taj način gospođu Nevenku omekšala da podrži Kseniju u njezinim glumačkim snovima. Tako nikad neće zaboraviti kad je s četrnaest godina došla u riječku Municipiju, dramsku sekciju ‘Ars poetica‘, voditeljice Nevenke Benković.
Tada je pročitala heksametre i dok ih je govorila, nastala je velika tišina. I to je, ističe Ksenija, označilo početak njezine glumačke pustolovine. Prije odlaska u Zagreb, gdje je diplomirala glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1980., u Rijeci je na Ekonomskom fakultetu diplomirala za inokorespondenta engleskog i njemačkog jezika, a upisala je i talijanski. Zanimljivo je i da je paralelno s glumom dvije godine studirala komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi se na trećoj godini Akademije udala za glumca i grafičara Darka Ćurda - jednog od utemeljitelja Histriona. Mladi par ubrzo je dobio kćer Anu, danas strastveno posvećenu zaštiti životinja, pobornicu zdravog života i joge. Sada predano surađuje s udrugom ‘Besti‘ iz Splita.
"Razvela sam se nakon završetka Akademije i premda je Anin otac bio divan i dobar čovjek, ja sam prolazila kroz teške izazove kao samohrana majka, pokušavajući uskladiti majčinstvo i glumačku karijeru", ispričala je Ksenija, čiji talent, ljepota i energija u tim turbulentnim vremenima i njezinim dvadesetima nisu ostali neprepoznati. Ostvarila je oko dvadeset i pet uloga u zagrebačkim kazalištima, od toga jedanaest premijera u zagrebačkom HNK-u, među kojima je i uloga nevjeste u ‘Krvavoj svadbi‘ Federica Garcíje Lorce. Ondje je, kaže, prvi put na sceni i pjevala. Sudbina ili splet okolnosti htjeli su da zagrebačke ulice zamijeni dalekim i egzotičnim jutrima. Naime, na snimanju filma ‘Transylvania 6-5000‘ nedaleko od Zagreba 1985. upoznala je proslavljenog američkog glumca i komičara Johna Bynera, koji je Kseniji mimo scenarija rekao: ‘Podsjećate me na moju buduću suprugu.‘ Ova fatalna rečenica bila je ‘prečica‘ do Ksenijina srca.
"Zaprosio me kod mog oca i otputovali smo s mojom kćeri Anom u Tokio gdje smo se vjenčali", prisjetila se Prohaska, dodajući i da je sa suprugom živjela i u Los Angelesu, na privatnom otoku na Fidžiju i na Havajima.
Život na Havajima
"Priroda na Havajima je čudesna, živjeli smo u japanskoj vili u čarobnom okruženju, ali unatoč tom raju, bila sam nostalgična prema Hrvatskoj pa je suprug doveo moju dragu prijateljicu Mariju i njezinu kćer Irinu iz Zagreba, da bih imala društvo za jutarnju kavicu, a moja kći prijateljicu. Nakon nekog vremena uslijedilo je teško razdoblje u kojem smo bili žrtve holivudskog menadžera i moj suprug se morao vratiti u Los Angeles da se suoči sa situacijom", prisjetila se glumačka diva, koja se od Johna razvela nakon sedam godina braka 1992. Kad govori o drugom suprugu, ističe da ga je jako voljela, ali da ju je pogodilo to što je isprva više vjerovao menadžeru koji ga je opljačkao nego njoj. Da prebrodi tugu zbog tih privatnih okolnosti, Ksenija je radila i učila... U Hollywoodu je četiri godine studirala glumu s Rickom Edelsteinom (bio je učenik Leeja Strasberga - učitelja glume i Roberta Duvalla) i snimala s američkim zvijezdama.
"Sjećam se da sam s Jeffom Goldblumom pričala o metodama glume koje smo koristili, a prije svake scene se zagrijavao, skakutao. Bio je jako šarmantan i zainteresiran za sve što sam govorila. Geena Davis pak pokušavala mi je reći kako nisam ni svjesna koliko je moj suprug John Byner američka mega televizijska zvijezda", prisjeća se i dodaje kako je Geena bila lijepa, pametna i draga i kako je s njom i Jeffom igrala u filmu ‘Transylvania 6-5000‘. S Royem Scheiderom i Williamom Shatnerom igrala je u seriji ‘SeaQuest‘. Tada je kolegi Shatneru, sjeća se, emotivno pričala o Domovinskom ratu, zbog čega je s bivšim suprugom priređivala dobrotvorne večeri u Los Angelesu. U filmu ‘Bugsy‘ glumila je i s najvećim zavodnikom Warrenom Beattyjem.
"Igrala sam Marlene Dietrich, snimala sam je tjedan dana. Warren je neopisivo inteligentan, karizmatičan, obrazovan, a volio je ‘škicnuti‘ žene na snimanju. Tada se zaljubio u Annette Bening - smije se glumica. Upoznala je i Meryl Streep, s kojom je provela sat i pol u ugodnom razgovoru, opisavši je kao ‘ženu posebnog sjaja‘. U tim holivudskim danima nije se osjećala kao zvijezda, ali jedan trenutak ipak jest. Bilo je to kad je u dugoj čipkastoj haljini i visokim potpeticama išla u jedan studio na audiciju, samouvjerena i nasmijana. U jednom trenutku vozač nekog automobila se zaustavio i rekao joj: ‘Honey, you got the part.‘ Sve to vrijeme života u SAD-u nerazdvojna je bila od kćeri Ane, ljepotice koja je postala top model u agenciji Elite. Kako je Ana s 20 godina dobivala kampanje i modna snimanja po Europi, Kseniji je bilo nezamislivo da se vide jednom godišnje.
"Dovoljno je reći da sam se iz Beverly Hillsa vratila u Split i da je to bila najbolja odluka u mojem životu. Provela sam divne godine uz veliku ljubav svoje mame, tate, sestre, nećaka Hrvoja, nažalost prerano preminulog hrvatskog branitelja, te njegove supruge Ariane i kćeri Hane. Danas su mi najsretniji trenuci oni kada me moja Ana nazove - govori Ksenija, čija kći živi u SAD-u sa suprugom informatičarem i imaju dvije kćeri; Caroline i Claru.
Širok dijapazon uloga
"Ana je uvijek bila moj guru, moj mali anđeo koji me čvrsto držao na zemlji, dok mi je glava uvijek bila puna snova. Poslu sam se najviše posvetila kada je odrasla i zato bih svim majkama poručila da vas život ne vara i da se sve stigne", tvrdi Ksenija, koja je nakon dolaska u voljeni Split 1999. godine obogatila glumačku i umjetničku scenu svojom umjetničkom vještinom. Igrala je čitav raspon likova - od fatalnih zavodnica do usamljenih udovica - od uloge u mjuziklu ‘Bambina‘ do talijanskih turneja s predstavom ‘Marlene Dietrich‘, koja je gostovala i u njujorškom kazalištu La MaMa. Njih joj je dogovarao Sandro Damiani, kazališni producent i životni partner s kojim je provela dvadeset godina. Poznavala ga je, kaže, cijeli život - odrasli su u istom kvartu, vezu su započeli dok je on bio ravnatelj Talijanske drame u HNK-u Ivan pl. Zajc u Rijeci, a ona radila ‘Filomenu‘. Danas ima sjajnu liniju koju zahvaljuje dugogodišnjem bavljenju baletom, dok mladoliku kožu duguje asketskom životu bez cigareta, alkohola, šećera i masti. Osim toga, lice njeguje ručnim masažama i prirodnim kremama, dok zrači senzualnošću i karizmom koja naprosto osvaja. Prije nekoliko godina preselila se u Zagreb u Klaićevu ulicu za koju je vežu divne uspomene, među njima je i rođenje njezine jedinice, a kad govori o ljubavi zbog koje je znala patiti poput svojih junakinja Filomene, Serafine delle Rose, Edith, Billie - tvrdi da je najljepše kad se dvije zrele osobe sretnu.
"Zapravo, divno je susretati ljude i voljeti ih", govori glumica, dodajući i zafrkanciju na račun muškaraca: ‘Dosad sam se uvjerila da postoje dvije vrste; oni koji su vezani za mamu i oni koji su vezani za prvu ženu. Treću vrstu nisam još upoznala.‘ Ksenija kaže kako je sve u životu radila iz srca i bez računa, jer ‘tko zatrudni na trećoj godini Akademije i udaje se u Tokiju?‘ Svoju mladolikost, naglašava, zadržala je i neozbiljnim razmišljanjem, a kad se zaljubi - postaje bedasta. Kako je nepovratno zaljubljena u Split, često je na autocesti iz Zagreba prema jugu, pa se šali i da je kamiondžija, dok joj energičnost podgrijava i interes prema televiziji i filmu.
Čeka je skorašnji nastup s predstavom Billie Holiday u Dubrovniku, večeri posvećene Jakši Fiamengu u Kaštelima, kratka turneja ‘Ribarskih svađa‘ početkom svibnja te američka turneja s ‘Marlene Dietrich‘ na engleskom: u Nashvilleu, Oklahomi, Los Angelesu, Tulsu... Nedavno je ova plodna umjetnica izdala i svoju zbirku pjesama ‘Gingola‘, intimnu i strastvenu poeziju o žudnji, ljubavi i samoći. Stoga je stihom iz jedne svoje pjesme odgovorila na pitanje čemu se još veseli: ‘Svemu. Moja je budućnost uvijek savršena i lijepa poput trešnjina cvijeta u kojem živi sva ljepota proljeća i tvoj poljubac‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....