Martin Scorsese poznat je po gomili vrhunskih filmova poput ‘Razjarenog bika‘ i ‘Ubojice cvjetnog mjeseca‘, nategnutom odnosu s Američkom filmskom akademijom i vulkanskoj naravi - o čemu progovara u novoj dokumentarnoj seriji
Vulkanski temperament, oštro oko i činjenica da ne mora potpisati projekt kako bismo znali da ga je on režirao zbog jedinstvenog, autorskog pečata, sažet je opis Martina Scorsesea, jednog od najvećih živućih filmskih redatelja. Legendarni filmaš koji će 17. studenoga, sa suprugom Helen Schermerhorn Morris - književnicom koja se dugo bori s Parkinsonovom bolešću - i njihovom kćeri Francescom proslaviti 83. rođendan, ne krije da, iako ovjenčan lovorikama kojima ga posljednjih godina obasipaju, ima tešku narav. Lakoća uklapanja među ljude nikad nije bila njegova jača strana: jednom je zbog pritiska studija da preradi svoj film htio nabaviti pištolj i napraviti dar-mar među šefovima, od čega ga je, srećom, odgovorio Steven Spielberg. Bio je ovisnik o kokainu i umalo umro zbog predoziranja, a u mladosti je neko vrijeme pokušavao postati svećenik. Treba reći i to da se cijeli život boji letjeti pa zrakoplovom - putuje samo kad nema druge.
Ima jednog Oscara i 21 nominaciju (13 je za najboljeg redatelja, a preostale su za kategorije scenarija i dokumentarca), a jedan od najdražih komplimenata u karijeri dao mu je jedan od njegova dva idola, Akira Kurosawa (drugi je Stanley Kubrick). Japanski redatelj ponudio mu je 1990. ulogu Vincenta van Gogha u filmu "Snovi": Scorsese ju je objeručke prihvatio, bio je oduševljen. No, pravu riznicu detalja o njegovom stvaralaštvu otkriva petodijelna dokumentarna serija "Gospodin Scorsese" Rebecce Miller, američke redateljice, scenaristice i spisateljice, kćeri dramatičara Arthura Millera, koja se od 17. listopada prikazuje na Apple TV-u. Supruga je jednog od Scorseseovih omiljenih glumaca Daniela Day-Lewisa, što joj je otvorilo vrata do sada neviđenom redateljevom privatnom arhivu.
O Martyju, kako ga njemu bliski filmaši nazivaju, pričaju prijatelji Robert De Niro i Leonardo DiCaprio, suprug Rebecce Miller, slijede Steven Spielberg, Jodie Foster, Paul Schrader, Margot Robbie, Mick Jagger te redateljeva bliska suradnica, montažerka gotovo svih njegovih filmova, trostruka dobitnica Oscara, Thelma Schoonmaker. Puno otkriva on sam jer ga je redateljica stjerala u kut: jedini način da je se riješi bio je da joj odgovori na sva pitanja. To je učinio, ali na svoj način: više puta je istaknuo to da je veći dio od preko pet desetljeća duge karijere proveo marginaliziran. "Uvijek sam bio autsajder. Želio sam pripadati, ali to nikad nisam uspio u klasičnom smislu, jednostavno nisam. Naučiš prihvatiti da je u redu biti autsajder", rekao je.
Premalo žena
Poznat je, naime, po tome što se ne ubraja među "klasične" holivudske redatelje, a njegov odnos s Američkom filmskom akademijom i danas je zategnut. Otvoreno ih prezire, a oni mu uzvraćaju na svoj način. Kad je 2007. dobio jedinog Oscara u toliko željenoj kategoriji najboljeg redatelja za film "Pokojni", prezentere, glumce Halle Berry i Toma Cruisea koji su ga oduševljeno dočekali na pozornici, zamolio je da još jednom dobro pogledaju u omotnicu - ciljajući na to da su mu članovi Akademije prestižno priznanje dali pogreškom.
"Što je potrebno da bi se postalo filmašem u Hollywoodu? Čak se i danas pitam što je potrebno da bi se postalo holivudskim profesionalcem ili čak umjetnikom. Kako preživjeti stalno natezanje između osobnog izražavanja i komercijalnih imperativa? Koja je cijena koju plaćate za rad u Hollywoodu? Završite li s podvojenom osobnošću? Snimate li jedan film za njih, a jedan za sebe?", svojedobno je izjavio redatelj bezvremenskih djela "Taksist", "Razjareni bik", "Dobri momci", "Casino", "Doba nevinosti", "Hugo", "Vuk s Wall Streeta", "Irac", "U sitne sate", "Aviator", "Ubojice cvjetnog mjeseca" i dokumentaraca "Posljednji valcer". U potonjem djelu Scorsese prati završni nastup legendarnog kanadsko-američkog sastava The Band iz 1976. Smatra se jednim od najboljih koncertnih filmova svih vremena. Režirao je i dokumentarac o The Rolling Stonesima "Shine a Light": prikazuje nastup legendarnog benda u njujorškom kazalištu Beacon u jesen 2006. godine, a svjetska premijera bila mu je na otvorenju 58. Berlinalea dvije godine kasnije.
"Marty je napravio nevjerojatan posao i učinio da izgledamo sjajno... Sve je u montaži i rezovima. To je filmski stvaratelj, a ne tip koji samo snima bend na pozornici... Nije ‘Casablanca‘, ali je sjajno. Nismo ispali egomanijaci", rekao je ranije bubnjar benda Charlie Watts, koji je preminuo 2021., stoga o suradnji sa Scorseseom u Appleovoj seriji u superlativima govori Mick Jagger.
Ipak, među sugovornicima u dokumentarnoj seriji "Gospodin Scorsese" - nedostaju žene. Ima ih, ali nedovoljno. O čemu se radi, objasnila je Nicole Kidman 2024., u razgovoru za Vanity Fair. Rekla je da je oduvijek željela raditi sa Scorseseom - uz uvjet da snimi film sa ženama i o ženama. Među damama koje pričaju o suradnji s njim nema ni Meryl Streep.
"Voljela bih da Martin Scorsese s vremena na vrijeme pokaže interes za ženske likove, ali ne znam hoću li toliko dugo živjeti", rekla je 2011. godine. Kritika je na mjestu. Autor jednog od najdojmljivijih ljubavnih filmova "Doba nevinosti" s Danielom Day-Lewisom i Michelle Pfeiffer, nije pokazivao pretjerani interes za filmove s više jakih ženskih uloga. Doduše, u dugometražnom prvijencu iz 1967. "Tko to kuca na moja vrata" Scorseseov junak JR (igra ga Harvey Keitel) svjedok je silovanja svoje djevojke (glumi je Zina Bethune) i reagira kukavički, tako da je ostavi, zbog čega se kasnije kaje. Martin Scorsese snimio je i film "Opasna djevojka" čiju glavnu žensku ulogu igra Barbara Hershey te predivan film "Alice više ne stanuje ovdje": glavna glumica Ellen Burstyn dobila je 1975. Oscara za naslovnu ulogu, no dojam je da je po ženskom pitanju u sedmoj umjetnosti mogao napraviti više. Zašto nije?
To bi se moglo objasniti njegovim odrastanjem sa starijim bratom Frankom i roditeljima u njujorškoj četvrti Queens. Bili su katolička obitelj koja se početkom 50-ih preselila u Malu Italiju na Manhattanu (u čijim su se uskim ulicama mirisi rajčice i bosiljka miješali s bukom automobila i glasovima susjeda). Imali su običaj sjediti predvečer ispred svojih zgrada, družiti se, uživati u rijetkim trenucima dokolice i glasno komentirati što se događa u susjedstvu. Djeca su se bučno igrala vani, a Martin Scorsese sve je to promatrao s prozora unajmljenog stana svojih roditelja.
Bijeg u kino
Zbog teške astme nije mogao trčati s vršnjacima i imati simpatiju, pa je sate provodio uz prozor. Njegovi roditelji, Catherine i Charles Scorsese, bili su glumci. Kako bi prehranili obitelj, majka je uglavnom radila kao krojačica, a otac je radio u peglaonici netom sašivene odjeće. Obitelj je podrijetlom bila iz gradića Polizzi Generose na Siciliji, bili su imigranti druge generacije čije su izvorno prezime Scorzzese američki birokrati pogrešno napisali kao Scorsese, pa je tako i ostalo
Budući da nije mogao na igralište, mali Scorsese bježao je u klimatizirane kinodvorane: u tami kina disao je slobodno. Bilo mu je tek jedanaest godina kad je osmislio prvi film "Vječni grad", epsku priču o Rimskom Carstvu: postojao je samo u njegovoj glavi, ali je cijeli film vidio jasno kao da je stvaran. S druge strane, od malena je osjećao snažan duhovni poziv: kada je 1960. maturirao u muškoj srednjoj školi Cardinal Hayes u Bronxu, pohađao je pripremni seminar za svećenika. Predomislio se nakon prve godine i upisao se na Washington Square College pri njujorškom sveučilištu gdje je 1964. stekao diplomu prvostupnika engleskog jezika i filmske režije. Potom je magistrirao filmsku umjetnost i honorarno radio sve što je stigao - od montiranja dokumentaraca do asistiranja redateljima na televiziji - ne bi li skupio dovoljno novca za snimanje prvog, niskobudžetnog dugometražnog uratka "Tko to kuca na moja vrata" iz 1967. Bio je to stilski nemušt projekt s temom muške krivnje i nesigurnosti. Pa ipak, privukao je pažnju američkog redatelja i producenta Rogera Cormana poznatog po niskobudžetnim B i C filmovima s puno nasilja, akcijskih scena i seksa: 1972. angažirao ga je da režira film "Boxcar Bertha" o razbojnici s američkog Juga. Uslijedile su znatno bolje "Zle ulice" koje su lansirale karijeru Harveyja Keitela i u kojima je Scorsese pokazao obrise prepoznatljivog stila: opskurne, mračne ulice New Yorka, mačo frajeri u glavnim ulogama i nasilje kroz koje se provlači nit krivnje i iskupljenja. Prijelomni trenuci u njegovoj karijeri bili su 70-ih, kada se povezao s redateljima u usponu - Brianom De Palmom, Francisom Fordom Coppolom, Georgeom Lucasom i Stevenom Spielbergom, glumcima Harveyjem Keitelom i Robertom De Nirom - od kojih će mu potonji postati najbolji prijatelj.
Štoviše, Spielberg i De Niro su ga spasili. Kad je "pukao" zbog pritiska producenata da iz svog sljedećeg filma, "Taksist" iz 1976., nasilje i krv smanji na minimum jer je film dobio oznaku X (filmovi namijenjeni isključivo odraslima), a trebao je imati najmanje oznaku R da smije u kina, smirio ga je redatelj "Ralja".
"Tada sam izgubio kontrolu. U svojoj fantaziji, ušao bih, saznao gdje je gruba montaža, razbio prozore i odnio film", kaže Scorsese u dokumentarnoj seriji Rebecce Miller. U filmu se, u ulozi 12-godišnje prostitutke Iris koju usamljeni, neprilagođeni taksist Travis Bickle (ulogu maestralno tumači Robert De Niro), želi spasiti iz kandži svodnika, pojavljuje Jodie Foster.
- Bili su malo uplašeni, posebno Scorsese, koji se hihotao svaki put kad bi razgovarao sa mnom. De Niro je morao preuzeti stvar u svoje ruke - prisjetila se glumica snimanja, dodajući da je Scorsese, bez obzira na to, bio vrlo zaštitnički orijentiran prema njoj. Projekt je naposljetku dobio željenu oznaku i pušten je u kina jer je specijalnim efektima uklonjen višak (lažne) krvi u najnezgodnijim scenama.
Prosvjedi zbog filma
Danas je teško povjerovati, ali njegov sljedeći film, mjuzikl "New York, New York" s Lizom Minnelli i Robertom De Nirom, isprva je bio neuspjeh. Imao je u to doba visok budžet, oko 14 milijuna dolara, a na kinoblagajnama zaradio je tek nešto više od 13 milijuna. Publika je očekivala još jednog "Taksista" pa je ostala zbunjena. To ga je odvelo u depresiju, ali i u ovisnost o kokainu kojeg je na tom setu bilo napretek.
Nakon što je završio u bolnici s unutarnjim krvarenjem zbog predoziranja, De Niro ga je posjetio u bolnici. "Pogledao me i rekao: "Što, dovraga, želiš učiniti? Želiš li ovako umrijeti?", ispričao je u dokumentarnoj seriji. Tada ga je nagovorio da snimi film koji je ranije forsirao, a Scorsese ga uporno odbijao, "Razjarenog bika" prema knjizi bivšeg boksača Jakea La Motte. Ostalo je legenda: 1981. je prvi put nominiran za Oscara, za taj film. Među njegovim isprva neshvaćenim djelima - neuspjehe je doživljavao jako osobno - nalazi se "Kundun" o životu 14. Dalaj Lame, u kojem Scorsese istražuje tibetansku kulturu i duhovnost. S budžetom od oko 28 milijuna dolara, zaradio je 1997. oko 21 milijun na kinoblagajnama diljem svijeta, od čega samo pet do šest milijuna u SAD-u. Dok su neki hvalili njegov vizualni stil i duhovnu dubinu, drugi su ga smatrali previše apstraktnim i politički osjetljivim, osobito zbog kineskih pritisaka: nije im se svidio redateljev prikaz kineske okupacije Tibeta. Najveći problem doživio je s filmom "Posljednje Isusovo iskušenje" iz 1988., snimljenom po romanu Nikosa Kazantzakisa. Iako je diljem svijeta zaradio oko 33,8 milijuna dolara na budžet od sedam milijuna, bio je kontroverzan zbog interpretacije života Isusa Krista. Mnogi su ga smatrali blasfemičnim, što je izazvalo prosvjede i bojkote. Unatoč tome, film je dobio i pozitivne kritike. Kasnije su uslijedile uspješnice "Boja novca", "Dobri momci", "Casino", "Bande New Yorka" (kojim je počela redateljeva dugogodišnja suradnja s Leonardom DiCaprijem), "The Aviator", "Shutter Island"...
Danas je ikona, četverostruki dobitnik nagrade BAFTA, trostruki dobitnik Emmyja, ima tri Zlatna globusa i nagradu Američkog filmskog instituta za životno djelo. To je tek mali dio nagrada filmaša koji ni danas ne misli da je velika faca.
Kad su ga novinari pitali priprema li nešto novo o New Yorku, rekao je: "Ako nastavim snimati filmove o New Yorku, vjerojatno će se radnja odvijati u prošlosti. O "novom" New Yorku ne znam puno. Nije da sam protiv suvremenog filma. Općenito sam otvoren za njega, ali nove boje grada, novi Times Square, smatram pomalo šokantnim. Pretpostavljam da sam zaglavio u vremenskoj ropotarnic i". Njegov privatni život jednako je buran. Ne zato što je slovio za velikog zavodnika - premda se četiri puta razveo, imao dvije dulje veze, a sada je u petom braku - već zato što s njim nije bilo lako izlaziti na kraj zbog čestih promjena raspoloženja, povlačenja u sebe, nakon čega bi uslijedili ispadi ljutnje. Smatralo se da se "skinuo" s kokaina, no je li doista bilo tako, znaju njegove bivše. "Problem je u tome što uživate u grijehu", rekao je u dokumentarnoj seriji.
Svetac i grešnik
Prvu suprugu Laraine Marie Brennan upoznao je dok je studirao. Vjenčali su se iste godine, 1965., kad su dobili kćer Catherine Scorsese. Nikad nije rekao tko je 1971. odlučio okončati brak. Kako tada baš nije bio poznat, mediji razvod gotovo da nisu zabilježili. Treba reći i to da je njegova starija kći danas glumica kojoj je dao uloge u filmovima "Casino" i "Doba nevinosti". Slijedi brak s Julijom Cameron, njujorškom umjetnicom i autoricom znamenite knjige "The Artist‘s Way": zaljubio se u nju sredinom 70-ih nakon što su ih upoznali zajednički znanci u njujorškim umjetničkim krugovima. Vjenčali su se 1976., kad su i dobili kćer Domenicu Cameron-Scorsese - i ona se danas bavi filmom. Par se brzinski razveo godinu kasnije: oboje snažnih osobnosti, zaključili su da im treba slobodan život posvećen umjetnosti, bez bračnih nesuglasica. Poslije Julije imao je vezu s producenticom Paramount studija, Dawn Steel, i glumicom Illeanom Douglas, a onda je 1979., na zabavi u Los Angelesu koju je organizirao producent Jonathan Demme, upoznao Isabellu Rossellini, model i glumicu u usponu. Kći Ingrid Bergman i Roberta Rossellinija fascinirala ga je otprve, u njoj je prepoznao ravnopravnu partnericu koja će ga pratiti kojem se god filmskom projektu posvetio. Međutim, ona nije tip žene koja bi bila - pratnja. Vjenčali su se iste godine jer je privlačnost bila očita, brak je trajao do 1982. i bio je očekivano buran. Evo što je izjavila o bivšem u dokumentarnoj seriji Rebecce Miller.
"Rekla bih da je Marty i svetac i grešnik, svetac zbog načina na koji beskrajno postavlja velika pitanja o dobru i zlu, ali često postupa loše", izjavila je dodajući da je u nastupu bijesa mogao srušiti sobu. Poslije razlaza s trećom suprugom upoznao je filmašicu Barbaru De Fina koja je 1985. postala njegova četvrta supruga i producentica filmova "Dobri momci", "Casino" i "Boja novca". Razveli su se zbog nepremostivih razlika, kako se to često navodi, ali su i nakon razvoda nastavili profesionalnu suradnju. S petom suprugom Helen Schermerhorn Morris u braku je već 26 godina. Pripadnica je ugledne njujorške obitelji, a kćer Francescu rodila je 16. studenoga 1999., u 52. godini. Par nije ulazio u detalje kako je došla na svijet, već su rekli da je dijete zdravo, a oni presretni.
Danas ima 26 godina (slavi rođendan dan prije oca), završila je studij filmske režije u New Yorku (autorica je kratkog filma "Fish Out of Water" o mladoj majci koja se ponovno povezuje sa svojim otuđenim ocem) i glumila u očevim filmovima "Pokojni" i "Ubojice cvjetnog mjeseca". Za razliku od starijih kćeri kojima, priznaje, nije bio baš najbolji tata jer je prečesto bio odsutan, s Francescom ima drugačiji odnos. Snimila je s ocem nekoliko videa na TikToku u kojima ga podučava modernom njujorškom slengu. Vjeruje se da su poslužili kao odličan PR za privlačenje mlađih gledatelja u kino kako bi pogledali njegove filmove. No, to je već druga priča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....