Ivana Roščić, glumica rođena u Splitu prije 47 godina, govori o ulozi Irene u filmu ‘Male stvari‘, idealnom ljetnom odmoru, omiljenim spisateljicama te životu sa suprugom i djecom.
Koje su to male stvari u filmu ‘Male stvari‘, čija je premijera bila na Pulskom filmskom festivalu?
- Pa, male stvari - poput kolača koje radi Anica (Marija Škaričić), crteža koje crtaju Kate i Ivor (Bepina Baričević i Borna Mihovilović), lignji koje lovi moj brat Ivan (Juraj Lerotić), iščašenog kuka tate (Izudin Bajrović) i, recimo, seta za dijabetes koji koristi moj lik Irena.
Tko je Irena?
- Energetska bomba koja je u problemu, ne odustaje i ne pristaje biti pasivna. Irena je borac, za mnoge vjerojatno vrlo rubna osoba.
Film ‘Male stvari‘, kako smo napomenuli, prikazan je na ovogodišnjem izdanju Pulskog filmskog festivala. Što vas veže za Pulu? S kim ondje pijete kavu?
U Puli sam napravila svoje prve korake, prohodala. Jednostavno je volim. Pijem kavu gdje stignem i s kim stignem, a onu prvu sama u sobi.
Koja je po vama osnovna razlika i doživljaj glumiti pred kamerom ili u kazalištu?
- Kazalište je zajedničko putovanje nas glumaca i publike. Gluma pred kamerom je zabilježen trenutak.
Kada vas je gluma pronašla, kada ste osjetili da je to to?
- I dalje se pitam je li to to.
Čime biste se bavili da niste glumica?
- Kad smo jednom pitali moju osmogodišnju kćer Margitu što bi voljela raditi, rekla je: "Sjediti na fotelji, prčkati po mobitelu i jako, jako puno zarađivati." To su te nove generacije. A ja? Pisanjem možda.
Jeste li intuitivni?
- Jesam, ali se ne poslušam pa požalim.
Koliko vas i kada u životu vodi razum?
- Da me barem više vodi razum.
U čemu ne kalkulirate?
- U ljubavi.
Jeste li pomalo boem u duši?
- Možda jesam boem u glavi, ali u praksi jako volim znati gdje su mi ključevi i novčanik - po mogućnosti pun.
Kako biste opisali Split iz svog odrastanja?
- Palme, pašteta i marmelada na plaži, bezbrižnost, graničar, mama, tata, brat i ja na motoru Tomos, ekler iz Bobisa, beskrajno igranje na ulici, lutanja po kalama.
Čime su vas roditelji zadužili?
- Naučili su me odgovornosti i poštovanju prema ljudima.
Kako je izgledao vaš prvi susret sa suprugom Markom, možete li podijeliti neku anegdotu?
- Ja sam kao Luka Modrić: "Ne sjećam se!" Nemamo anegdota, mi smo dosadni ljudi.
Čime vas oduševljavaju sin Toma i kći Margita?
- Toma i Margita svaki me dan iznenade nečim novim, karakterno su potpuno različiti. Toma je jako društven, znatiželjan i otvoren, lako sklapa prijateljstva, nježan je, empatičan. Margita je još odmalena pokazivala svoj karakter, vrlo je samostalna, svoja, kreativna i neukrotiva. Oboje me oduševljavaju time koliko su iskreni i koliko me tjeraju da i sama stalno učim i rastem kao osoba.
Kako izgleda vaše idealno slobodno obiteljsko vrijeme?
- Kada se nakon silnih obaveza vučemo po kući kao ljenjivci i cijeli dan smo u pidžamama. A volimo i kad putujemo zajedno i nemamo ostalih dosadnih svakodnevnih distrakcija.
Koje životne vrijednosti nastojite prenijeti djeci?
- Ljubav, empatiju, pravednost.
Kako čuvate zdravlje?
- Rakijom natašte po receptu moje pokojne bake. Šalim se, makar to možda ne bi bilo loše.
Kako se opuštate, i mentalno i fizički?
- Spavanjem, šetnjom, čitanjem, putovanjima i, najvažnije - zagrljajima.
Što ste najviše naučili otpuštati?
- Još uvijek učim otpuštati kočnice.
Što trenutačno čitate?
- Slavenku Drakulić ‘Zašto nisam naučila kuhati‘ - njezina posljednja knjiga. Slavenka je obilježila je moje odrastanje. Bila je jedna od onih autorica uz koje sam shvatila da književnost nije samo bijeg od stvarnosti. Fascinirala me njezina sposobnost da piše o velikim društvenim temama kroz intimne ljudske priče, bez patetike i bez potrebe da ikoga impresionira. Slavenka, Dubravka Ugrešić, Joan Didion, George Sand, Agota Kristof, Edna O‘Brien samo su neke od mojih, nažalost, preminulih heroina. Žive ću drugom prilikom spomenuti.
Kako izgleda vaš idealan ljetni odmor u Splitu?
- Split mi je idealan izvan sezone. Najviše volimo da nam je baza Split pa idemo okolo po otocima. Hvar, Brač, Šolta, posljednjih nekoliko godina Mljet, a ove godine to će biti Lastovo. Hlad, pjesma cvrčaka, fina hrana i što dalje od ljudi.
Čemu se najviše veselite u dogledno vrijeme, koja vas premijera očekuje na jesen?
- Jesen je za mene definitivno najljepše godišnje doba, veselim se lišću i bojama. Očekuje me premijera filma ‘Male stvari‘, igranje predstava, učenje matematike, prirode i društva. Kao i većina roditelja u Hrvatskoj, i ja ponavljam gradivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....