Zagrebačka glumica Monika Mihajlović Rotim i njezin suprug Ante Rotim, otvorili su nam vrata svog doma i otkrili kako im je jednoipolmjesečna bebica, kojoj je mama tijekom rizične trudnoće dala poseban nadimak, uljepšala život.
U obiteljskoj kući u istočnom dijelu grada, okruženoj travnjakom i vrtom punim cvijeća, ovih dana vrijeme teče sporije. Dok lipanjsko sunce pada preko zelenila, malena Paola spokojno spava u kolicima u hladu, na proljetnom zraku. Budi se u kratkim intervalima, tek toliko da svojoj mami, zagrebačkoj dramskoj umjetnici Moniki Mihajlović Rotim (35), i tati Anti Rotimu (34), neurokirurgu zagrebačke Kliničke bolnice Sestara milosrdnica, te baki Dunji pokaže snen, presladak izraz lica. Kad se malena promeškolji u snu i ispusti uzdah, to njezina obitelj već tumači kao bebinu prvu komunikaciju. Nije važno to što se pokraj kolica nalaze čak dvoje liječnika koji znaju mnogo toga o razvoju beba, jer baka Dunja također je liječnica, odnedavno umirovljena. A zagrebačka glumica, koju pamtimo kao omiljenu sestru Davorku iz serije "Sjene prošlosti", još je tijekom trudnoće proučila sve što je mogla o prvom životnom razdoblju prinova. Naravno da sve troje zna kako je za pravu komunikaciju još prerano. Problem je u tome što je pokraj Paole, s njezinim malim prstima, nosićem koji proviruje iz dekice, savršenim ušima i gustom paperjastom kosom nemoguće ostati racionalan i ne povjerovati u nešto što je, realno govoreći, nemoguće.
"Paola je jako mirna beba. Kada je nahranjena, presvučena i sita te još dobije masažu za bebe, u čemu se stalno educiram i istražujem nove tehnike, stvarno je dobra. Jako dobro napreduje: rodila se 8. svibnja carskim rezom, dva dana nakon što sam proslavila rođendan. Bila je teška tri i pol kilograma i duga 48 centimetara, a sada već ima 51 i pol centimetar i četiri i pol kilograma. Kada smo je suprug i ja sredinom svibnja donijeli kući iz rodilišta, budila se svakih sat i pol, pa svaka dva sata, a sada su se i buđenja prorijedila", otkriva zagrebačka glumica.
Nježnost za cijeli život
Jedini problem su situacije u kojima Paola tijekom hranjenja proguta zrak, što joj stvara probavne tegobe i nervozu pa "mrvica" zaplače. No, to je uobičajeno: mnogi su roditelji proživjeli noći bez sna zbog dječjih grčeva. Kako bi se što brže i lakše uhodali s Paolom i da se Monika brže oporavi od carskog reza, mala obitelj preselila se k Monikinoj majci. Teško je reći tko više uživa - beba, koja obožava spavati u bakinom zagrljaju, ili baka, umirovljena oftalmologinja, koja je upravo zbog prve unučice proljetos odlučila otići u mirovinu. Osim Monike, odgojila je i njezinu šest godina stariju sestru Kseniju, diplomiranu politologinju, pa dobro zna što malom djetetu najviše pomaže kad zaplače.
"Najvažnije je da osjete naše ruke. Kada Paolu zaboli trbuščić, nježnost je najbolji lijek jer voli biti nošena. Malim bebama treba dati nježnost koliko god traže jer će im to ostati za cijeli život. Treba im sva nježnost ovog svijeta i moramo im je dati. Kasnije će doći sve ono što život nosi", govori baka Dunja i dodaje kako je njezin zet Ante uzeo mjesec dana očinskog dopusta kako bi pomogao Moniki poslije porođaja. Hrani je na bočicu, premata, uspavljuje i iznenadio ju je vještinom, a ne samo entuzijazmom kojim se brine za svoju kćer. Monika otkriva kako to u praksi izgleda, priznajući da su se već prvih dana roditeljstva podijelili kao tim.
"Ja sam preuzela noć, a onda Ante i moja mama preuzmu dan kako bih ja ipak mogla malo odspavati. Jer ne možeš ni funkcionirati ako ništa ne odspavaš. To mi jako puno znači, pogotovo u ranom postpartumu, što nijednoj mami nije lako", govori glumica, čiji oporavak nakon carskog reza još traje. Pojašnjava da postoje mame koje su se lako oporavile od zahtjevnog zahvata, drugima je trebalo više vremena, a ona je po tom pitanju negdje između.
"Prošlo je tek pet tjedana, tako da sve ide tempom koji određuje moje tijelo. Nije me toliko boljelo, nije ta bol od samog reza i same operacije bila nešto što je jako utjecalo na mene. Nekako sam prošla kroz to. Samo oporavak još traje i još se snalazim sa svojim tijelom i s tim potpuno novim pokretima, učim što smijem ili ne smijem raditi, a koji se razlikuju od onoga što sam smjela ili nisam smjela u trudnoći. Kada me prijateljice pitaju je li carski rez lakši ili teži izbor, ne znam što bih rekla. On se radi s razlogom. U mojem slučaju radili smo ga po indikaciji neurologa, mislim kako nema nikakve šanse da vam ga itko napravi jer vi tako želite", govori glumica.
Mala "Jagodica"
Opuštena je i nasmijana pa je na prvi pogled gotovo nemoguće zaključiti kako je iza nje trudnoća koju je morala strogo čuvati. Tek kada je njezina kćerkica uz nju i svog tatu, Monika si dopušta potpuno odahnuti jer su iza nje mjeseci iščekivanja, neizvjesnosti i života "od pregleda do pregleda". U 24. tjednu trudnoće provela je desetak dana u bolnici jer je trudnoća potkraj drugog tromjesečja postala vrlo rizična.
"Što se dogodilo? Nije bila riječ o mojoj dijagnozi multiple skleroze, koja mi je otkrivena prije šest godina u blažem obliku. Htjela bih pojasniti da multipla nije nasljedna bolest. Osim toga, to ne utječe na trudnoću, ali svejedno sam se u početku bojala. No, o svemu sam razgovarala sa svojom neurologinjom, koja me vrlo lijepo razuvjerila i otklonila moje strahove. Rekla mi je da žene s multiplom sklerozom mogu ostati trudne, iznijeti trudnoću i biti majke jednako kao i sve druge žene, u dogovoru s liječnikom. I da zbog dijagnoze nitko ne bi trebao odustati od majčinstva", govori Monika Mihajlović Rotim, čija se trudnoća pokazala rizičnom zbog upale mjehura. Kaže kako naizgled bezazlen problem tijekom trudnoće može izazvati najveći strah. Tek kada joj je potkraj drugog tromjesečja dijagnosticiran, postala je svjesna koliko se situacija može zakomplicirati jer "obična" upala mjehura, pa i kada nije uzela maha, može izazvati kontrakcije.
"To se dogodilo i meni. U bolnici Sestara milosrdnica to su uspješno zaustavili, dali mi terapiju i jasne upute. Bila sam hospitalizirana desetak dana. Sve se dogodilo jako rano, bio je petak, doslovno dan prije nego što sam navršila 24. tjedan trudnoće. U tom trenutku uopće nisam htjela ni razmišljati o tome koliko je to rano ni što bi sve moglo značiti", prisjeća se glumica, koja je samo u jednom trenutku na chatu za mame upitala je li ijedna rodila u 24. tjednu i kakve su prognoze. Komentari koje je dobila bili su ohrabrujući, ali i vrlo realni. Ipak, javile su joj se četiri žene koje su prošle kroz slična iskustva i sve se dobro završilo za bebu.
"Upravo je to bilo ono što mi je tada trebalo. Nakon toga ugasila sam mobitel, ništa više nisam "guglala", nisam gledala slike niti dalje ispitivala. Dovoljna su mi bila ta četiri pozitivna komentara i nakon toga sam se smirila, imajući vjeru da će, što god se dogodilo, ona biti dobro. Sjedila sam na bolničkom krevetu i razgovarala s Paolom u svom trbuhu. Govorila sam joj da znam kako to možemo izdržati zajedno. Molila sam našu curicu, kojoj smo Ante i ja još na početku trudnoće dali nadimak "Jagodica", neka bude hrabra do 1. svibnja i da će nakon toga vrijeme raditi za nas dvije. Bio je to datum koji sam u svojoj glavi odredila kao siguran, nakon kojeg sam vjerovala da se ne može dogoditi ništa loše. Ne mogu opisati s koliko sam ga olakšanja dočekala", prisjeća se Monika.
Danas, dok Paola spokojno spava u hladu vrta obiteljske kuće, Monika i njezina majka Dunja prisjećaju se simbolike koja ih je pratila mnogo prije nego što je djevojčica stigla na svijet. Upravo su im ti mali, gotovo filmski trenuci u najtežim danima vraćali vjeru da će sve završiti dobro.
Došla je roda
"U proljeće se na našoj livadi odjednom pojavila prekrasna roda. Bila sam fascinirana tim prizorom i pomislila: "Bože dragi, je li ona nagovještaj nečega što dolazi u našu kuću? Je li ona znak neke bebice?" Poslije smo Monika i ja otišle na nekoliko dana na Dobru. Sjedile smo na terasi kućice, gledale livadu ispred sebe i odjednom su sletjele dvije rode, doslovno nekoliko metara od nas. Nikada u životu nisam doživjela nešto takvo. Pogledale smo se i rekla sam joj: "Monika, bit će beba", prisjeća se baka Dunja.
Simbolika je postala još snažnija kada je samo mjesec dana poslije Monika doznala da je trudna.
"To je bilo u srpnju, a već u kolovozu test je bio pozitivan. Odmah sam znala da se nešto događa, još prije testa pojavile su se mučnine. Mama i ja često smo se kasnije prisjećale tih roda i svega što se događalo. Kad mi je bilo najteže, upravo su me takvi znakovi nekako smirivali", smije se Monika i dodaje kako je "Jagodica" radost cijele obitelji - bake, svoje tete Ksenije, Monikine starije sestre, ali i teta Nine i Marije, Antinih sestara koje su oduševljene svakim njezinim pokretom i pogledom. U posjete im dolazi i 12-godišnja Anđela, Antina polusestra, koja uživa držati je u naručju. U tim dolascima, smijehu i sretnim trenucima oko kolijevke jasno se vidi da je Paola, malo sunce obitelji Mihajlović Rotim, dvije obitelji povezala u jednu i donijela toplu svakodnevicu ispunjenu ljubavlju i nježnošću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....