Hrvatski MMA prvak i dvostruki svjetski šampion u savate boksu otkrio nam je tko mu je najveća podrška izvan ringa, kako usklađuje fakultete i sport te zašto mu je obrazovanje jednako važno kao i pobjede
Hrvatski MMA borac Matej Batinić (33), aktualni prvak FNC-ove poluteške kategorije te svjetski i europski prvak u savate boksu, u subotu, 6. rujna, u Areni Zagreb branit će svoj pojas protiv Andreasa Ramosa. U tom izazovu uz njega će biti i legendarni Mirko Filipović, s kojim trenira, ali i dugogodišnja djevojka Mirela.
Osim što niže uspjehe u borilačkom sportu, Matej je jednako predan i akademskom putu. Uskoro će diplomi Agronomskog fakulteta pridodati i onu s Kineziološkog fakulteta. Za Gloriju je iskreno otkrio kako izgleda život profesionalnog borca izvan ringa, što je naučio od Mirka Filipovića te zašto vjeruje da je obrazovanje jednako važno kao i sportski rezultati.
Kako se pripremate za veliki event u Areni?
– Već sam se borio u Areni i taj osjećaj je poseban. To je najveća pozornica u Hrvatskoj i biti tamo kao domaći borac, u gradu u kojem sam se rodio, velika je čast. Adrenalin raste čim pomislim na to. Pripreme su odrađene vrhunski, a sada je najvažnije sačuvati energiju i fokus jer publika može ponijeti, ali i zavarati. Moj je zadatak ostati hladan, odraditi posao i pobijediti.
Što vam prolazi kroz glavu uoči i tijekom borbe?
– Prije ulaska u ring fokusiram se na sve što sam radio tijekom priprema i na to da budem smiren. Ne razmišljam o publici ni o buci, već o svom zadatku. Kad krene borba, vidi se tko je stvarno spreman. Glava mora ostati hladna, a u prvom planu su disciplina i sav uloženi trud.
Što ste najvažnije naučili od Mirka Filipovića s kojim trenirate?
– Najviše sam napredovao u disciplini i detaljima. On te nauči da ništa ne radiš napola, da svaki pokret mora imati smisao. Kod njega nema odokativno – sve je precizno i dovedeno do savršenstva. Osim tehničkog dijela, najviše me oblikovao mentalno – kako ostati smiren i hladne glave u borbi te razmišljati kao profesionalac. Kada vidim njega kako i danas trenira, to mi je najveća motivacija. Kod njega nema zvijezda, svi smo jednaki i svi radimo. A ako on u pedesetoj trenira kao da će sutra u ring, onda nema mjesta izgovorima. On je primjer čovjeka koji je prošao sve – nema boljeg uzora.
Kako je izgledao vaš put u borilačkom sportu?
– Počeo sam u srednjoj školi, prvo sa savate boksom. Kasnije sam poželio spojiti udaračku disciplinu s hrvanjem i pronašao sam to u MMA-u. U savate boksu osvojio sam više naslova prvaka Hrvatske, a okrunio se i europskim te svjetskim naslovom. Na tome mogu zahvaliti svojim prvim trenerima, ljudima koji su me usmjeravali, ali i sebi jer nisam odustao kada je bilo najteže. MMA je poseban jer možeš biti prosječan u više disciplina, ali ako ih povežeš i pametno koristiš, možeš biti najbolji. To je ljepota MMA-a – fizička borba, ali i mentalna igra, svojevrsno šahovsko nadmudrivanje. Uz vlastite treninge i učenje od najboljih, vodim i Savate klub Sesvete, jer mi rad s mladima i rekreativcima daje dodatnu motivaciju. Nisu mi važne samo moje pobjede, već i stvaranje nove generacije boraca.
Kako vaši najbliži proživljavaju borbe budući da je MMA prilično težak i krvav sport?
– Roditelji su me uvijek podržavali, iako im sigurno nije lako gledati kako ulazim u ring ili kavez. Tata i danas prati sve i dolazi na sva događanja, dok mama to ne voli gledati, a kamoli mene u borbi. Njoj je samo važno da dođem doma zdrav i s glavom na ramenima, kako se kaže. Naravno, i dalje brinu – to je normalno – ali mislim da su ponosni. Oni i moji najbliži znaju koliko je iza svake borbe rada, discipline i odricanja.
Uz sport ste završili i dva fakulteta. Kako ste uspjeli uskladiti učenje i treninge?
– Obrazovanje mi je uvijek bilo prioritet jer vjerujem da sport i znanje mogu i moraju ići zajedno. Završio sam dva fakulteta jer sam htio ulagati u sebe i stvoriti temelje i izvan sporta. Nije bilo lako – često sam s treninga odlazio ravno na predavanja ili učio do kasno – ali znao sam da će se sav trud dugoročno isplatiti. Fakulteti su mi dali širinu i naučili me razmišljati izvan sportskih okvira, a to je vrijednost koju ću nositi cijeli život. Iako mi je sport sada glavni fokus, obrazovanje mi daje sigurnost i temelj za ono što dolazi nakon karijere.
Zašto ste odabrali upravo Agronomski fakultet, planirate li se baviti agronomijom?
– Agronomija je budućnost. To je područje koje izravno utječe na zdravlje ljudi, prehranu i održivost. S druge strane, sport je moja velika ljubav i htio sam se ostvariti i u tom području, pa sam upisao i kineziologiju. Smatram da nikad ne možeš biti preobrazovan jer znanje oblikuje čovjeka jednako kao i trening. Bilo je naporno, ali upravo ta kombinacija sporta i obrazovanja dala mi je širinu i naučila me disciplini. Danas mogu reći da se jednako ponosim onime što sam postigao u sportu i na fakultetima, jer jedno bez drugoga ne bi imalo isti smisao.
Jeste li pronašli i sreću u ljubavi?
– Jesam, i to je najvažniji dio moje priče. Moja djevojka Mirela, koja je uz mene od samih početaka, zna sve moje uspone i padove i bez nje ništa ne bi bilo isto. Trenirala je taekwondo, pa dolazi iz sporta i razumije kroz što prolazim. Zna kako izgledaju pripreme, koliko ima odricanja, i to je ogromna prednost. Nije samo podrška sa strane, već stvarno razumije kako mi pomoći u pravim trenucima. Kada si profesionalni sportaš, treba ti netko tko te smiruje, ali i motivira – a ona to radi od prvog dana. Stvarno mogu reći da je moj najveći oslonac.
Kako volite provoditi slobodno vrijeme?
– Volim prirodu, putovanja s djevojkom, druženja s bliskim ljudima, ali i mirnije trenutke uz dobru knjigu, kvalitetan film ili šetnju. Uživam i u finoj hrani, a posebno volim slatko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....