Nekadašnji veslač, danas osobni trener Mario Vekić dobio je drugog sinčića na Dan očeva. Malenom se veseli i njegov trogodišnji brat, a ponosni otac nam otkriva zašto mu je roditeljstvo najveća sreća i najslađi i izazov.
Zagrebačkom osobnom treneru, Mariju Vekiću (43), sudioniku dviju Olimpijskih igara, u Pekingu i u Londonu, intenzivni "treninzi" traju i danas. Razlika je u tome što se danas najvećim dijelom odvijaju kod kuće, u parku, igraonici, tijekom obiteljskih šetnji, a ne toliko na vodi. Rođeni Osječanin sa zagrebačkom adresom otkriva kako su se "discipline" također promijenile. Umjesto u kategorijama samac, dvojac na pariće i četverac na pariće, već gotovo četiri godine briljira u doživotnoj natjecateljskoj "kategoriji" – kao otac troipolgodišnjeg dječačića Viktora, a odnedavno i malog Grgura. Prinova je došla na svijet na sam Dan očeva, 19. ožujka ove godine. Marijeva supruga, tridesetpetogodišnja Roberta, u Zagrebu je na svijet donijela novog člana obitelji, sve je proteklo uredno, a kada su mama i beba stigle kući, Marijeve "discipline za očeve" proširile su se na uspavljivanje prinove, zagrijavanje bočica, pomoć supruzi pri presvlačenju bebe. I divljenje kako je njihov mali baš savršen.
"Dobili smo još jednog prekrasnog sina koji je upotpunio našu obitelj i unio još više ljubavi i veselja u naš dom. Na poseban dan dobio sam najljepši mogući poklon. Pošto je još vrlo mala beba, nema neki ritam, ali već sada pokazuje koliko je aktivan i radoznao. Dali smo mu ime Grgur, koje je povezano s jednim nama jako dragim mjestom", kaže nekadašnji veslački reprezentativac.
Otkriva kako su supruga i on prije dolaska prinove puno razgovarali sa starijim djetetom te je Viktor jedva čekao da postane veliki brat. Jako voli svog malog brata i ujutro čim otvori oči, trči mu dati pusu. Uz to, troipolgodišnjak se trudi pokazati da je već "velik" i "samostalan", a pritom je živ poput srebra. Zato je uvijek na očevu radaru: tata je tu kada se maleni s prevelikim entuzijazmom preda vožnji biciklom na pogon vlastitih malih nogu. Jer kada se umori, želi predahnuti u tatinu naručju. Ili kada se na zagrebačkom Jarunu previše približi veslačkoj stazi, pa ga otac – koji je na vodi nekada bio svakodnevno – spremno hvata.
"Obožava vodu i brčkanje, što me posebno veseli. Ne forsiram veslanje, ali najvažnije mi je da razvije ljubav prema kretanju, prirodi i sportu koji god on odabere", kaže Mario.
Na upit kako započinju dan, priznaje da im je svakodnevica kao četveročlanoj obitelji definitivno dinamičnija nego ranije, ali i puno ljepša. Dan im počinje rano, uz dječji smijeh, malo plača i jutarnju podjelu zadataka sa suprugom. "Trudimo se funkcionirati kao tim: dok jedno priprema doručak ili bebu, drugo se bavi starijim djetetom. Nema puno ‘praznog hoda’, ali upravo te male obiteljske rutine daju posebnu vrijednost svakom danu", govori Mario Vekić.
Ime ima posebno značenje
Kada smo ga upitali kako bi opisao prinovu, ističe da je mrvica veliki pospanko.
"Još je vrlo mala beba i tek stvara neki svoj ritam, ali već sada pokazuje koliko je aktivan i radoznao. Dali smo mu ime koje je povezano s jednim nama jako dragim mjestom. Karakter se tek razvija kod obojice, ali već sada vidimo neke zanimljive kombinacije naših osobina. Na primjer, upornost je definitivno došla s moje strane, a emocije od supruge. Obojica su vrlo aktivni i energični, baš kao i nas dvoje", kaže nekadašnji osvajač više od 30 naslova prvaka Hrvatske, tri europske medalje i dvije svjetske, jedne juniorske i jedne za seniore do 23 godine.
Dodaje kako sa starijim sinom Viktorom najviše provodi vrijeme uz aktivnu igru: trčanje, loptu, park, vožnju biciklom. Dječak obožava autiće i sve što ima veze s kretanjem i istraživanjem. No Grgur zasad najviše voli kada ga se primi u ruke i mazi, što je dovoljno da se nasmije.
Kad se danas mislima vrati na početak svoje i suprugine priče, koja je sada na rodiljnom dopustu, a radi u jednoj zagrebačkoj firmi u odjelu prodaje, sjeća se njezina pogleda kad ih je 2021. na sudbonosnom ručku zajednički prijatelj predstavio jedno drugome. Imao je osjećaj da ga je vrlo nježno protresla struja. A onda se Roberta nasmiješila i to je za Marija bilo to. Bio je osvojen, zauvijek.
"Odmah smo kliknuli. Kod nje najviše volim iskrenost, toplinu i podršku, a vjerujem da ona kod mene cijeni upornost i brigu za obitelj. Naravno, kao i svaki par, imamo trenutke kada jedno drugo možemo iznervirati, ali upravo kroz te male izazove odnos raste", otkriva privatni trener. Budući da smo ga zamolili istaknuti jednu njezinu osobinu koju posebno cijeni, rekao je da se tajna vještina njegove supruge, inače diplomirane ekonomistice, otkrila nakon što su se vjenčali 2022. godine, u klubu Trajbar u Zaprešiću, a njihovoj su radosti svjedočili Robertina kuma Iva Šarić Petković i Marijev kum Ante Kušurin. Vjenčanje su proslavili u konjičkom klubu Trajbar u Zaprešiću sa 150 uzvanika.
"Uvijek ima pozitivan stav i pozitivnu energiju, ali najjača mi je zbog načina na koji drži sve pod kontrolom, čak i kada je kaos oko nas. Osim što je odlična mama, vrlo je predana svom poslu. Jako ju cijene na radnom mjestu", govori nekadašnji vrhunski sportaš koji, katkad, nije imun na trenutke nostalgije...
"Sport na toj razini donosi posebnu emociju, adrenalin i osjećaj zajedništva koji je teško usporediti s bilo čim drugim. Najljepše uspomene vežu me uz dvojac na pariće u kojem sam osvojio svoju prvu medalju na svjetskom juniorskom prvenstvu s Antom Kušurinom i kvalificirao se na prve olimpijske igre 2008. u Pekingu. Nema boljeg zajedničkog osjećaja u borbi za isti cilj, a Ante je, uz to, moj vjenčani kum.
Još uvijek u sportu
Medalje i velika natjecanja ostaju dio mene, ali danas me ispunjavaju neke drugačije pobjede – obitelj, djeca i pomaganje ljudima kroz posao u kojem se može naučiti raditi, biti discipliniran, poštovati roditelje Anu i Zvonimira koji su u mirovini i jedva čekaju trenutak kada mogu vidjeti unuke s obzirom na to da žive u Osijeku, a mi u Zagrebu.
"Rodni Osijek i Drava imaju posebno mjesto u mom srcu. Drava ima svoju dušu i uvijek će me vezati uz početke. Jarun je obilježio sportski dio karijere, ali Drava budi emocije i uspomene iz djetinjstva", govori nekadašnji vrhunski sportaš koji je 2015., poslije više od 20 godina u veslanju, prestao s natjecanjima. Nekako je, u dnu srca, osjetio da je vrijeme za nove izazove i drugačiji životni ritam.
"Sport je i dalje veliki dio mog života, samo iz drugačije perspektive. Danas radim kao trener i pomažem ljudima da postanu zdraviji, jači i zadovoljniji sobom. Najviše me veseli kada vidim nečiji napredak, posebno kod ljudi koji uz posao i obveze misle da nemaju vremena za sebe", pojašnjava.
S obzirom na njegovu novu, uspješnu karijeru, jednostavno smo ga morali zamoliti da nam pomogne odgonetnuti enigmu: koliko je koraka dnevno optimalno napraviti?
"Ne postoji čaroban broj, ali rekao bih da je između 8 i 12 tisuća koraka dnevno odlična baza za zdravlje i održavanje kondicije, posebno uz sjedilački posao", tumači. Dodaje da to nije tako puno kako na prvi pogled izgleda.
"Moj Viktor danas napravi više koraka od nas odraslih. Moram vam reći i to da se dizao na noge nekoliko mjeseci prije prvog rođendana te je prohodao s navršenih godinu dana", govori Mario.
Zamolili smo ga da nam otkrije pet najvažnijih pravila kojih se, trenirajući druge, uvijek pridržava. Prvo je bilo jasno i bez da ga je izrekao: jako je važno svakodnevno se kretati, makar i laganim hodanjem.
"Drugo je odraditi barem dva do tri treninga tjedno. Treće je paziti na prehranu i unijeti dovoljno proteina. Četvrto je to da se ne smije zaboraviti na kvalitetno spavanje. I peto, treba biti dosljedan – rezultati dolaze kroz kontinuitet, ne kroz ekstremne promjene", zaključuje Mario Vekić.
Zahvaljujemo zagrebačkom zabavnom parku Igrandia na ustupljenom mjestu za snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....