Modni stilist Marko Grubnić, koji slavi 20 godina karijere, za Gloriju otkriva kakvo mu je bilo djetinjstvo provedeno u Pakracu, zašto mu se svijet otvorio tek kad je odlučno počeo govoriti "ne" te da obožava tretmane lica, pogotovo botoks
Jedan od najtraženijih stilista na domaćoj estradi Marko Grubnić (42) karijeru je započeo kao Modni Mačak, no prije deset godina napravio je zaokret i daleko od nekadašnjeg alter ega obilježava dva desetljeća rada. Priznaje kako je stilistički posao oduvijek bio njegova najveća želja. Svoj prvi posao odradio je za pjevačicu Vesnu Pisarović, s kojom je živio kad se doselio u Zagreb, a danas uživa u svom domu, sretan je u ljubavi, a kao najveću želju ističe onu da postane otac.
- Mislim da bih bio dobar otac, to bi bila kruna mojeg života - govori Marko koji je nedavno završio sa snimanjima showa "Tvoje lice zvuči poznato", ali već radi na novoj sezoni popularnog showa "Supertalent" Nove TV gdje privlači pozornost kreativnim stylinzima, osobito Maje Šuput, članice žirija, s kojom je kroz godine bliske suradnje postao i najbolji prijatelj.
Sjećate li se svojih početaka?
- Naravno da se sjećam, ponosan sam na cijeli svoj put. U lipnju ove godine obilježavam 20 godina karijere, bez ijednog dana pauze. Sve je krenulo pozivom pjevačice Vesne Pisarović da joj osmislim styling za spot "Tako mi nedostaješ". To je bio moj prvi stilistički angažman kojeg se sjećam s veseljem, baš kao i prvih dana u Zagrebu kada sam živio kod nje - zauvijek ću joj biti zahvalan na svemu.
Koje vas uspomene vežu uz odrastanje u Pakracu? Kakvi ste bili kao dječak?
- Bio sam voljen i imam lijepe uspomene na vrtić i školu, ali uvijek sam bio drugačiji - nekima čudan, ali uglavnom svima drag, barem sam ja to tako osjećao. Kako sam sin jedinac, bake i djedovi su me razmazili, a roditelji su uvijek bili podrška, osobito mama. Ona mi je usadila ljubav prema modi i predodredila moj životni put. Beskrajno sam joj zahvalan na svakoj sekundi koju mi je posvećivala jer zaista je sve podredila meni. Svojim odgojem, ali i podrškom, moji su roditelji od mene učinili sretnog čovjeka i nikada im neću moći dovoljno zahvaliti.
Kako je izgledao vaš dolazak u Zagreb? Jeste li imali podršku roditelja?
- Često kažem da je moj dolazak u Zagreb bio filmski. Stigao sam vlakom, s jednom malom torbom u ruci, ali bila je puna želja i snova. Od tog dana pa sve do danas nisam se zaustavio, za mene nije postojala druga opcija nego da uspijem. Takav sam, odlučan i siguran u sebe, a to su osobine koje sam naslijedio od oca. No, on je isto tako tradicionalan muškarac kojem tada moj plan nije bio jasan, odnosno nije mu bilo jasno kakav je to posao bez radnog vremena, fiksne plaće, godišnjeg odmora i bio je zabrinut za mene i moju budućnost, no danas je ponosan i vjerno prati sve što radim.
Koji biste savjet dali mladom Marku?
- Rekao bih mu da što prije nauči reći "ne". Meni je predugo trebalo jer sam se bojao da ću izgubiti poslove, pa čak i prijatelje ako na nešto ne pristanem. Takav stav je bio pogrešan i koštao me u životu, ali mislim da je to normalan proces za mladog čovjeka koji se bori i sve stvara sam. Čim sam odlučno počeo govoriti "ne", i dalje vrlo pristojno i argumentirano, svijet mi se otvorio, a ja sam bio zadovoljniji i uspješniji.
Godinama ste bili poznati kao Modni Mačak - zašto ste 2013. odbacili svoj alter ego?
- Prije svega, Modni Mačak je bio projekt, moj posao, uloga od koje sam sjajno živio. Modni Mačak je uvijek znao što radi, unatoč podsmjehivanju drugih ljudi. Međutim, svemu lijepom dođe kraj pa tako i tome. Zasitio sam se "iskakanja iz paštete" i tog brenda općenito. No, kao projekt je bio maestralan jer ne postoji osoba u državi koja nije čula za Modnog Mačka i o njemu imala mišljenje, ljudi su ga ili obožavali ili mrzili, što je u šoubiznisu sjajno, važna je emocija. S druge strane, Marko Grubnić je mnogo transparentniji, mnogo toga iskrenije dijelim sa svojom publikom koja me prihvatila kao skromnog i normalnog dečka. Bez kalkulacije. Zahvalan sam na svemu što imam, na onome što sam proživio i na svim prilikama koje su došle. Sada sam to jednostavno pravi ja.
Živjeli ste i u Londonu i Parizu - koliko su vas ti gradovi definirali? Postoji li i dalje želja za životom izvan Hrvatske?
- Definirali su me, ali me nisu promijenili - jednako bih se ponašao i u Londonu, i u Parizu, i u Zagrebu. U Londonu sam živio godinu i pol i taj mi je period bio najteži u životu jer sam bio sam. Osjećaj da sam okružen milijunima ljudi, a istovremeno da sam sâm na svijetu bio mi je najgori. Ali tamo se dogodio i prijelomni trenutak mog života i karijere jer sam otišao kako bi Modni Mačak pao u zaborav, morao sam napraviti rez i maknuti se iz Hrvatske kako bi ljudi zaboravili na moj alter ego. Nakon toga sam godinu dana uživao u Parizu, to je grad u kojem bih zaista mogao živjeti i gdje se osjećam kao kod kuće, ali na kraju je ipak prevladala ljubav prema Zagrebu koji ispunjava sve moje potrebe. Mislim da ljudi uopće nisu svjesni koliko dobro mi u Hrvatskoj živimo, život je puno sigurniji i opušteniji nego u velikim svjetskim gradovima. Ja sam u Zagrebu pronašao svoj komadić neba i apsolutni mir.
Autor ste i knjige "Otkrit ću vam tajnu" iz 2009. u kojoj ste pisali o tajnama estrade. Možemo li očekivati nastavak?
- Za klasičan nastavak nemam ambicija, ali volio bih izdati knjigu koja će biti presjek moje dvadesetogodišnje karijere. Volio bih da to bude coffee table knjiga, konkretno i moćno izdanje jer materijala zaista imam dovoljno.
Trenutačno ste na vrhuncu karijere, publika vas cijeni, za razliku od samih početaka kada je bilo mnogo omalovažavanja. Kako danas gledate na to razdoblje?
- Bilo je puno teških trenutaka, ali sve sam to doživljavao kao nešto što je u opisu mog posla. Nisam ništa od toga primao k srcu pa sam sve oluje javnog života uspješno prebrodio. Sigurno nisam zaslužio da me se stalno razapinje i osuđuje, ali vjerojatno sam za dosta toga i sam kriv jer nikada nisam reagirao, nisam demantirao, a slabo sam i tužio, pa onda jednom prešućena laž nažalost postane istina.
Jedan period života nazvali ste nesretnim, kako ste se iz njega izvukli?
- Bilo je razočaranja i teških trenutaka, posebno kad su u pitanju bliski ljudi. Kao veliki emotivac teško sam ih podnosio pa sam mnogo radio na sebi i zahvaljujući raznim tečajevima i autogenom treningu naučio prihvaćati situacije i ljude. Bilo je trenutaka u prošlosti zbog kojih bih od boli doslovno pao na pod, bilo je tu i toksičnih veza, ali onda ustaneš, netko ti pruži ruku i digneš glavu pa kreneš dalje, sve oprostiš. Ja sam svima sve oprostio, ali nisam zaboravio - to su životne lekcije na kojima sam danas zahvalan.
Mnogi su ljubomorni na vaš ormar, što biste izdvojili kao najdraže komade?
- Obožavam svoj walk in ormar, to je dio mog doma koji sam s posebnom pažnjom uređivao jer sam znao da ću tu provoditi mnogo vremena, a i želio sam posebno mjesto za sve ono što se stvaralo i skupljalo godinama. Ipak, stalno dolazi nešto novo, a odlazi ono staro i teško mi je izdvojiti nešto posebno, tim više što se ne vežem uz stvari. Sve mi istovremeno treba i bez svega mogu.
Osim što obožavate modu, vidi se i da vodite brigu o svojem izgledu - kojim tretmanima ste vjerni?
- Volim paziti na sebe i volim kada se muškarci njeguju. Primjerice, ne volim dlačice na tijelu pa sam ih se u salonu Babina trajno riješio, dok na moje lice paze u poliklinici Duduković Kisić. Najviše volim HydraFacial tretmane i čišćenje lica, a odlazim i na "održavanje", lagani botoks kod doktora Dudukovića, dok mi je najdraži Profhilo koji daje poseban sjaj mome licu.
Ima li nekih "nesavršenosti" koje vas smetaju?
- Popravio sam sve što sam mislio da treba. Operirao sam nos kod doktora Siniše Glumičića i ne bih ništa više korigirao na sebi, ne volim kada se pretjeruje. Volim da je sve na licu i tijelu skladno, da izgleda prirodno i zdravo i da ništa ne upada u oči.
Prije pet godina pisalo se o vašim zarukama - ima li kakvih novosti na tom planu?
- Mogu reći da sam sretan i ispunjen i da bez ljubavi zaista ne mogu zamisliti život, ali ostatak privatnog života volio bih zadržati za sebe. Činjenica je da kada sam se u životu jako trudio, nisam imao sreće u ljubavi, a kada sam se prestao opterećivati, sve se posložilo, baš onako kako sam do tada samo maštao. Iz svog iskustva mogu reći da sve u životu treba željeti, zapisati svoje želje i pustiti ih u svemir da zakon privlačenja učini da se točno to dogodi. A kada se ljubav dogodi, život dobije pravi smisao...
Što vam je u partnerskom odnosu najvažnije?
- Poštovanje i povjerenje. Mnogo sam naučio iz bivših ljubavi, mislim da nas one uče kako biti najbolja verzija sebe pa sam svim svojim bivšim ljubavima zahvalan - jer sada točno znam što želim, a što ne.
Više puta ste govorili i o želji da postanete otac - je li ta želja i dalje prisutna?
- Apsolutno! I smatram da bih bio dobar tata, to bi bila kruna mog života. Prihvaćam da se sve u životu događa s nekim razlogom pa sam tako siguran i da Bog ima dobar plan za mene.
Na što ste, kada pogledate unatrag, najponosniji?
- Najponosniji sam na svoje iskustvo, na svoju karijeru. Potpuno sam ostvaren i zadovoljan čovjek, u srcu prizeman i skroman, miran, rekao bih. Ne žalim ni za čim, zahvalan sam na svim lekcijama i živim punim plućima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....