Za Oscar dvaput nominirana Australka Margot Robbie (32) odnedavno je i na vrhu top-liste najplaćenijih holivudskih glumica. Filmovi u kojima je glumila posljednjih desetak godina, od "Vuka s Wall Streeta" preko "Ja, Tonya" do "Legende o Tarzanu" i akcijskog serijala "Odred otpisanih", bili su veliki komercijalni uspjesi, a njoj su priskrbili reputaciju zlatne koke s kojom ni jedan projekt neće omanuti. Lani se to ipak dogodilo, i to dvaput. Filmovi "Amsterdam" i "Babylon", u kojima su joj partneri bili glumački titani Christian Bale i Brad Pitt, kritičare su razočarali, a publiku nisu uspjeli privući u kina. Kad se podvuče crta, ta će dva propala blockbustera ukupno biti u minusu od približno 200 milijuna dolara, a vrijeme će pokazati kako će taj dvostruki fijasko utjecati na dosad blistavu glumačku i producentsku karijeru jedne od najinovativnijih žena u Hollywoodu.
Margot Robbie, iza koje je već tridesetak igranih filmova, u visokobudžetnim je produkcijama debitirala 2013. uz Leonarda DiCaprija u Scorseseovu "Vuku s Wall Streeta". U scenariju je generalni opis njezine uloge glasio: "Najzgodnija plavuša ikad". Toliko je dobro utjelovila zadani joj lik, njoj osobno nimalo drag, da je preko noći stekla status nove nade Hollywooda. Zasipali su je ponudama da nastavi u istom stilu, no iako još mlada i neiskusna, čvrsto je odlučila da je nitko neće gurati u ladicu gdje pohranjuju zlatokose seks-bombe. Željela je pokazati da zna i može briljirati i u drukčijim rolama. Te iste 2013. prihvatila je ulogu ne baš privlačne francuske seljanke u romantičnoj ratnoj drami "Francuska suita". Tijekom snimanja zbližila se s trećim pomoćnim redateljem, Englezom Tomom Ackerleyjem, za kojeg se 2016. i udala. Vjenčali su se u Australiji, gotovo potajice, jer taj presudni trenutak u svom životu nipošto nisu željeli dijeliti s publikom. Margot s Tomom nije gugutala samo o ljubavi nego su ozbiljno razgovarali i o kroničnoj nestašici poželjnih uloga za žene. I tako su 2014. za kuhinjskim stolom malog stana u Londonu, zajedno s dvoje vrlo bliskih prijatelja, osnovali vlastitu producentsku kompaniju. Nazvali su je LuckyChap Entertainment.
"To smo ime skovali u pijanstvu. Možda je imalo neke veze s Charliejem Chaplinom, ali toga se više nitko ne sjeća. No, nismo zaboravili da je zadaća LuckyChap Entertainmenta od prvog dana bila stvarati ženske priče. Svaki naš projekt mora imati žensku priču ili ženu koja je pripovijeda. Bili smo premladi i preglupi da predvidimo koliko je teško realizirati takve ciljeve. Svi su nam govorili da smo idioti i da će biti čudo ostvarimo li makar djelić planiranog", priznala je Margot.
Unatoč svim poteškoćama, ono što su Margot Robbie, njezin suprug i ostatak njezina producentskog tima naumili, postigli su već 2017. biografskim filmom "Ja, Tonya", baziranom na stvarnim događajima iz života američke olimpijske klizačice Tonye Harding, diskvalificirane zbog napada na konkurenticu Nancy Kerrigan. Mnogi su odbijali ekranizirati tu priču, produkcijski im se činila prekompliciranom, a takvima je LuckyChap Entertainment zorno pokazao što su olako propustili. Tonyu Harding besprijekorno je odigrala Margot Robbie koristeći sve svoje glumačke adute: nekonvencionalnost, spremnost da se bez zadrške prepusti ulozi i zavidnu sposobnost za fizički zahtjevne scene. Klizati je već znala - neko je vrijeme igrala za jedan amaterski hokejaški tim - no da bi se što bolje uživjela u ulogu, četiri je puta tjedno trenirala skokove, piruete, okrete i ostale elemente umjetničkog plesa na ledu. Film o brutalnom svijetu profesionalnog klizanja, zbog kojeg su Margot i Tom odgodili medeni mjesec, oduševio je kritičare i ušao u konkurenciju za mnoge prestižne nagrade, uključujući i tri nominacije za Oscar.
Margot je kao producentica nastavila gurati projekte koji su drugima promicali ispod radara, uvijek otvorena za nove ideje i još neafirmirane kreativce sklone eksperimentiranju. Pogotovo ako su ženskog roda. Iako se takav pristup u filmskoj industriji smatra iznimno rizičnim, njoj se itekako isplatio. Na filmovima "Ja, Tonya", "Birds of Prey " (2020.) i "Djevojka koja obećava" (2020.) kompanija LuckyChap ukupno je zaradila više od 275 milijuna dolara. Jedno od njihovih velikih otkrića je spisateljica i redateljica Emerald Fennell, Oscarom nagrađena za scenarij filma "Djevojka koja obećava". Trenutačno razvijaju dvadesetak filmskih i isto toliko televizijskih projekata, tako da su u samo nekoliko godina djelovanja postali respektabilna producentska sila.
"Oni ne podilaze Hollywoodu", hvali ih Emerald Fennell. "Čvrsto stoje iza svojih suradnika i ne mare hoće li zbog toga imati problema. U mene su vjerovali, pomagali mi i branili moj rad. S njima se osjećam sigurno, a to u Hollywoodu nije mala stvar."
Iako punom brzinom vozi na dva paralelna kolosijeka, a najavljuje da će se okušati i kao redateljica, Margot se još ne želi odreći glume. Dok je odrastala u gradiću Dalbyju u australskoj državi Queensland, fascinirali su je "Peti element" i slični filmovi koji veličaju žensku nadmoć nad muškarcima. S osam godina počela je čitati knjige o Harryju Potteru, što joj je do današnjeg dana ostala omiljena navika prije spavanja. A u krevetu je s njom uvijek i njezina stara lutka Bunny, s kojom spava otkad zna za sebe, pa čak i nakon udaje. Tom Ackerley jednostavno se morao pomiriti s tim dodatkom njihovoj bračnoj postelji.
Margot Robbie u djetinjstvu nije mogla imati sve što poželi pa se možda i stoga teško odriče starih stvari. Odgajala ju je samohrana majka, psihoterapeutkinja skromnih primanja, koja je na vratu imala još troje djece. Margot je kao tinejdžerica morala sama zarađivati za džeparac čisteći po kućama, prodajući daske za surfanje i radeći svakakve pomoćne poslove uugostiteljskim djelatnostima. Dok je slagala sendviče u lokalnoj podružnici Subwaya, utuvila si je u glavu da se mora pridružiti ekipi najpopularnije australske sapunice "Neighbours". Osim nastupa u školskim predstavama i snimanja nekoliko reklama, drugog glumačkog iskustva nije imala. Nekako se dokopala telefonskog broja direktorice castinga, nazvala je i šarmirala svojom poduzetnošću. Tako je sa 17 godina dobila prvu veću ulogu i postala prvotimka serije "Neighbours". U tri godine snimila je tristotinjak epizoda i dobro ispekla glumački zanat, osobito scene plakanja. Naučila je, kaže, u sekundi pustiti suzu na samo jedno oko, a redatelj može birati hoće li to biti lijevo ili desno.
Kad se zasitila "Neighboursa", njezine su se ambicije okrenule prema Hollywoodu. Preselila se u Los Angeles, 2011. dobila je ulogu stjuardese u serijalu "Pan Am", potom je glumila u serijalu "About Time", a onda je svoju snimku poslala na audiciju koju je raspisao legendarni Martin Scorsese. Privukla je njegovu pažnju. Na audiciji za "Vuka s Wall Streeta" umjesto da DiCaprija poljubi, kako je to nalagao scenarij, ona mu je spontano opalila šamar, a ta joj je improvizacija osigurala ulogu Naomi Lapaglie, glamurozne supruge pokvarenog mešetara bezvrijednim dionicama. Očekivala je da će je Scorsese detaljno navoditi kako treba glumiti, no to se nije dogodilo.
"Provela sam šest mjeseci na setu s Martyjem, slušala njegove priče o starim mafijašima i filmskim zvijezdama, ali samo mi je jednom dao konkretan naputak što želi u sceni", prisjećala se Robbie.
"Margot sam doživio kao kombinaciju triju legendarnih holivudskih diva. Po emocionalnoj hrabrosti nalik je na Idu Lupino, komičarskim sposobnostima podsjeća na Carole Lombard, a žilava je i snažna kao Joan Crawford", rekao je Marty.
Nakon što ju je Scorsese lansirao, konstantno je radila s ponajboljim holivudskim redateljima, među ostalim i sa svojim idolom Quentinom Tarantinom. Premda ga nije poznavala, žarko je željela s njim surađivati i poslala mu je pismo s molbom da je bilo kad i bilo gdje uključi u bilo koji od svojih projekata. Tarantino joj je u svom hitu "Bilo jednom u Hollywoodu" povjerio ulogu Sharon Tate, najpoznatije žrtve suludog kulta Charlesa Mansona. Bila je to naoko manja uloga, bez puno teksta, koju je Margot s velikim veseljem prihvatila i sjajnom glumom učinila ključnom za razumijevanje cijele Tarantinove priče. Suradnja s redateljem Jayom Roachom u filmu "One su bombe" donijela joj je 2019. drugu nominaciju za nagradu Oscar, a na osobnoj razini bolje razumijevanje složene problematike seksualnog zlostavljanja.
Sve u svemu, Margot Robbie nije dugo čekala na ostvarenje svojih snova. Pritom nije zaboravila svoju majku Sarie Kessler, koja joj je u trenucima oskudice nesebično posuđivala novac otkidajući od vlastitih usta. Uredno je bilježila koliko duguje majci i sve joj je višestruko vratila otplativši njezin kredit za kuću. Od 2017. Margotin dom je dva milijuna dolara vrijedna vila u predgrađu Los Angelesa, gdje mirno i povučeno živi sa svojim 32-godišnjim suprugom. Tom Ackerley, koji je u svijet filma ušao kao statist u prva tri nastavka serijala o Harryju Potteru, danas nije samo poslovni partner svoje supruge nego i najbolji lijek protiv njezinih čestih sumnji u vlastite glumačke sposobnosti.
- Svaka nova uloga čini mi se prevelikim zalogajem, ali Tom me uvijek ohrabri i uvjeri da će sve biti u redu - izjavila je Margot Robbie. Njezin sljedeći veliki glumački projekt glavna je uloga u filmu o najpoznatijoj plastičnoj lutki na svijetu - famoznoj Barbie - koja će u ožujku proslaviti 64. rođendan. Glavni producent filma je LuckyChap Entertainment, barbikinog dečka Kena glumi Ryan Gosling, a premijera se očekuje potkraj srpnja.
Sama svoja kaskaderka
U svojim filmovima Margot Robbie ne traži usluge kaskadera - sve akcijske scene odrađuje sama. Skromno kaže da to nije tako opasno kao što izgleda jer stručnjaci dobro planiraju i koreografiraju svaki potez, no glumac ipak mora znati vladati svojim tijelom. Robbie je u tome bila izuzetno dobra još od ranog djetinjstva. Kad joj je bilo osam godina, majka ju je upisala u školu za cirkusante, gdje je s odličnim uspjehom položila akrobacije na trapezu. Tu vještinu i dalje održava povremenim treninzima s privatnim instruktorima. U šali kaže kako ponekad misli da je promašila profesiju.
Poslovni uzor
Kad je pitaju koji je najbolji savjet što ga je dobila o produciranju filmova, Margot Robbie uvijek citira svog prijatelja Davida Barrona, producenta filmova o Harryju Potteru.
"Nije važno koliki ti je budžet", rekao joj je Barron. "Snimanje filmova je posao u kojem nikad nemaš dovoljno novca i nikad nemaš dovoljno vremena. Pokušavaš se uklopiti unutar parametara i ti su parametri mjesto gdje se rađa prava kreativnost."