Zagrebački glumac Luka Petrušić, naslovni lik u hit-predstavi ‘Alan Ford‘, otkriva kako je kao tinejdžer igrao u filmu s Rachel Weisz, zašto nije otišao u Hollywood te kako je nakon brojnih pokušaja osvojio suprugu Petru, s kojom ima sinove Jana i Maksa.
Kad se profesija ispreplete s istinskom prirodom osobe, to je karta za ispunjen život - smatra Luka Petrušić (43), kazališni, televizijski i filmski glumac kojem su se zvijezde tako posložile. Kao dio ansambla zagrebačkog kazališta Kerempuh, na scenu donosi crni humor i društvene pojave kroz satiru, što je i karakteristika predstave ‘Alan Ford‘, u kojoj od rujna igra naslovnu ulogu. Priznaje da u djetinjstvu nije čitao kultni strip, više je pripadao generaciji koja je dane provodila na Commodoreu 64, Nintendu i PlayStationu, no to je sad nadoknadio kako bi što bolje donio lik dobroćudnog i smušenog Alana.
"Apsolutno mi je divno bilo raditi s redateljem Marijem Kovačem. Iako se dugo poznajemo, ovo nam je bila prva suradnja. Čak mu je bilo drago da nisam čitao strip, tako da smo ulogu gradili iz čiste pozicije, dok alanfordovski humor sjajno korespondira s apsurdnostima naše svakodnevice, što mi u Kerempuhu uvijek radimo - bilo da je riječ o Molièreu, ili nekim drugim starijim majstorima. Ljudske mane, naime, zapravo se ne mijenjaju, bez obzira na političare i društveno uređenje. Tako za ‘Alana Forda‘ mogu reći da je lagan, zabavan i smiješan", govori Luka, sretan jer je predstava u kojoj igra naslovnu ulogu rasprodana tri mjeseca unaprijed, i što je cijeli ansambl napravio fantastičan posao. A da mu je scena suđena znao je od malih nogu.
Susret s ikonom
Odrastao je u zagrebačkoj četvrti Zapruđe i već je u osnovnoj školi kao maštoviti klinac nakon svakog polugodišta pisao scenarije. Dijelio ih je kolegama, a nakon toga i uloge u kojima bi glumili. To je, prisjeća se Petrušić, prepoznala njegova razrednica i poslala ga na audiciju koju je Zagrebačko kazalište mladih radilo u njegovoj školi. I time je utro put profesiji kojom ga je tijekom sedam godina podučavala neprežaljena glumica i dramska pedagoginja Mirjana Rogina. Prve zvjezdane trenutke Luka je doživio s četrnaest godina, nakon što je na zagrebačkoj audiciji među mnoštvom kandidata izabran za ulogu u američkom filmu ‘Želim te‘ (u originalu ‘I Want You‘), priznatog britanskog redatelja Michaela Winterbottoma. U filmu je tumačio lik izbjeglice s područja Bosne i Hercegovine koji se preselio u Veliku Britaniju, a glumio je sa zvijezdama Rachel Weisz i Alessandrom Nivolom.
"Dva mjeseca smo snimali u gradiću Hastingsu i Londonu. Bilo je nezaboravno. Priznajem da sam bio zaljubljen u Rachel, a tijekom snimanja imao sam i ‘epizodu‘ s Nicolasom Cageom. Naime, dok sam se vozio u autu s Nivolom, nazvao je Nicolasa s kojim sam nekoliko minuta razgovarao. Pozdravio me i pitao kako sam. Bio je jako ljubazan i rekao mi da se držim", smije se Luka Petrušić, koji je s filmom ‘Želim te‘ postao prvi Hrvat na Berlinskom filmskom festivalu. I s tog crvenog tepiha ima divnu uspomenu. Prisjeća se kako mu je nakon premijere američki glumac Samuel L. Jackson, koji je također gledao film, pružio ruku i pozdravio ga. Ovi posebni trenuci nisu potaknuli njegovu želju da ode u Hollywood, jer prioritet mu je bio završiti školu i nakon toga upisati zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti, za koju su ga pripremali Mirjana Rogina i Tomislav Radić.
"Mislim da je kruh sa sedam kora otići u inozemstvo i ne glumiti na materinjem jeziku. Naravno da se može, imamo primjere za to, ali s obzirom na tamošnju konkurenciju, toliki broj umjetnika i škola - mislim na Veliku Britaniju i SAD - čini mi se utopijski", ističe Luka, sretan što je ispunio sve svoje ciljeve, a najvažniji mu je to što se bavi glumom. Posljednjih petnaest godina ostvario je brojne kazališne uloge, zbog čega bi volio da mu u budućnosti više dolaze one filmske. Ipak, nije ljubitelj samopromocije, pogotovo ne putem društvenih mreža. Smeta mu što je tehnologija otuđila ljude, a zbog selfieja stvorila kulturu sebičnosti, pretjeranog sebeljublja i precijenjenih mogućnosti u svijetu nekih Instagram zvijezda bez pokrića.
"Da se razumijemo, ne smeta mi kad ljudi žele na razne načine ispromovirati sebe. Ali kad netko bez alata i zanata postane, primjerice, glumac, društvo postaje bez kriterija. S druge strane, mi smo glumu učili, imali priliku raditi sa sjajnim profesorima i umjetnicima koji su nam ukazivali na to da obuzdamo ego, jer je i mene ‘prebacilo‘ nakon upisa Akademije", priznaje Luka, koji bi svakom za suzbijanje ega preporučio fizički rad.
Terapija u vrtu
Tako on u svom vrtu podrezuje grane i živicu, kopa, a na to je najponosnija njegova supruga Petra. Prije nego što su se zaljubili, sretali su se na nekim tulumima, a Luki je buduća supruga uvijek bila ‘tamo neka zgodna crnka‘. Kako je on uvijek bio u vezama, njihov prvi bliskiji susret dogodio se kad je bio slobodan. I to u kultnom zagrebačkom klubu Brazil, nakon što je cijelo društvo pobjeglo s jedne djevojačke zabave. Tu je, otkriva Luka, ‘pao‘ i prvi poljubac s Petrom. Nakon te večeri ponovno su se udaljili, a njihov ponovni, ali slučajan susret dogodio se na jednoj svadbi.
"Cijelu večer zavodio sam Petru, nisam se micao od nje, da bi na kraju ona bez pozdrava otišla doma. Iako razočaran, nakon nekog vremena, dok sam gledao fotografije s tog vjenčanja, poslao sam joj poruku i pozvao je na piće. Već na našem prvom izlasku bila je kuhana i pečena. Od početka se puno smijemo i odlično slažemo. Petru iz milja zovem Peki i svakim danom mi je sve ljepša i ljepša", govori glumac, koji se na kraju vjenčao s ekonomisticom Petrom, bilo je to 2014. - a sada imaju dvojicu sinova: 12-godišnjeg Jana i šestogodišnjeg Maksa.
"Dečki su pametni, energični, razigrani. Čini mi se da mlađi naginje glumi, dok Jan obožava nogomet. Strašno je talentiran i jedva čekamo da nas sve financijski spasi", šali se Luka, koji za sebe kaže da nije romantičan tip. Kao najveću romantiku izdvojio je prizor kad Petra navečer zaspi nakon pet minuta gledanja televizije, dok on pogleda cijeli film, a ponekad i dva.
Nakon toga je budi da zajedno odu u krevet. Luka je sretan i zbog Huhu teatra, kazališne družine u okviru koje je s kolegama Filipom Detelićem, Matijom Šakoronjom, Josipom Brakusom i Tinom Sedlarom napravio predstavu ‘Provod‘, a izvode je u zagrebačkoj Scenoteci i svugdje po Hrvatskoj. Kaže da je riječ o komediji, koja ‘popravlja večer‘. Između tog glumačkog i obiteljskog života Petrušić je uspio ostvariti davnu želju. Naime, svojedobno je na kredit kupio zemlju na otoku Zlarinu gdje gradi malu kuću za odmor.
"Iako sam rođen u Zagrebu, Dalmaciju toliko osjećam da mi je kolega i prijatelj, Omišanin Damir Poljičak, rekao kako još nije upoznao Purgera koji toliko voli naše more. Svi smo sretni zbog naše kućice koju strpljivo gradimo i kad sve zbrojim, ne treba mi više ništa u životu", zaključuje Luka Petrušić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....