Legendarni hrvatski pjevač Džo Maračić Maki, koji je u rekordnom roku rasprodao dva koncerta u Lisinskom, govori o životu u domu za nezbrinutu djecu u Italiji, putovanju u SAD sa samo dvanaest godina, prijašnjim brakovima te sadašnjoj partnerici iz Novog Marofa.
Doviđenja", "Dal‘ se sjetiš nekad mene", "Pustite srcu neka voli", "Halo, srce" - samo su neki od nezaboravnih hitova legendarnog hrvatskog pjevača zabavne glazbe Džoa Maračića Makija (82), koji su njegove obožavatelje ponovno oduševili u prepunom Lisinskom. Neumorni Džo dvaput je rasprodao kultnu hrvatsku dvoranu - u samo četiri sata - a odličnu formu pokazao je i pjevajući skoro dva sata. Pred hrvatsku publiku vratio se krajem 2024., nakon četvrt desetljeća, a sada je u Zagreb stigao samo dan ranije - u društvu partnerice Gordane (61), koja mu je najveća podrška već četiri godine. Upoznali su se preko Facebooka: on joj je, kako kaže, prvo "lajkao" slike, a potom se ohrabrio i poslao poruku. Vrlo brzo shvatili su da su srodne duše.
"Dopisivali smo se šest mjeseci, a onda sam je odlučio nazvati. Kad smo počeli pričati, baš u to vrijeme Floridu poharao je uragan Ian. Gordana me tješila, bila uz mene svaki dan, plakala sa mnom na telefon. Imao sam osjećaj kao da vlak prolazi po krovu, sve je to ona prolazila sa mnom. Shvatio sam da smo odličan par i nedugo zatim otišao sam u njezin rodni Novi Marof, gdje smo shvatili da smo prvi susjedi. Nevjerojatna slučajnost. Otada živimo na relaciji Florida - Novi Marof i sjajno funkcioniramo", otkriva Džo, pravog imena Josip Maračić (kasnije je uzeo ime Mac Miller), koji se u SAD preselio davne 1955.
Put do New Yorka, gdje su mu živjeli baka i djed, nije bio nimalo lak. Džo je rođen na Krku, a već s pet godina roditelji su mu počeli izrađivati papire kako bi mogao otići u Ameriku. No, stvar se zakomplicirala pa je prvo, s nepunih osam godina, pet godina proveo u Italiji, točnije u Rimu i Anconi.
"Kako nisam mogao dobiti papire za ulazak u Sjedinjene Američke Države, moji roditelji su dobili informaciju da će to biti lakše ako ću prvo boraviti u Italiji. Tako su me poslali u samostan sv. Jeronima u Rimu, a potom sam završio u Domu za nezbrinutu djecu u Anconi. Ondje se baš i nisu lijepo odnosili prema nama. Kad ne bismo išli spavati na vrijeme ili smo pogledavali prema djevojčicama, često smo dobivali batine. No, u Rimu mi je bilo jako lijepo. Jedna časna sestra brinula se o meni, učila me raditi sa strujom, što mi je kasnije u životu koristilo, i svirati klavir... Puno me toga naučila", prisjeća se legendarni glazbenik, dodajući kako je dozvolu za ulazak u SAD dobio nakon što je na vlast 1953. došao predsjednik Dwight D. Eisenhower, koji je svim imigrantima omogućio da dođu u zemlju.
"Do New Yorka sam putovao brodom iz Italije dva tjedna. Nisam znao ni riječi engleskog i svi su mislili da sam Talijan. Baka i djed živjeli su u Astoriji, gdje i danas većinom žive Hrvati. Sjećam se da su bili jako visoki valovi i jedva sam preživio put, ipak sam bio dijete od samo dvanaest godina. Čim sam došao u Ameriku, djed mi je kupio bicikl i harmoniku", prisjeća se Džo, koji se, unatoč svim preprekama, u New Yorku odlično snašao. Jezik je brzo naučio, završio školu za avijaciju, a radio je razne poslove - od agenta za nekretnine i električara, do bankara na Wall Streetu. Djed ga je također upisao u Glazbenu školu, pa je Džo stekao i formalno glazbeno obrazovanje. Prve nastupe imao je u jednom njujorškom noćnom klubu s grupom Dalmatinski biseri, koju su činili glazbenici iz Hrvatske.
"Pjevali smo razne pjesme - od Miše Kovača do brojnih drugih tada popularnih pjevača i sastava, a u publici su većinom bili ljudi iz Jugoslavije. Klub smo punili petkom, subotom i nedjeljom", objašnjava pjevač, kojem je karijera krenula uzlaznom putanjom kad je upoznao Đorđa Novkovića, jer mu je napisao neke od najvećih hitova. Tada je iz Amerike putovao na festivale zabavne glazbe i koncerte. Imao je vojsku obožavateljica, a za to su zaslužni njegova svijetla kosa, prodorne plave oči i tada vrlo popularni brkovi.
"Sam sam birao pjesme. On mi je dao svoju bilježnicu i izabrao sam onu koja mi se najviše sviđa. Prvi singl koji sam objavio bio je "Cvit kraja mog", ali prva pjesma za Jugoton bila je "Draga, vrati se". Rekli su mi da moram prvi singl prodati u tisuću primjeraka, a ja sam ga prodao u tri, i tada sam počeo surađivati s Đorđem Novkovićem", govori Džo, čija je uspješna i plodonosna suradnja s Đorđem Novkovićem trajala više od dva desetljeća, a u cijeloj karijeri prodao je tri milijuna ploča. U to vrijeme najviše se družio s prerano preminulim pjevačem Tomislavom Ivčićem. Osim u glazbu, Maračić je veliki zaljubljenik u avijaciju: godinama je popravljao motore zrakoplova, a tijekom života je čak i sam napravio dva manja aviona.
"Rastavljali smo stare avionske motore i popravljali ih. Dobiješ upute, pratiš ih i napraviš avion. Čak sam i letio s njima, ali samo kratke relacije. Prvog sam napravio s osamnaest godina, a nedavno, prije nekoliko godina, napravio sam i drugi", prepričava Džo, koji se zamalo morao oprostiti od njega - budući da mu ga je treća supruga, Slovenka Ana, tijekom rastave gotovo preotela. Iako mu posljednji brak nije dobro završio, prva dva su, kaže, bila sušta suprotnost. Prvi put oženio se jako rano, sa samo 21 godinom, za Riječanku Nikolinu, s kojom ima troje djece. Najstarija Valery ima 58 godina, Rosmery samo godinu manje, a Joey 45. Iz drugog braka ima kćer Rebeku, koja je proslavila 28. rođendan.
"Jako sam ponosan na djecu. Svi su dobri ljudi i to moram zahvaliti Bogu. Imaju dobar posao i svi četvero žive u Americi. Sin radi na MTV-u, Valery je dugo radila za JAT, dok se kompanija nije raspala, Rosmery je također radila na MTV-u, a trenutačno vodi svoju uspješnu marketinšku agenciju. Rebeka je medicinska sestra i studira fizikalnu terapiju, radi u bolnici i privatno. Sa svima sam u odličnim odnosima, ali najviše je uz mene Rosmery i ona mi jako puno pomaže", ističe Maki, dodajući kako situacija u Americi nije sjajna. Nakon šezdeset godina rada, mjesečno dobiva samo 1200 dolara mirovine, ali i dalje aktivno nastupa. Prošle godine šest mjeseci proveo je u Hrvatskoj, a sada se vraća na Floridu zbog nastupa za Valentinovo. Posebnu pažnju na nastupima pridaje i modnom izričaju. Obožava rokerski stil i kaže da bi, kad bi mogao, nastupao samo u potkošulji poput Freddieja Mercuryja.
"Odijela nikad nisam volio nositi. Traperice i majice su moj đir, uglavnom crne boje", kroz smijeh kaže Džo, koji slobodno vrijeme provodi s partnericom i obitelji, a nema namjeru ići u pjevačku mirovinu. Planira se preseliti trajno u Hrvatsku i još češće nastupati.
"Mislio sam ići u mirovinu, ali su me uvjeravali da će koncerti biti rasprodani. Iskreno, nisam vjerovao, ali kad sam se uvjerio, sada ne mislim stati. Dobio sam državljanstvo koje nisam imao i spreman sam za život u Zagorju", zaključuje Džo Maračić Maki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....