Milo Hrnić bio je jedno od najpoznatijih imena hrvatske zabavne glazbe, iza sebe je ostavio više od 200 pjesama, a tri puta je pobjeđivao na Splitskom festivalu, što je smatrao svojim najvećim uspjehom, s pjesmama koje su i danas slušane, a pjevaju ih i nove generacije - "Vrati se", "Dalmacijo, ljubav si vječna" i "Dobra večer prijatelji". Među najvećim njegovim hitovima su i "Požurite konji bijeli" te "Kome bi šumilo more moje sinje"... Posebno priznanje dobio je od svojih Dubrovčana koji su ga 2004. proglasili pjevačem stoljeća grada Dubrovnika, uz bok Terezi Kesoviji. Ipak, Milo je posebno volio Split i Splićane za koje je govorio kako upravo zbog njih ima karijeru kakvu ima, a kao prekretnicu u karijeri uvijek je navodio pobjedu na Opatijskom festivalu 1970. s Dubrovačkim trubadurima.
Za njega je to bio prijelomni trenutak jer se do tada glazbom bavio amaterski, pjevajući u klapama i u crkvama. Iako je, naime, od malih nogu maštao o glazbenoj karijeri, život ga je vodio u drugom smjeru.
"Završio sam srednju pomorsku školu i neko sam vrijeme radio na prekooceanskim brodovima. No to mi se iskustvo nije svidjelo pa sam bio još odlučniji u želji da se posvetim glazbi", prisjetio se u intervjuu za Gloriju prije tri godine. Tijekom pedeset godina karijere nastupao je diljem svijeta i prodao više od milijun nosača zvuka.
Muškom dijelu obožavatelja bio je pak i stilski uzor pa su mnogi u ono vrijeme poput njega nosili brčiće, koji su mu ostali zaštitni znak cijeli život. U svojem Dubrovniku Milo je bio posebno obožavan i zbog uzornog obiteljskog života. Sa suprugom Dubravkom, umirovljenom službenicom, zajedno je bio još od srednjoškolskih dana te su u braku proveli 55 godina.
Kad su se zaljubili, njemu je bilo devetnaest godina, a Dubravki sedamnaest. Vjenčali su se nakon tri godine veze i za tadašnje prilike imali raskošnu svadbu, s osamdesetak gostiju za koje su večeru priredili u jednom dubrovačkom restoranu. Sin Srđan rodio se 1969., što je za oboje bio najsretniji dan, a par je pet godina kasnije dobio i sina Antu.
"Sinovi su mi uvijek bili na prvom mjestu. Kao male vodio sam ih u vrtić, igrao se s njima, a nakon što su i oni postali roditelji, s radošću sam im pomagao", otkrio je Milo u intervjuu i dodao da se upravo zbog obitelji sredinom devedesetih i povukao s estrade. Naime, priznao je kako se tih poslijeratnih godina od glazbe nije moglo živjeti, a primanja njegove supruge nisu im pokrivala ni osnovne životne potrebe. Kad je shvatio da od pjevanja nema kruha, zaposlio se kao voditelj jednog hotela u Cavtatu i na tom radnom mjestu ostao punih deset godina, za što je poslije dobio i cehovsko priznanje.
"U moje vrijeme od pjevanja se nije puno zarađivalo. Jedini luksuz koji sam si priuštio bila je motorna jahta za ribolov, no ona je uništena tijekom rata. Stan smo kupili osamdesetih godina, kad je izgrađeno ovo naselje Gorica Svetog Vlaha, a prije toga smo godinama bili podstanari. Srđan i Ante već su išli u školu kad smo se tu doselili", priznao je Milo koji se glazbi ipak bio vratio. Veliki povratnički koncert održao je u Splitu 2008. godine te nakon toga nastavio je raditi na glazbi, a prije osam godina postao je neodoljivo simpatičan svima kao lik iz reklamnih kampanji za jednu banku u kojoj je jahao konja, glumio pankera, karate-majstora.
I dok mu je sve išlo po planu te 2020., dogodio se najteži udarac - iznenada je preminuo njegov stariji sin Srđan. U 52. godini života preminuo je prirodnom smrću u svojem domu, što je za njega i njegovu suprugu bio veliki šok jer njihov sin nije nikada ozbiljnije bolovao, pa čak niti u djetinjstvu. Milo je tada priznao kako je osim sina, izgubio i najboljeg prijatelja jer je s njime dijelio ljubav prema glazbi.
"Poput mene, bio je veliki veseljak, uvijek nasmijan i spreman na šalu. Dok sam imao brod, zajedno smo išli u ribolov, a te naše morske avanture su mi među najljepšim uspomenama", pričao je Milo prije tri godine kada je priznao da mu sreću u život donose njegovi unuci - najstarija Antonija, kći pokojnog Srđana koju je dobio u prvom braku, njezin brat Marin te Antina djeca Ivan i Marko.