"Skromne i samozatajne, hrabre i odvažne, tihe i nježne, bučne i čvrste, izvor su stabilnosti i sigurnosti, u pravo su vrijeme na pravome mjestu. Naše bake uvijek su tu kada ih najviše trebamo. Stoga one, ništa manje negoli sve slavne i javnosti poznate žene svijeta - glumice, spisateljice, znanstvenice, političarke, pjevačice, kuharice, novinarke, dizajnerice... - zavrjeđuju da dožive tu čast, da krase naslovnicu Glorije", objašnjava Terezija Zokić, učiteljica razredne nastave u Kaštel Novom, zašto je svojim učenicima u sklopu razrednog projekta zadala poseban zadatak.
Prošle godine su za Majčin dan osmislili i nacrtali naslovnice Glorije s njihovim mamama, a ove su je ukrasili crtežima baka i objasnili zašto baš one trebaju biti na njima. Jednome zato što mu baka priprema palačinke, drugome zato što ide s njim u šetnju, trećem zato što voli kad ga ona čuva...
Terezija Zokić odabrala je baš naš časopis kao primjer koji je pokazala učenicima zato što ga čita već dugo, od drugog broja.
Htjela je i od prvog, ali ga nije mogla kupiti u Kaštel Novom, pa ni u Splitu, kamo je otišla u potragu za njim, jer je na svim kioscima bio rasprodan. Kao naša dugogodišnja čitateljica dobro zna zašto netko osvane na naslovnici, a kao učiteljica, majka četvero djece i baka Vicenca i Patricije isto tako zna zašto su djeci najveće zvijezde upravo njihove mame i bake - koje su se ponosno fotografirale sa svojim primjercima naslovnice.
"A kako i ne bi?", kaže učiteljica, koja već 30 godina radi u Osnovnoj školi Bijaći, a na kraju ove školske godine ide u mirovinu. Tijekom dugog radnog vijeka obrazovala je i odgajala djecu, a uz to je autorica udžbenika za hrvatski jezik s kolegicom Benitom Vladušić, s kojom je izabrana i među 500 najboljih učitelja i profesora u Hrvatskoj. Vodila je i web seminare, pisala stručne članke, držala je predavanja, a kako voli raditi sa studentima, bila je i mentorica budućim kolegicama. U poslu joj pomaže i to što voli dječju lektiru, za koju se zainteresirala još otkad ju je otac upisao u knjižnicu i preporučio joj knjigu Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić.
"Tata je tu knjigu odabrao zato što ga je privukao njezin naslov. Bio je kovač i često se prisjećao svoga šegrtovanja. Njemu za ljubav sam je pročitala i zaljubila se u knjige, osobito u dječju lektiru, a kasnije sam zavoljela i likovnu umjetnost pa sam kao učiteljica sa svojim učenicima sudjelovala na raznim likovnima natjecanjima na kojima bi netko od njih uvijek dobio nagradu", priča Terezija Zokić. U poslu oduvijek ima i dobar odnos s roditeljima jer ih promatra kao partnere koji imaju isti interes - djecu - i zajedno rješavaju njihove probleme.
Čitajte i: Životni balans: Neustrašiva pravnica za svoje je snove riskirala i posvetila se akupunkturi
"Najveći mi je užitak kada vidim kako se dijete tijekom školovanja mijenja i napreduje jer znam da sam i sama pridonijela tome", kaže Terezija Zokić, koja se već neko vrijeme priprema za odlazak u mirovinu.
"Znam da neki zapadaju u depresiju, a neki pak misle kako će napokon imati vremena za sebe pa će nadoknaditi sve ono što su prije zbog posla morali propustiti. Ja pak razmišljam malo drukčije. Znam da sam dala učenicima sve što sam imala za dati. Shvatila sam da jedno razdoblje za mene završava, ali drugo tek počinje, kao i svaka velika promjena u životu. Prvo ću se odmoriti, a onda ću vidjeti što ću i kako ću dalje. Možda treba doraditi udžbenike, napisati neki stručni članak... Posla će uvijek biti", zaključuje gospođa Zokić.