Pisanje o dohrani beba, dječjoj izbirljivosti, majčinstvu, izazovnim situacijama i samonametnutim pritiscima, majku trojice dječaka odvest će i do pokretanja specijaliziranog portala.
Potraga za prikladnom metodom dohrane, odvela je Nikolinu Mamić, zagrebačku profesoricu hrvatskog i talijanskog jezika, na nevjerojatno putovanje. Kada je prije pet godina, na rodiljnom dopustu s najstarijim sinom Matejem, pokrenula blog "Sretni obroci" o dohrani beba, dječjem jelu i izbirljivosti, nije slutila da će ju javnost prepoznati kao majku čije isprobane "step by step" savjete treba slijediti jer je otvorenošću i jasnim, konkretnim uputama, mnoge osvojila. Slijedeći moto "obroci su više od hrane", edukatorica dohrane beba, dječjeg jela i izbirljivosti, dijeli objave kako bebe i malu djecu poticati na samostalno s(p)retno jelo i zajedničke obiteljske obroke u kojima mališan voli i želi jesti, bez borbe i izbirljivosti? Uvijek piše iz srca, oslikava što se doista događa kada se njezina obitelj okupi za stolom, a kako je u međuvremenu dobila još dva prekrasna dječaka, trogodišnjeg Bartola te Andriju koji nema ni mjesec dana, obiteljska dinamika im je intenzivna.
Pritom se osjeća se da se u svakom trenutku njena peteročlana obitelj silno voli, prihvaća i podržava na način koji bismo htjeli "preslikati" u svoj dom. Stoga ne čudi što će njen blog uskoro prerasti u prvi hrvatski portal posvećen dohrani beba i jela kod male djece.
"Koliko je proces hranjenja osjetljiv, otkrila sam 2018., s najstarijim sinom. Počela sam dijeliti iskustvo BLW metode hranjenja (Baby-led weaning, odnosno "Beba vođa dohrane"), a kako se na društvenim mrežama tada malo govorilo o toj temi, uskoro se oko bloga okupilo mnogo roditelja. Nastaviti sam se educirati o metodama hranjenja, oralno-motoričkom razvoju beba i male djece, poteškoćama u hranjenju i psihologiji prehrane i prenositi dalje", kaže Nikolina Mamić, kojoj je izvor znanja i petnaestogodišnji pedagoški rad s djecom i roditeljima. Oni koji očekuju da se na njezinim edukacijama pokrenutim uz blog odmah krene s temom dohrane beba, jako se varaju.
"Na prvom mjestu mi je pokazivanje empatije i osnaživanje majki. Prolaze kroz puno strahova, nesigurne su. Jako se brinu. Jedne mališana pokušavaju natjerati da jede, a druge mu daju birati i jede što god želi, samo da nešto pojede, što dovodi do izražene izbirljivosti. U oba slučaja, mame educiram i osnažujem kako da opušteno prema djetetu, ali sigurne u sebe, vode svoje mališane do toga da nauče samostalno jesti, prihvaćati raznolike namirnice, uživati u zajedničkim obrocima sa svojom obitelji, bez borbe", otkriva svestrana profesorica kojoj je suprug Josip najveća podrška. Pritom otkriva da je njihova obiteljska dinamika u mnogočemu slična drugim obiteljima. Nema traga savršenstvu. Život im je pun svakodnevnog kaosa, žurbe, ima i povišenih tonova, nervoze, ali je najviše veselih, razigranih i nježnih trenutaka s djecom kada se zaboravlja na teškoće.
"Katkad poželimo zaustaviti vrijeme zbog te suludo brze svakodnevice u kojoj često ne primjećujemo sve blagoslove koji nas okružuju. Uskoro petogodišnji Matej i trogodišnji Bartol potiču nas na rast u strpljenju, prisutnosti, roditeljstvu općenito. Uz njih shvaćamo koliko je važno znati i moći pustiti sva moranja i brige te zastati u igri s njima i čitanju priče. O svemu važnom što se događa u našoj obitelji i osobnim izazovima u roditeljstvu, vrlo iskreno pišem i u svojim kolumnama "Mama priča" dijeleći sve one krhke, malo znane i ranjive trenutke majčinstva o kojima mi mame tako često šutimo, srameći se svojih slabosti dok ih, uz malo poticaja sa strane, ne počnemo pretvarati u prostor za rast i snagu”, otkriva edukatorica.
Nedavno im je stigao, peti član obitelji, Andrija. S njim je opuštenija nego što je bila sa starijim dječacima, ali i svjesnija svega što slijedi. Zna da će biti naporno, ne očekuje da će se u prvim danima moći u jednakoj mjeri posvetiti starijim sinovima kao dosad, oboružala se pomoći sa svih strana (na što potiče i druge mame u svojim zapisima) jer je okej opteretiti se što manje, osobito fizički, u razdoblju postpartuma. "Ovaj put ću još više upijati miris novorođene bebe i pokušati zaustavljati očima i srcem sve te male, često kaotične, a u biti toliko životno lijepe naše obiteljske trenutke", dodaje.
Bit će to prilika da još jednom "utvrdi gradivo" prehrane beba. Ili će ga, možda, istražiti iz novog kuta, otkriti ono što joj je prije promaklo? Naime, njezin odgovor kako je najbolje hraniti bebe, kojom hranom i kojom metodom, mnoge će iznenaditi jer smatra da najbolji način i najbolja hrana za bebe jednostavno ne postoje.
"Mnogi me (opravdano) doživljavaju ambasadoricom dohrane komadima i samostalnog hranjenja beba ručicama od prvih obroka jer u svom blogu i tečaju "Beba papa sama" promoviram metodu "beba-vođa" dohrane. No svjesna sam da mnogi roditelji još uvijek imaju pitanja i puno kočnica oko puštanja bebe da sama poseže za čvrstom hranom: strah od zagrcavanja, pitaju se hoće li beba pojesti dovoljno? Zato želim upoznati i ohrabriti roditelje da dohrani pristupaju kao poligonu vježbe bebinog učenja vještine jela i žvakanja. Neka ju polako privikavaju na namirnica koje su dio svakodnevne, obiteljske kuhinje. Uvijek ističem da je roditeljska opuštenost jedan od najvažnijih sastojaka svake dohrane", govori edukatorica.
Evo kako roditeljima približava bebin poligon vježbanja hranjena na novi način: očekuju li od svojeg mališana da nakon prvog koraka odmah prehoda i cijelu sobu? Kad odmahnu glavom, postavi sljedeće pitanje: "Zašto od bebe koja se prvi put susreće s drugačijim načinom hranjenja, novim okusima, teksturama u ruci i ustima, bez iskustva žvakanja i gutanja hrane, očekujemo da odmah pojede sve što smo joj pripremili?"
Zato je dohrana o kojoj priča u najmanju ruku proces navikavanja bebe na nove okuse i vještinu samostalnog hranjenja. Pritom upozorava mame da bebe itekako osjete njihov zabrinuti pogled i nervozu, pa stječu dojam da je jelo sve samo ne pozitivna stvar. Dodaje i to da su mališani u fazi dohrane najotvoreniji upoznati različite teksture i okusa, stoga je važno iskoristiti to razdoblje. Poduku poentira upozorenjem da sva ta raznolika i zdrava prehrana nema smisla ako nije prehrana cijele obitelji: i ako ta jela nećemo nastaviti kuhati i poslije prvog bebinog rođendana.
Čini se da je ova zagrebačka mama korčulanskih korijena (kojoj se baš ne sviđaju superlativi i tvrdi da je obična majka) jedva dočekala pitanje lome li se današnji roditelji zbog (pre)velikog pritiska u odgoju i prehrani djece?
"Izloženi smo brojnim, novim spoznajama o razvoju djeteta, zdravstvenom, motoričkom, intelektualnom, socio-emocionalnom: u mnogočemu pomažu, ali nas pritom izlažu prevelikom pritisku da u svemu moramo biti ispravni i da ne smijemo pogriješiti. Namećemo si ideal roditeljske nepogrešivosti. Ne samo da nije realan, već jako opterećuje. Kada se stalno preispitujemo, prestajemo biti spontani, potiskujemo roditeljsku intuiciju, a time i prijeko potrebnu autentičnost prema djetetu", kaže Nikolina Mamić.
Pritisak još je izraženiji kada se povede razgovor o važnost kvalitetne prehrane i nutritivne vrijednosti namirnica. No previše tih informacija kod mnogih roditelja potpiruje strah od hrane i stvara krivu sliku da dijete, osobito bebu u dohrani, moraju hraniti samo sto posto zdravom hranom i nutritivno idealnim kombinacijama. Taj pristup u obroke unosi najnezdraviji sastojak - pritisak koji djeca jako dobro osjete - osobito ako se roditelji ne hrani tim istim namirnicama već ih "čuvaju" i "prepuštaju" djetetu.
Mama edukatorica pojašnjava kako ju je prilikom dohrane prvog djeteta, bilo strah pripremiti povrće kupljeno u trgovačkom lancu, zbog pesticida. Financijski, a osobito organizacijski, opterećivala se odlascima u nabavku najprirodnijih mogućih namirnica, dok se nije zapitala zašto toliko inzistira na tome ako za sebe i supruga bez problema priprema i povrće iz dućana? Kakvu će poruku uputiti djetetu kad malo poraste i shvati razliku?
"Osvijestila sam svoj strah i počela mijenjati pristup. Biram gdje ću kupiti namirnice i što unosim u tijelo, ali ne više iz straha, već iz svjesne želje jer shvaćam koliko hrana može podupirati naše zdravlje. Volim kupovati na tržnici, iako ni to nije garancija za zdravo jer je sve više prekupaca koji ne nude domaće. Zato sam saznala tko na našoj kvartovskoj tržnici prodaje svoje voće i povrće, meso iz vlastitog uzgoja, kvalitetne mliječne proizvode. Volim znati što kuham i jedem pa zato većinom biram sezonske, svježe namirnice, hranu koja nema puno aditiva. Ali se više ne lomim da pod svaku cijenu jedemo organsko jer forsiranje i pritisak također šteti", kaže edukatorica dohrane beba, dječjeg jela i izbirljivosti.
Sada slijedi otkriće koje će iznenaditi mame i tate, ali im donijeti olakšanje. I popularna edukatorica sa starijim sinovima ponekad pojede slatkiše, povremeno naruči fast food ili gotov ručak. Stvar je u tome da ništa izrazito ne izbjegava niti brani, ali Mateja i Bartola kroz opušten razgovor poučava na koji način hrana utječe na naše tijelo.
"Zašto to činim? Mislim da je to najzdraviji pristup. Želim da moji dječaci, kad narastu i nađu se u situaciji sami kupovati užinu, ne navale samo na slatkiše gazirano ili na fast food. Tužno mi je i zabrinjavajuće kad u školi vidim djecu koja za doručak donose čips i bocu slatkog, gaziranog napitka. Nije li zanimljivo da odabiru baš ono što roditelji najviše brane? Znamo kamo idu kad žele nešto proslaviti. Zapitajte se zbog čega ili zbog koga su lanci brze hrane postali sinonim za dječje proslave?", zaključuje Nikolina Mamić.