Liječnik i donedavni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Mislav Herman i njegova supruga, oftalmologinja Jelena Škunca Herman, uvijek pronađu vremena jedno za drugo i svoje sinove, a za Gloriju govore o tome kako su se upoznali i zašto uživaju u kasnim večerama
Bio je pravi pothvat dogovoriti intervju i snimanje Mislava Hermana (48) i njegove supruge Jelene Škunce Herman (46). Ne samo zato što je zagrebački liječnik cijele dane bio angažiran u kampanji za gradonačelnika metropole nego zato što on i supruga, također liječnica, rade u različitim smjenama, zbog čega se obitelj sastaje kod kuće tek u kasnim večernjim satima.
"Dani su nam intenzivni, ali poslije 22.30, ako suprug ili ja nismo dežurni, svi smo na okupu. Snalazimo se u hodu, uz puno podrške. Imamo dvojicu sinova. Luka će uskoro 15 godina, a Jakov ima pet i pol. Velika je razlika među njima, ali upravo je zbog toga njihov odnos poseban. Suprug je često rastrgan na sve strane pa je večer vrijeme kad pokušavamo usporiti. Kasno večeramo, često i dulje ostajemo zajedno budni jer vjerujemo da djeca trebaju odrastati u domu gdje ima vremena za razgovor, smijeh i osjećaj sigurnosti. Radim u bolnici, na Medicinskom fakultetu, povremeno i privatno, a nerijetko kod kuće pripremam materijale za posao, nakon posla trčim po mlađeg sina u vrtić, s nadom da neće ostati u dežurstvu. Nije uvijek savršeno organizirano, ali je brižno i s puno ljubavi", objašnjava Jelena Škunca Herman, oftalmologinja u bolnici Sestre milosrdnice.
Ona i suprug upoznali su se u Novalji na otoku Pagu odakle je rodom, a vjenčali 2007. u Zagrebu, u crkvi svete Katarine na Gornjem gradu. "Obitelj je moja najveća podrška i oslonac, a posebno supruga Jelena. Ona je stup obitelji, pokretačka energija koja me neprestano motivira u svim aspektima života, kako osobno tako i profesionalno. Bez nje balansiranje obiteljskih i profesionalnih obaveza bilo bi gotovo nemoguće. Uvijek se mogu osloniti na njen zdrav razum, intuiciju, sposobnost da sagleda stvari iz drugačije perspektive te na njezinu nepokolebljivu podršku. Jelena je moja inspiracija i savjetnik. Rado poslušam njezinu viziju situacije, konstruktivne prijedloge i iskrenu kritiku koja mi pomaže da stalno napredujem", govori Mislav Herman.
Uz suprugu, najveću podršku pruža mu sestra Davorka Herman Mahečić koja je bila voditeljica kampanje. Za nju kaže da je njegova desna ruka, osoba koja neumorno radi iza kulisa kako bi sve besprijekorno funkcioniralo. Iako je do nedjeljnih izbora bio kandidat za gradonačelnika, nije zanemario svoje profesionalne obaveze. Još radi u bolnici u Petrovoj kao ginekolog, docent je na Medicinskom fakultetu, zastupnik u Hrvatskom saboru, donedavno je bio i potpredsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba, a kampanja traži cjelodnevni angažman.
"U pogonu sam od ranog jutra do kasnih večernjih sati, često s tek četiri do pet sati sna. No, svjestan sam da je ovo razdoblje u kojem dajem maksimum i pristupam mu s ozbiljnošću i odgovornošću. Kampanja je zahtjevna, puno je susreta, razgovora, medijskih nastupa i očekivanja. Na kraju dana dolazi umor, ali i osjećaj da radiš nešto važno i to je ono što me drži. 24 sata često mi jednostavno nije dovoljno. Moja motivacija za kandidaturu proizlazi iz dubokog osjećaja odgovornosti prema Zagrebu, gradu u kojem sam rođen, školovao se, odrastao i planiram ostarjeti, jer nije svejedno tko vodi grad, tko ga predstavlja i koje vrijednosti zagovara", govori Herman.
I on i supruga su iz liječničkih obitelji pa iako nikada nije bilo pritiska da krenu istim putem, okolina ih je oblikovala. Mislava je trudnoća fascinirala od studentskih dana zbog čarolije nastanka i dolaska novog života na svijet.
"Biti uz trudnicu i obitelj u najosjetljivijim i najradosnijim trenucima njihova života, pružiti sigurnost, stručnost i smirenost za mene je velika čast i motivacija. A i nakon više od dvadeset godina koje sam proveo u Klinici, svaki put kada čujem prvi plač novorođenčeta, shvatim da imam privilegiju sudjelovati u nečemu što nadilazi rutinu, u početku života u svom najčišćem obliku. I to me svaki put iznova i duboko pokreće", govori liječnik.
Jelena se prisjeća da je kao klinka često vozila bicikl i kukičala šalove, ali u jednom se trenutku poželjela baviti nečim konkretnim, što ostavlja trag i ima smisao.
"Medicina mi se činila kao savršen spoj empatije i osjećaja svrhe. Uživam u radu s djecom pa sam nedavno napisala i slikovnicu "Vid kod doktorice za vid", objašnjava oftalmologinja. Unatoč zahtjevnom tempu na svim frontovima, bez zadrške podržavala je kandidaturu svog supruga za kojega kaže da je još u studentskim danima pokazivao karakteristike vođe, i to onog koji sluša, okuplja i preuzima odgovornost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....