Rođena s rijetkim genetskim oboljenjem oka, Aria Mia Loberti prošla je težak put koji ju nije slomio nego ojačao: iako je bez ikakvog glumačkog iskustva, dobila je glavnu ulogu u seriji "Svjetlo koje ne vidimo", a sada je postala prvo zaštitno lice u povijesti poznate kozmetičke kuće.
Prvi put u gotovo pedeset godina postojanja francuska kozmetika L‘Occitane ima svoje zaštitno lice. To nije zvijezda s A-liste (jer takve nisu nikad ni željeli osnivač brenda Olivier Baussan, ni današnji vlasnik Adrien Geiger) – nego osoba sa životnom pričom koja se uklapa u filozofiju brenda. Aria Mia Loberti je, naime, gotovo slijepa od rođenja, a L‘Occitane kao društveno odgovorna tvrtka ambalažu većine svojih proizvoda označava na brajici, pismu prilagođenom slijepim i slabovidnim osobama. No, iako nije zvijezda, to ne znači da jednog dana to neće postati. Aria – koja je postala ambasadorica kultne linije s karite maslacem – zapažena je početkom ljeta u Provansi, gdje je snimala Netflixovu seriju "Svjetlo koje ne vidimo". U toj adaptaciji Pulitzerom nagrađenog romana Anthonyja Doerra ima glavnu ulogu: priča je to o slijepoj djevojci, Francuskinji Marie-Laure Leblanc, koja se u vrijeme Drugog svjetskog rata pokušava spojiti s ocem i pritom se sprijatelji s mladim nacističkim regrutom koji je stručnjak za radiotehnologiju.
Premda su slabovidnost i sljepoća bili jedan od uvjeta za dobivanje te uloge, na audiciju se prijavilo nekoliko tisuća kandidatkinja, a 29-godišnja Aria Mia Loberti ih je sve nadmašila – iako nema nikakvo glumačko obrazovanje ni iskustvo. Ona, zapravo, dolazi iz posve drugog svijeta: nakon studija filozofije, starogrčkog jezika i komunikologije, 2021. je magistrirala antičku retoriku na Sveučilištu Royal Holloway u Londonu kao Fulbrightova stipendistica, a trenutačno priprema doktorat na Penn Stateu. Kako je u posve drugom filmu, ne bi ni znala za tu audiciju da joj to nije rekla – i nagovorila je da se prijavi – trenerica mobilnosti i orijentacije, žena koja ju je u djetinjstvu pripremala za snalaženje u svijetu.
A to joj je itekako bilo potrebno, jer su prvi razredi osnovne škole za nju bili poput noćne more. Ispričala je to pred velikim studentskim auditorijem na njenom rodnom Rhode Islandu, objasnivši da nju životni hendikep nije povukao (doslovno) u mrak nego je učinio snažnom i prodornom osobom.
"Nastava nije bila prilagođena mojim potrebama i u razredu sam se osjećala izopćeno. Najgore mi je bilo što za vrijeme odmora nisam smjela van na igralište, da mi se nešto ne bi dogodilo... Nakon nekog perioda trpljenja postali smo glasni, i moji roditelji i ja, sve dok se nisam izborila za uvjete koje predviđa Zakon o Amerikancima s invaliditetom", rekla je Aria Mia Loberti, koja je u drugom polugodištu trećeg razreda prešla na on-line školovanje kod kuće i počela ostvarivati fantastične rezultate.
Rođena je, naime, s vrlo rijetkim genetskim oboljenjem oka – akromatopsijom. To znači da je potpuno slijepa za boje, da vidi samo gradacije svjetla i tame, a uz to je jako kratkovidna i osjetljiva na svjetlost. Stoga na vanjskom svjetlu ne funkcionira bez tamnih naočala. S takvom dijagnozom i nakon neugodnih iskustava u društvu, Aria Mia Loberti se formirala u osobu koja se zna izboriti za svoja – ali i za prava drugih.
Već u srednjoj školi (u kojoj je bila odlikašica) krenula je s aktivizmom i zalaganjem za poboljšanje kvalitete života slijepih i slabovidnih osoba, a kasnije je postala prva slijepa izaslanica mladih u Ujedinjenim narodima i izaslanica na Međunarodnom samitu UN-a o ljudskim pravima.
Za sve to, priznaje, zaslužni su njeni roditelji Audrey i Paul Loberti, koji su bili njeni učitelji, treneri, životni vodiči... Oboje državni službenici, naučili su je, kaže, kako se zalagati za sebe i poučili je zakonima koji je mogu zaštititi. Ipak, nisu je pripremali na glumačku karijeru, koja je otvorila posve novo poglavlje u njenom životu.
Cijelo proljeće i dio ljeta, od ožujka do srpnja, Aria je provela u Visokoj Provansi - na prekrasnim lokacijama na kojima i L‘Occitane ima svoje plantaže dragocjenog bilja. Uz nju je bila Ingrid - njen pas vodič od kojeg se ne odvaja već osam godina.
"Ingrid misli da se film snima o njoj", napisala je Aria u jednoj objavi na Instagramu, za koji većinu svojih privatnih fotografija snima sama. Jer, kao što je u onom predavanju za studente Sveučilišta Rhode Island rekla, ona je živi dokaz da je sve moguće.