Na današnji dan prije 20 godina u velikom finalu Wimbledona naš teniski as Goran Ivanišević osvojio je taj prestižan turnir. Bio je to ponedjeljak 9. srpnja 2001., a finale koje je igrao protiv Australca Patricka Raftera zbog kiše nisu mogli završiti dan ranije - kada su ga i počeli.
Kada je turnir počeo nitko nije očekivao da će Splićanin doći toliko daleko, imao je iza sebe već tri izgubljena finala (1992., 1994. i 1998.), a te godine ušao je kao 125. igrač svijeta nakon što je dobio pozivnicu organizatora.
Iz meča u meč osvajao je, ne samo igre, nego i pažnju navijača diljem svijeta. Oni domaći nisu nikad bili ni upitni, ali oko Gorana se stvorila kolektivna pozitivna energija koja je stizala iz cijelog svijeta. To što je on tada radio, bilo je jasno, nije učinio nitko dotad.
Sam s trenerom u kućici
Kako se približavalo finale do kojeg se on probijao svojim ubojitim asevima, u Hrvatskoj su se prepričavali njegovi rituali. Poster Dražena Petrovića slučajno je izašao u novinama te godine i on ga je objesio na zid. Svaki dan započeo bi gledanjem Teletubbiesa, započelo je slučajno i kao šala, ali kako je turnir odmicao i nizale se pobjede, rutina se nije smjela mijenjati.
U kućici je boravio samo sa svojim trenerom tada 24-godišnjim Marijem Tudorom, nitko nije smio biti s njima, čak je i otac Srđan boravio u drugoj kućici. Od sponzora je dobio samo dvije majice - toliko su vjerovali u njega - kako je počeo nizati pobjede u ta dva tjedna Wimbledona majice je prao i sušio da bi imao u čemu igrati.
Čitajte i: Goran Ivanišević otkrio tajnu uspjeha: Sve što je napravio u karijeri duguje jednoj ženi
Odjeća koju nije mijenjao
Nakon što je osvojio prvi meč, oprao je čarape i nastavio igrati samo u tom paru pa je pregazio Wimbledon u istim čarapama. Prvog dana ispekao je pileća prsa - pogađate - donijela su mu sreću te se kasnije trener šalio da su do kraja Wimbledona prokokodakali.
Kad dođe u All England Club
Svaki dan Goran je parkirao automobil ispred All England Cluba na istome mjestu, a kada su uoči polufinala vidjeli da je na tom mjestu drugi auto, Mario i Goran su ga pomaknuli rukama. Uoči svakog meča išao je na toalet, i inzistirao na istom pisoaru. Iako je bilo desetak slobodnih, on bi sačekao da se oslobodi baš taj 'njegov'.
Čitajte i: I Goran slavi velik uspjeh u Australiji: Od Noleta do voljene Nives, Ivanišević o povijesnom uspjehu
Posebna pravila na terenu
Kada bi došao na teren također je imao pravila - uvijek je prvo puštao protivnika da prvi sjede, tek nakon njega bi on sjeo na klupu. Nikada nije zagazio na liniju. Od sakupljača je inzistirao da mu vrate one loptice s kojom je osvojio poen - pokazao bi prstom, a oni su sve znali.
Karizmom osvajao navijače
Možda se čini luckasto, ali upalilo je. S Goranom su navijali svi. Nakon pobjede Goran je prvo zagrlio oca Srđana, koji je bio poznat da tijekom meča ne bi razgovarao ni s kime - a navodno snimku pobjedničkog meča nije pogledao godinama, možda još ni danas.
U Split se Ivanišević vratio avionom koji mu je ustupila Slavica Ecclestone, koja je bila njegova velika navijačica tijekom cijelog Wimbledona. Kada su došli u Split pilot ih je preletio preko grada u kojem mu se pripremio nezaboravan doček.
Nakon što je Goran zaludio svijet, Split je priredio doček koji je ušao u anale, a Ivaniševićeva pobjeda postala je dio dalmatinskog identiteta.
'Kao da je bilo jučer'
Ovaj veliki dan na svojim društvenim mrežama obilježio je i Goran, danas je na Instagramu objavio fotografiju na kojoj pozira ispred ulaza u All Englands Cluba.
"Prije 20 godina, a još je osjećaj kao da je bilo jučer. Privilegiran sam što sam jop uvijek dio ovog jedinstvenog turnira. Hvala vam za svu podršku i ljubav sve ove godine", napisao je Goran.