Kad na zagrebačke tržnice stignu prvi borovi, fotografkinja Mara Bratoš (48) i njezin suprug Nikša Kušelj (51) ne čekaju da ih njihova petogodišnja Pavla podsjeti što treba učiniti. Najbliže prodajno mjesto im je pokraj crkve Sv. Antuna na Svetom Duhu, gdje započinju potragu za srednje velikim drvcem. Zapravo, pravila nema. U obzir dolaze pravilna, lijepo razgranata, ali i posebna stabalca s prkosnim grančicama koje strše na sve strane. Nastoje odabrati bor koji se kasnije može presaditi. Kad Pavla donese odluku, stabalce očekuje ritual ukrašavanja poznat mnogim roditeljima.
"Nemoguće joj je dočekati Badnji dan za kićenje jele jer je Pavla već sada u niskom startu. Naravno da zbog nje bor kitimo ranije. Pa ipak, kako bismo dobili malo više vremena i organizirali se, Mara i ja dosjetili smo se na koji način zabaviti našu jedinicu: tražimo da nam nacrta kako naš bor treba izgledati. Pokušavamo kupiti još malo vremena moleći je za više detalja. Pavla crta do trenutka kada oboje imamo vremena povesti je u nabavku bora", govori glumac Nikša Kušelj.
Njegova supruga otkriva kako bi voljela da im radni rasporedi omoguće proslavu najradosnijeg blagdana u Dubrovniku, njezinom rodnom gradu, zbog osobitog običaja, koledavanja.
"Na Badnji dan starija djeca i mladi obilaze susjedstvo i kuće prijatelja - nazdravljajući im Badnji dan - kako se to kaže. Žele im blagostanje, sreću i zdravlje kroz pjesmu. Imala sam svoju ekipu iz susjedstva u Lapadu, a kasnije smo se preselili na Montovjernu, u dubrovačku četvrt koja obuhvaća središnji dio grada. Zvonilo se od vrata do vrata i pjevalo. Pavline rodice već su počele koledavati, voljela bih da i ona doživi taj običaj", otkrila je fotografkinja Mara Bratoš.
Budući da je njezin suprug rođen u Cavtatu, gdje se na Badnji dan također koledava, Mara i Nikša još se nisu uspjeli usuglasiti gdje je taj običaj raskošniji i posebniji: u Gradu, kako se u njihovom kraju naziva Dubrovnik, ili u Cavtatu? Blagdansko "nadmetanje" Dubrovkinje i Konavljanina koji od 2013. dijele život, a od lani su u braku, još traje, a rezultat je neriješen.
"Zamislite prizor Badnje večeri u Cavtatu, gdje grupe koledara s fenjerima u sumrak obilaze kuće. Atmosfera je intimna, posvuda se osjeća miris bakalara i poslastica "prikli" koje se prže taj dan u našem kraju. Koledavao sam s prijateljem Rikardom Kužninom, fantastičnim pjevačem koji danas vodi klapu Ragusavecchia. Kažu da i ja imam dobar glas... Ukratko, Riki i ja bili smo odličan tandem od prvog razreda osnovne škole kada smo počeli koledavati, pa sve do srednjoškolskih dana", prisjeća s glumac i kantautor koji će početkom iduće godine izdati drugu zbirku pjesama radnog naslova "Soulipstick".
Polovicu je uglazbio za dodatni projekt, monodramu kojoj zasad ne otkriva naziv. Projekt je spoj trubadurskog "đira" s dramskom estetikom 21. stoljeća. Obiteljsko nadmetanje prestaje za blagdanskim stolom. Oboje dobro kuhaju: Nikša se unazad nekoliko godina (zbog supruge) specijalizirao za pripremu jela od bakalara, od varijanti sa slanutkom ili kvinojom do klasika na bijelo. Mara je pak postala majstorica za pripremu u Konavlima omiljenog blagdanskog jela - zelene menestre sa suhim mesom. No, kruna njihovog blagdanskog stola jelo je kojim odaju gastronomsku počast Zagrebu, gradu u kojem žive veći dio godine, purica s pečenim kruškama. Kažu da je za prste polizati, no to je već druga gastronomska priča.