Legendarna pjevačica Zdenka Kovačiček (77) jedva je dočekala da skine gips s lijeve ruke kako bi se mogla vratiti probama sa svojim Greenhouse bendom i započeti probe za promociju albuma ‘Konstatacija jedne mačke’ u izdanju Dancing Beara. - Žurila sam po sarmu za kćer i zeta i popiknula sam se ispred kuće. Nije mi to prvi put, jer po običaju hodam s glavom u oblacima. Srećom živim preko puta bolnice na Svetom duhu, pa su me doktori odmah skrpali - govori pjevačica, koja probe sa svojim osmeročlanim bendom održava u atomskom skloništu dječjeg vrtića u Novom Zagrebu. - Život glazbenika kod nas je daleko od svakog glamura, ali ja barem ne moram brinuti za egzistenciju, jer iznamljujem poslovni prostor u prizemlju kuće, pa se u miru mogu posvetiti umjetnosti - nastavlja Kovačiček.
Na albumu su vaši dueti s Matijom Cvekom, Mirelom Priselac - Remi i Davorom Gopcem: po čemu ste kompatibilni?
- Zajednička nam je posvećenost glazbi, a spojila nas je i luda energija, iako bih im mogla biti mama, a Matiji čak i baka. Gobac je od mene mlađi dvadeset, Remi 35, a Matija čak 50 godina.
Otkud crpite energiju?
- Veliki impuls da se ponovno bacim na posao dali su dečki iz benda Greenhouse s kojima već godinama odlično surađujem. Zbog širokog repertoara - od jazza i soula do rocka i popa - jedna sam od najkompliciranijih pjevačica za suradnju. Njih osmorica su, pak, fenomenalni muzičari i jako prilagodljivi, na čemu sam im beskrajno zahvalna, jer sam takav bend tražila sam cijeli život. Jako je bitno i što svi skupa stanemo u jedan kombi.
Čitajte i: Enis Bešlagić otkrio najljepšu stranu dugog braka i za što nikako ne čeka suprugine upute
I to je to?
- Ne. Priča se zalaufala nakon što je zagrebački elektroduo Nipplepeople obradio moju ‘Frku’ i vratio je u eter, baš kao što je pokojni dizajner Karl Lagerfeld napravio s pjesmom ‘Elektra’. Izvukao ju je iz zaborava zatvorivši s njom Chanelovu reviju. Nakon toga stigao je lanjski nastup na Dori, a kruna svega je fenomenalna suradnja s diskografskom kućom Dancing Bear.
Što je glavna konstatacija jedne mačke?
- Moj život je kaos, veseli kaos, u kojem se snalazim prema osjećaju i intuiciji.
Jesu li vas muški u tom kaosu mogli pratiti?
- Ne. Samo na kratke staze.
Zašto je propao vaš brak s austrijskim glazbenikom Rudyjem Kamperskim?
- Jer smo bili stranci, a stranci se teško mogu razumjeti. Upoznali smo se kad sam nakon mature s prijateljicom Nadom Žitnik stigla u Austriju. Nastupale smo kao Duo Hani i imale sjajne ponude. No, onda se svaka od nas zaljubila i tu je priči bio kraj. Nada je otišla u Kanadu, a ja sam s Rudyjem i njegovim bendom nastupala po Europi i Africi. Primjerice, 1968. smo bili u Bejrutu, kad su izraelski komandosi u tamošnjoj zračnoj luci u zrak digli 13 zrakoplova. Mi pjevamo, a tamo počinje rat.
Čime vas je Rudy privukao?
- Kad smo se upoznali bila sam u sedmom nebu: njegov otac bio je najpopularniji austrijski pjevač prije rata, mama mu je bila balerina. Međutim živjeli smo stalno na putu, u kombiju između gaža, a takav način života je iscrpljujući i razarajući za veze, jer nikad nemate mira.
Zašto ste se razveli?
- Jer on nije želio u Zagreb, a meni je bilo dosta putovanja. I roditelji su mi bili ludi od brige, jer sam im jedinica, pa sam im se nakon deset godina podvijena repa vratila na stan i hranu. I dugo ostala u prolaznoj sobi njihova stana.
Koju svoju odluku smatrate najhrabrijom?
- Da postnem majka u 39. godini. Tada sam shvatila da mi je kucnuo čas i bilo je to - sad ili nikad. I baš me bilo briga što će drugi o tome reći ili misliti, jer mi, htjeli to priznati ili ne, ipak živimo u društvu tradicionalnih vrijednosti. Dobro sam učinila, jer bih bez Tine i iskustva majčinstva bila nesretna žena.
Što je za vas glazba?
- Najbolji stimulans i najljepši doživljaj. I danas me prolaze trnci kad čujem dobru pjesmu ili slušam tokijski koncert Billyja Joela.
S čim možete usporediti izlazak na pozornicu?
- To je neka vrsta transa: tko ga iskusi stalno iznova za njim žudi.
Slušate li klasiku?
- Obožavam slušati klavirske koncerte na gramofonu, ali ga više nemam, jer sam ga “posudila” kćeri - čini mi se zauvijek.
Čitajte i: Kći mu je važnija od svega! Borko Perić o očinstvu: ‘Imam razumijevanja i strpljenja‘
Imate li glazbeno obrazovanje?
- Završila sam srednju muzičku školu. Stan mojih roditelja bio je premali za pijanino, pa sam učila harmoniku: od završetka škole taj instrument nisam primila u ruke.
Što su vam najveći gušti?
- Pripreme oko izlaska albuma, te planovi za njegovu promociju: u igri su veliki projekti, ali ovise o epidemiološkoj situaciji.
Koje vam je najdraže mjesto gdje ste nastupali?
- Otok Lastovo. Po meni je to posljednji komadić raja na Jadranu. A svidio se i mojoj kćeri Tini, koja je ondje kao djevojčica sa svojom ekipom ludovala na pedalini.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
- Na sve mi je žao potrošiti. Valjda zato jer sam proživjela faze kad sam ovisila o drugima, ponajprije roditeljima.
Čega je najviše u vašim ormarima?
- Scenske garderobe. Na pozornici uvijek volim biti u drugoj kombinaciji, pa robu dugo čuvam i mogućnosti kombinacija su mi velike.
Kako vam ide pisanje autobiografije?
- Slabo, nemam dovoljno žara za pisanje.
Kad pišete?
- Uglavnom noću. Budi me svako podrhtavanje, pa pišem. Htjela bih da se iz knjige vidi kako sam prošla sito i rešeto, da me svojeglavost koštala jer nisam trpjela da me itko usmjerava. te da sam usprkos svemu bila i ostala istinski posvećena svome poslu i umjetnosti.
Koja tri albuma biste ponijeli na pusti otok?
- Janis Joplin, Chopinov klavirski koncert i koncert Billyja Joela.
Koje koncerte zauvijek pamtite?
- Rolling Stonese i Joea Cockera u Zagrebu. Žao mi je što nikad Tinu Turner nisam slušala uživo. Sad se veselim dolasku Celine Dion.
Tko vam je najbolji pjesnik među glazbenicima?
- Leonard Cohen.
A najbolji glas?
- Janis Joplin je nešto posebno.
Koja su vam najdraža mjesta u Zagrebu?
- Više ih nema. Najdraži su mi bili klubovi Saloon u kojem svirali, pjevali, lumpali, i spontano se družili do jutra, te Kulušić.
Najluđa pjesma koju ste snimili?
- Zove se ‘Violin song’ i bila je veliki hit u Rusiji. U njoj svojim glasom imitiram taj instrument kroz četiri oktave.
Smatrate li se još uvijek mladom?
- Da. I danas me kroz život vode znatiželja i želja za istraživanjem, iako sam svjesna bioloških činjenica - da mi nije ostalo baš puno vremena.
Čemu se još nadate?
- Unucima, zdravlju, još jednom albumu i - svojoj prvoj naslovnici Glorije.