Autorica knjige ‘Tajni sastojci za odgoj djece‘ održava vodi jedan od najuspješnijih programa za dodatnu edukaciju odgajateljica i dadilja djece predškolske dobi u Hrvatskoj, pogledajte zašto
Nema baš mnogo mama koje će poput Lane Kihas Pranjić, magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, mirna srca pustiti supruga da sam samcat odvede njihove dječake na more. I pritom mirno spavati, sigurna da će sve proći kako treba: dvoipolgodišnji Grga i jednogodišnji Tomo uživat će na plaži, a Lanin suprug Ivan Pranjić provest će kvalitetno vrijeme s dečkima i isprobati vlastite odgojne metode. Kada se vrate kući, ponosni tata prepričat će joj dogodovštine, ali i situacije kada nije sve išlo po planu no on je imao sve pod kontrolom jer od prvog ravnopravno sudjeluje u odgoju i brizi za mališane. Tomo i Grga ne osjećaju promjenu rutine i razliku u obiteljskoj dinamici u odnosu na to da li je s njima mama ili tata, pa bez problema mogu ići samo s tatom na ljetovanje.
U domu obitelji Pranjić u zapadnom dijelu grada, primjenjuje se ili bolje rečeno, živi sve što Lana predaje odgajateljicama, a uskoro i dadiljama, na online radionicama i predavanjima za rad s djecom rane i predškolske dobi. Iza nje je dvadesetak godina iskustva u radu s djecom u Hrvatskoj i izvan nje, a unatrag pet godina vodi jedan od najuspješnijih programa za dodatnu edukaciju odgajateljica i dadilja djece predškolske dobi u Hrvatskoj.
"Mislim da očevima treba dati priliku. Trebalo bi ih već tijekom trudnoće pripremati na to kako će život izgledati kada se dijete rodi. Najčešće nemaju pojma kako će izgledati obiteljska dinamika po noći, a kako preko dana, ni kako se nositi s time? Jako je važno ukazati svom partneru povjerenje. Mame se nerijetko boje da se njihov partner neće moći nositi s klincima. U redu, možda nemaju urođen osjećaj za djecu poput nas, ali brzo uče. Evo kako suprug i ja funkcioniramo kad je riječ o roditeljskim vještinama. Primjerice, kada smo s našim dečkima u parku, promatramo druge roditelje s djecom i pričamo. Pitam ga, primjerice, kako bi on riješio problem dječjeg ispada? Što misli o tome kako se roditelj odnosi prema djetetu? Što misli zašto dijete ima takve reakcije? Zanima me što misli i kako bi se postavio. Najbolje mi je kada suprug kaže: "Hej, isprobao sam onaj tvoj trik s neposluhom i stvarno djeluje". Često razgovaramo o ponašanjima nas i naše djece, o načinu komunikacije i to je važno, otvorena i direktna komunikacija da budemo što bolji roditelji.
Priznaje da se joj se ne sviđaju baš sve Ivanove metode, primjerice, kada njihov mlađi sin baca pijesak za igru po cijelom balkonu - što maleni obožava jer u fazi je kad ispituje teksturu predmeta oko sebe - zato što dio pijeska, uz tatin "blagoslov", završi u dnevnom boravku. No gospođa Lana vjeruje da je važnije podržati supruga dok gradi svoj stil odgoja.
"Ivan ima super odnos s djecom zato što je prvog dana uključen u sve. On im skuha, pospremi, pegla im odjeću, kupa ih, stavlja na spavanje. Bitan je i taj logistički dio. Grga i Tomo s njim imaju jednak osjećaj povjerenja i sigurnosti kao sa mnom", dodaje magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja rođena prije 40 godina u Ivancu. Nakon završenog studija u Zagrebu, zaputila se početkom 2000-ih u inozemstvo. Usavršavala se u dječjem ljetnom kampu u SAD, u jednom vrtiću u Irskoj te u Centru za odgoj i obrazovanje u Francuskoj, odnosno u tamošnjoj inačici dnevnog boravka poslije škole. Usvajala je nove vještine ali i odbacivala postupke koji na nju nisu ostavljali dobar dojam. Primjerice, u Dublinu joj se nije svidio "ex cathedra" rad s trogodišnjacima koje se prilično strogo učilo pisati prva slova, umjesto da im omoguće učenje kroz igru. A kada je nakon Irske prije petnaest godina započela usavršavanje u francuskom gradu Reimsu, dobila je interesantan zadatak: podučavati mališane predškolske dobi osnovama engleskog kroz igru, a oni su nju, koliko su god mogli i znali, uz puno smijeha, pokreta, pjesme i plesa, podučavali francuskom jeziku.
"Kada ste zbog jezične barijere prisiljeni smišljati zabavne stvari kako bi podučavali djecu, događa se kreativna interakcija u kojoj rastete kao osoba, odgajatelj, ali i majka. Puno sam, naime, naučila i od svoje djece, ponajprije to da treba biti još strpljiviji i još dosljedniji. Te dvije riječi, strpljenje i dosljednost, često se provlače kroz moju edukaciju", kaže autorica knjige "Tajni sastojci za odgoj djece", priručnika posvećenom pedagogiji slušanja djece. Napisala ju je prije dvije godine, a riječ je o praktičnim primjerima i osobnim iskustvima pedagogije slušanja i komuniciranja s djecom rane i predškolske dobi. Namijenjena je odgojiteljima, roditeljima, svakome tko želi bolje razumjeti kako razmišljaju djeca, kako funkcionira njihov svijet i biti spreman učiti od njih.
Ponukana upitom kako su je njezini klinci "podučili" strpljivosti i dosljednosti, otkriva da obojica od prvog dana spavaju u vlastitim sobama. Smatra da je to jedna od odluka koju roditelji trebaju donijeti zajednički: nekome je važno da djeca, kada su mala, spavaju s njima, a drugi vjeruju da će mališani biti samostalniji spavaju li odvojeno. No kada se odluka donese, jako je važno dosljedno je provesti i biti vrlo strpljiv.
"Naša odluka je da dijete treba spavati u svojoj sobi. Krenuli smo od uvjerenja da će sve biti u redu, da ne moram stalno bdjeti nad djetetom: za svaki slučaj tu je baby alarm. Zašto? Naime, djeca tijekom prve tri godine života stječe osjećaj privrženosti i sigurnosti. Taj prijeko potreban osjećaj daju im roditelji i uz pomoć rutine. Mališani jako vole rutinu, redoslijed, ujednačen dnevni ritam, stabilnost. Suprug i ja smo naše naučili da je normalno spavati u svojoj sobi. Odlazak na spavanje u svojoj sobi postalo je dio njihove rutine nakon večere, kupaonice i čitanja priče. Ponekad negoduju ali ne dulje od pet minuta", priča super mama i odgajateljica.
Na svojoj web stranici dijeli iskustva putem bloga i podcasta, a za odgajatelje kojima je potrebno produbljivanje znanja i dodatna edukacija, održava online radionice sa sudionicima iz cijele Hrvatske. Najčešće teme su kako promatrati spontanu igru mališana i na temelju toga otkriti koje su mu potrebe, interesna područja, gdje su izazovi – što je i te kako važno jer se riječ o temelju na kojem će tijekom kasnijeg školovanja doći nadogradnja. Ako je "trasiran" kako treba, kvalitetnim radom odgajatelja u vrtiću ili educirane dadilje tijekom prve tri godine života, dijete će naučiti vještine koje će mu koristiti tijekom cijelog života.
Uz to, gospođa Lana na radionicama podučava kako aktivno slušati dijete i kako spoznaje o djetetu prenijeti roditeljima? To je jako važan segment rada s klincima predškolske dobi: katkad nije lako roditeljima izreći zapažanja o mališanu koja im se neće svidjeti: nekoga je udarilo, dobio je udarac, pokazuje da se nečega pretjerano boli ili preveliku agresivnost. Jer, roditelji su najvažniji u odgoju djeteta stoga na svaki izazov treba reagirati i podučavati dijete u pravom smjeru, a na odgajateljima i dadiljama je da ih zamijete i kvalitetno (konstruktivno) prenesu.
Ohrabrujuće je što se zbog sve većih potreba roditelja u posljednje vrijeme otvara sve više obrta za čuvanje djece. Neki gradovi daju poticaj za otvaranje obrta i malo po malo, na programe za osposobljavanje dadilja javlja se sve više osoba koje imaju dar i ljubav za rad s djecom. No to katkad nije dovoljno. Za razliku od odgajatelja koji imaju završen fakultet i rade u vrtićima gdje imaju podršku iskrsnu li problemi, dadiljama nedostaju educirane osobe s kojom se mogu posavjetovati.
"Pitaju me što je bolje odgajatelj ili dadilja? Mislim da je obrazovanje nešto što je ključno i važno. Ipak se odgajatelji obrazuju pet godina. Ogromna je to razlika, ali ja kažem prije svega moraš biti kvalitetna osoba. Moje mišljenje je zabadava ti škola ako nisi kvalitetna osoba, ako nemaš to u sebi da radiš s djecom, jer mislim da to nije nešto što ćeš baš sto posto naučiti iz knjige", kaže gospođa Lana koju rad s djecom emocionalno osnažuje. To je povratni benefit odgovornog poziva zbog kojeg se dadilje i odgajatelji toliko daju klincima u svojim grupama. Zauzvrat im stiže dječja ljubav, sreća i smijeh dok ih na nepretenciozan način podučavaju preko potrebnim vještinama.
"Javlja mi se mnogo dadilja jer nakon obavezne edukacije žele nastaviti naobrazbu. Stoga sam za njih kreirala program kroz cijelu godinu. Potrebe su im mnogo veće od odgajatelja i zato ću ih pratiti i usmjeravati tijekom cijele pedagoške godine: počinjemo 1. listopada, a radit ćemo do lipnja 2024. Osmislila sam online predavanja, radne zadatke, igre, te zatvorenu Facebook grupu za upite na dnevnoj bazi jer se neke situacije moraju riješiti odmah, s nekim se zapažanjima o djetetu ne smije čekati već ih treba odmah prenijeti roditeljima", zaključuje zagrebačka super mama i iskusna mentorica odgajateljica.