Njezin akademski put započeo je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a danas je postdoktorandica u Laboratoriju za kognitivnu neuroznanost Sveučilišta Harvard i Dječje bolnice u Bostonu. Uz to, nositeljica je kolegija Klinička neuroznanost glazbe na Sveučilištu Harvard i gostujuća znanstvenica na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu.
Marija Pranjić (35) od djetinjstva je velika zaljubljenica u glazbu – klavir je bio njezin cijeli svijet još od malih nogu, pa je tako upisala i Muzičku akademiju u Zagrebu. No, tek je potkraj studija, govori, počela o glazbi razmišljati šire, ne samo kao o izvedbenoj umjetnosti, nego i kroz njezinu kliničku primjenu. Upisala je poslijediplomski studij muzikoterapije u Velikoj Britaniji, gdje se počeo razvijati njezin interes za neuroznanost.
Ubrzo je završila i interdisciplinarni doktorski studij neuroznanosti glazbe u Kanadi, na Sveučilištu u Torontu, a nakon što je radila kao znanstvena novakinja u njujorškoj bolnici Mount Sinai i koordinatorica programa koji profesionalne glazbenike dovodi u bolničko okruženje, naziva "Visiting Artist Series", usmjerila se na znanstvenoistraživački rad.
Danas djeluje kao postdoktorandica u Laboratoriju za kognitivnu neuroznanost Sveučilišta Harvard i Dječje bolnice u Bostonu. Uz to, nositeljica je kolegija Klinička neuroznanost glazbe na Sveučilištu Harvard i gostujuća znanstvenica na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu, a njezin je znanstveni rad prepoznat i financiran uglednim međunarodnim potporama, uključujući "GRAMMY Museum Grant", "MITACS Globalink Research Award" i Harvardov "Interdisciplinary Mind Grant".
Kako nam je otkrila uspješna znanstvenica, upravo je tijekom rada u njujorškoj bolnici Mount Sinai, gdje je svjedočila porastu neuroznanstvenih istraživanja glazbe, shvatila da upravo ona mogu uvelike pomoći da klinička primjena glazbe postane preciznija, djelotvornija i znanstveno utemeljenija. Kako ističe, posebno joj je uzbudljivo bilo doznati da ritam može aktivirati motorička područja u mozgu čak i onda kad samo slušamo glazbu, a da se pritom uopće ne krećemo.
"Takva otkrića, omogućena suvremenim metodama oslikavanja mozga, pokazala su da u njemu ne postoji neki “centar za glazbu”, kako se nekoć vjerovalo. Danas znamo da je zapravo suprotno: glazba istodobno aktivira široke mreže kortikalnih i subkortikalnih područja važnih za slušnu percepciju i emocije, ali i za pokret, govor, pamćenje i pažnju. A te neuroznanstvene spoznaje stubokom mijenjaju paradigmu primjene glazbe u terapiji", govori Marija, dodajući da glazba doslovno može mijenjati mozak.
Pomoć s brojnim zdravstvenim stanjima
Kako objašnjava, ritam pretvara vrijeme u nešto što mozak može predvidjeti, pa tako kada čujemo stabilan puls, mozak počinje anticipirati kada će se dogoditi sljedeći zvuk ili pokret. Upravo zato, naglašava, ritmički obrasci mogu stvoriti strukturu koja pomaže mozgu i tijelu da se organiziraju, što je vidljivo, primjerice, u neurološkoj muzikoterapiji kod rehabilitacije pokreta i govora.
Upravo zato je ritam ključan kada se radi na koordinaciji pokreta kod osoba s Parkinsonovom bolešću. Vokalizacija i melodijsko-ritmički obrasci važni su za poticanje razvoja govora, ističe, ali i oporavak govora nakon Brocine afazije kao posljedice moždanog udara. Pjesme iz mladosti, dodaje mlada znanstvenica, posebno su važne u kontekstu autobiografskog pamćenja kod osoba s demencijom.
"Budući da je većina dosadašnjih istraživanja provedena na odraslima, mene danas posebno zanima kako glazbu preciznije integrirati u rani razvoj, osobito kod djece s neurorazvojnim odstupanjima, kako bismo ciljano poticali razvoj govora, motorike, pažnje, senzorne obrade i socijalne komunikacije", otkriva mlada znanstvenica koja upravo zbog toga glazbu danas sluša s još većim divljenjem.
Kako ističe, njezini studenti na kolegiju "Neuroznanost glazbe" prolaze kroz sličan proces – što više doznaju o neobičnim i fascinantnim poveznicama glazbe i mozga, to se više mijenja i način na koji slušaju i izvode glazbu. Naime, iza onoga što se glazbenicima često čini potpuno spontanim, uključen je niz složenih procesa.
Ljepota glazbe
"Ljepota glazbe jest u tome što nam nije potrebna glazbena naobrazba da bismo je doživjeli i u njoj pronašli nešto svoje, ali način na koji je mozak obrađuje mnogo toga otkriva o emocijama, identitetu, pamćenju i sveukupnom razvoju", ističe Marija kojoj je najzanimljiviji prostor za rad upravo onaj na sjecištu umjetnosti, kliničkog rada i znanosti.
Naime, smatra da ju je upravo klavir naučio ustrajnosti, posvećenosti detalju i staloženosti u stresnim okolnostima. Iako neuroznanost na prvi pogled pripada sasvim drukčijem svijetu, govori, uvidjela je da su joj iste te vještine itekako korisne i u znanstvenom radu. Danas joj vrijeme za glazbu nije lako naći u prenatrpanom radnom rasporedu, ali uz supruga pijanista, Aljošu Jurinića, glazba je uvijek tu. Upravo je njih i spojila glazba, pa su se upoznali tijekom studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u siječnju 2013. godine.
U svoje slobodno vrijeme zajedno obožavaju pratiti Formulu 1, a osim što prate prijenose, svake godine odaberu jednu destinaciju gdje će utrku gledati uživo, od Kanade do Meksika i Brazila. Ove godine tome dodaju i odlazak na nogometno Svjetsko prvenstvo, dok su koncerti, muzeji i kazalište, ističe, dio njihova standardnog slobodnog repertoara. Kad je u pitanju glazba, Mariji se u slušalicama posljednjih dana vrte Olivia Dean i Alabama Shakes, dok su joj u rukama najčešće knjige japanskog pisca Murakamija. Kad je u pitanju televizija, iako joj se sviđaju šarolike stvari, uvijek će se rado vratiti seriji "Fleabag".
No ipak, najvećim uspjehom danas smatra to što je zahvaljujući vlastitom radu i ustrajnosti dospjela do rada na prestižnim sveučilištima, ali i to što je putem stekla mnogo prijatelja i mentora te upoznala različite kulture i svjetonazore. Ne uzima to zdravo za gotovo, posebno zato što je odrasla u Požegi, manjem gradu, i u višečlanoj obitelji u kojoj su njezine sestre, brat i ona prva generacija koja je završila visoko obrazovanje, i u užoj i u široj obitelji.
"U glazbi, kao i u znanosti, male pomake često gotovo ne primjećujemo, ponekad nas frustriraju i obeshrabruju, ali upravo oni s vremenom, uz strpljivost i kreativnost, mogu dovesti do velikih promjena. Kao i u životu, zar ne?", zaključuje Marija Pranjić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....