Brankica i njen suprug Paolo Mari, rođen u Rimu, otkrili su sreću na imanju prepunom životinja i prirodne kozmetike, a imaju i kćer nasljednicu
Dan na posjedu Brankice Borović Mari, njezina supruga Paola Marija i njihove kćeri Viktorije u selu Radučić, u zaleđu Knina, započinje u zoru - živopisnom kakofonijom životinjskih glasova. Prve se oglase magarice i njihova pulad. Čim se gazdarica OPG-a, specijaliziranog za izradu prirodne kozmetike sa smiljem i magarećim mlijekom po principu s polja do obiteljskog certificiranog laboratorija, pojavi na pragu svog doma - kako bi iz obližnjeg obora pustila 23 "njakalice" s mladima na ispašu - oko nje se uzvrpolje gladne mace. Svako jutro Brankica, 45-godišnja diplomirana profesorica engleskog jezika s magisterijem iz menadžmenta te europskih studija, oprezno korača kroz grupu od pet, šest mačaka sa stalnim boravkom na obiteljskom imanju i pokoju lutalicu koje joj se motaju oko nogu - kako bi sve glasnije magareće stado umirila puštanjem na livadu. Mace nestrpljivo iščekuju doručak. Zakasni li Brankica s hranom, dočekuju je prijekornim pogledom, no sve joj oproste čim im napuni zdjelice. Malo dalje, dva poveća obiteljska ljubimca Arka i Noah, pasmine češki vučji pas, promatraju jutarnju gužvu. Mirni su i strpljivi: znaju da će i njih dvoje doći na red za hranu. Dotad paze na magarice, što im je u kraju u kojem obitavaju vukovi najvažnija zadaća.
Jutarnji ritual obitelji Mari završava Brankičin 56-godišnji suprug, korporativni pravnik s magisterijem iz marketinga te marketinški stručnjak rođen i odrastao u Rimu. S kćeri ulazi u automobil i vozi je na nastavu u petnaest minuta vožnje udaljen Knin. Kada se sedmogodišnja djevojčica poslije škole vrati kući školskim autobusom, pokupi je na autobusnoj stanici nedaleko od obiteljske farme. Poslije ručka i pisanja zadaće, tata ili mama voze je u 45 minuta vožnje udaljen Šibenik na satove glazbe ili druženje s prijateljicama. Usput posjete obiteljsku ljubimicu, macu Barbabelu, kojoj je ime nadjenula Viktoria kada su je spasili iz jarka pokraj ceste. Nalazi se na oporavku kod veterinara nakon operativnog zahvata zbog urođenog plućnog problema. Obitelj Mari jedva čeka da je vrate kući.
"Bilo je izazovno, jedva se izvukla", otkriva gospođa Brankica, ujedno vlasnica sokolova Dijane i Horusa. Kaže kako ih je sa suprugom kupila kao ptiće dok su još prije šesnaest godina živjeli u Rimu. Malo po malo, navikli su ih na ljude. Kada su malo narasli, "radili" su na rimskoj zračnoj luci i tjerali sitne ptice od zrakoplova: za taj dio njihovog života brinula se specijalizirana sokolarska udruga. Dobro im je došla pomoć dviju ptica, a zauzvrat su Dijana i Horus dobili priliku rastegnuti krila. Danas uživaju u "mirovini" u Radučiću.
Njihova Noina arka
"Proces imprintiranja ptica grabljivica kompliciran je i dugo traje, no danas nam, kad ih pustimo letjeti, bez problema dolaze na rukavicu. Budući da obožavamo sve životinje, domaće i divlje, i svoj OPG "Brankica Borović" nazivamo našom Noinom arkom, sokole nismo trenirali za lov - govori naša domaćica, dodajući kako se na posjedu brinu i o dvogodišnjoj sovi Iris: kupili su je kao ptića, mazna je koliko to sova može biti i obožavaju je. S obzirom na primjeran žar kojim Brankica i Paolo pričaju o svojim životinjama dok nam pokazuju imanje", posebno su ponosni na svoju plantažu ekološki uzgojenog smilja odakle dolazi važna sirovina za njihovu kozmetiku - čini nam se bespredmetnim pitati ih jesu li ikada požalili što su se 2011. iz talijanske prijestolnice preselili u Dalmatinsku zagoru. Tim više što su imali udoban stan u centru grada i visok standard - on je odlično zarađivao u marketingu, a ona je vodila odjel za privlačenje sredstava Europske unije u velikoj talijanskoj tvrtki. Umjesto odgovora, samo su ispružili ruke i pokazali predivnu i rascvjetanu, namjernicima pomalo divlju okolicu.
"Da ostavimo ovo zbog Rima? Nema šanse", kaže gospodin Paolo, čija priča o tome kako su stvorili novi život u malenom selu s desetak stanovnika počinje početkom 2010. - njihovim upoznavanjem u Vječnom gradu. Bili su na diplomatskom događaju na koji je Brankicu, rođenu Beograđanku na čijoj se djedovini danas nalazi OPG, pozvala prijateljica dok je Paola delegirao njegov šef. Brankica je već dvije godine radila u Rimu, nakon što je u Italiji 2008. uz stipendiju završila poslijediplomski studij iz menadžmenta te europskih studija (interdisciplinarni studij fokusiran na pravo, ekonomiju, politiku, povijest i kulturu EU). Ranije je diplomirala anglistiku u Beogradu, s tim da je tijekom studija, 2006., uzela godinu dana slobodno i radila kao dadilja kod gostoljubive koptske obitelji. Živjeli su u Fairfaxu, u američkoj saveznoj državi Virginiji, i prihvatili je kao da su rođaci.
"Kako smo se Paolo i ja upoznali? Stajala sam pokraj stola s brošurama i čekala prijateljicu. On samo što nije prošao pored mene. Na trenutak je zastao, pogledali smo se i za mene je od tog trenutka postojao samo on. Kasnije te večeri, na koktelu, samo smo se gledali. Bio je jako povučen. No, kad je moja prijateljica predložila da odemo, Paolo mi je prišao pred garderobom i bez uvoda zbrzao: "Moram te zamoliti za broj telefona." Kad smo razmijenili brojeve, poslao mi je poruku: "Cijelu večer sam samo htio progovoriti s tobom", prisjeća se Brankica, koja je suprugu za desetu godišnjicu braka te riječi darovala na majici. Nakon prvog sastanka, nekoliko dana kasnije, više se nisu odvajali. Kad joj je pokazao da u svom stanu ima afričku vjevericu kao ljubimicu i akvarij pun ribica, Brankica je bila sigurna da je pronašla svoju drugu polovicu. Te 2010. počeli su živjeti zajedno. Brankica nam je opisala i kako ju je Paolo zaprosio.
Prosidba koja se pamti
"Još se nismo preselili u Radučić kad mi je 23. lipnja 2011. donio rođendanski dar, veliku lijepo umotanu kutiju. Oduševljeno sam ga upitala: "Je li dar živ?", nadajući se novom ljubimcu. Potvrdno je kimnuo, bacila sam se na otvaranje kutije iz koje sam izvadila hrpu papira. Na dnu sam pronašla kutijicu sa zaručničkim prstenom", govori Brankica Borović. Kad je uz poljubac rekla "da", Paolo je odvratio: "Vidiš li? Naša ljubav je živa."
Vjenčali su se u intimnom krugu 2013., a pir su organizirali u mjestu koje toliko vole. Paolo otkriva kako je on bio taj koji je uvidio potencijal Brankičina starog obiteljskog imanja u zaleđu Knina, kamo ga je prvi put odvela 2009., i uvjerio je da se tu nekoliko godina kasnije presele. Bez razmišljanja je prije petnaest godina dao otkaz i upisao se na FIPPO, jednu od najpoznatijih talijanskih škola za fitoterapiju i aromatično bilje. Paolo, koji je na predavanja i ispite odlazio u Italiju, potaknuo ju je da zasadi smilje i dao ideju za stvaranje kozmetičke linije. Ona je pak još neko vrijeme vodila projekte koje bi joj na poslu dodijelili i radila od kuće, na djedovini. Odluka da se potpuno posveti posjedu u Radučiću i da da otkaz donesena je prije jedananest godina, kad je nabavila magarice i jednog magarca. Izgradili su im obor i udobnu štalu, a onda su malo po malo stvarali današnji pogon za izradu prirodne kozmetike: destileriju smilja te opremili i certificirali laboratorij u kojem nastaju njihovi proizvodi. Naposljetku su izgradili showroom "Viktoria‘s corner" namijenjen posjetiteljima, koji nosi ime njihove djevojčice.
"Kći nam je dala ideju kako unaprijediti naš OPG, otvoren posjetiteljima. Namjernike prva pozdravlja naša magarica Elizabeta, a za njom slijede magarice Jolie, Fiona, Elza, Minnie, Beta, Olga. Jako se vole maziti. Sve naše životinje mogu se bez bojazni pogledati - osim sokola. Sada se mitare - mijenjaju perje - pa nisu druželjubivi. Za razgledavanje je slobodna i naša destilerija. No, kći nam je rekla: "A što je s hranom?"
Tako smo se dosjetili za posjetitelje pripremiti košarice s domaćim sirom, maslinama, medom sa susjednih OPG-ova te našom kozmetikom - i ponuditi ih u sklopu pop-up country piknika koji nosi ime po našoj djevojčici. Sve smo pripremili, otvaranje je uskoro, a detalje ćemo objaviti na našoj web stranici - zaključuje bračni par s inspirativnom pričom. Dakako, puni su novih ideja kako nastaviti dalje i oživjeti svoj prekrasan kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....