Glazbenik će 14. studenog u Tvornici kulture u Zagrebu održati prvi samostalni koncert uz prateći bend u kojem svira i njegov sin, a imaju podrške cijele obitelji.
Nakon više od tri desetljeća provedenih na čelu legendarne Opće opasnosti, Pero Galić (55) započinje novo poglavlje. Jedan od najprepoznatljivijih vokala domaće rock scene u lipnju je najavio da kreće u solo karijeru, a prvi veliki ispit čeka ga uskoro - koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture na kojem će 14. studenog zapjevati i zasvirati s novim bendom u kojem svira i njegov sin, 29- godišnji Sebastijan, pa publika može očekivati večer snažnih emocija, prepoznatljivog vokala i žestokog rock zvuka.
"Ne bojim se jer ovo je nastavak putovanja započetog prije 32 godine i to s mladom ekipom u kojoj je i moj Sebastijan. Veseli me što će ta mladost pokazati kako razmišljaju o glazbi, a i što ja idem dalje, jer moram. Ne mogu i ne želim pobjeći od onoga što sam radio, na repertoaru će se naći pjesme koje sam pjevao s meni posebno dragom pričom zvanom Opća opasnost koja je završila jer bez Slavena Živanovića zvanog Žiža ne može dalje", govori Pero, prisjetivši se prijatelja i kolege bez kojeg je ostao prije nekoliko mjeseci, s kojim je i osnovao bend.
Prije Opće opasnosti, svirao je u nekoliko bendova iz rodne mu Županje, a zahvaljujući jednom je upoznao i svoju današnju suprugu Ivanku (55), inače talentiranu i cijenjenu slikaricu. "Od 1985. svirao sam u nekoliko županjskih bendova, a u jednom od njih bubnjeve je svirao njezin brat. Tako smo se upoznali, zbližili i povezali kroz glazbu", govori Pero, koji je s Ivankom dobio kći Dajanu (32), koja mu je podarila troje unučadi, i tri godine mlađeg Sebastijana.
"Od kuće sve kreće pa su tako moja djeca odrastala uz glazbu koju smo Ivanka i ja slušali. Imamo isti glazbeni ukus, glazba nas je davnih godina i povezala i dan-danas se uz nju opuštamo kao davnih dana. Unuci već slušaju svog didu i plešu sa mnom na rock and roll, primjećujem da imaju dobar ukus za glazbu. Mislim da je stvar u genetici. I moj otac jako, jako dobro pjeva, kao i njegova braća", ističe. "Prije svega to je ljubav i život koji smo i mi i naša djeca stvorili nas može samo veseliti. Vremena su potpuno drugačija od onih u kojima sam ja odrastao ili moji roditelji. Poslani smo na ovu zemlju da stvorimo život, da odgovaramo za njega i da od njega napravimo nešto važno i dobro. I moja djeca i unučad su mi upravo to - ono najvažnije."
A ono što prije svega nastoji učiti svoje mlađe generacije jest dobrota, prije svega ona koju moramo osjećati prema sebi, baš kao što je on to učio od svojih roditelja. "Rado se sjetim djetinjstva i odrastanja, bilo je lijepo, ma najbolje. Puno djece je živjelo u istoj ulici, u istom šoru, kako se kod nas u Slavoniji kaže. Izvodili smo razne igre i ludosti, trčali za loptom, bili pred nekom od kuća ili na livadi. Po cijele dane se čula vriska i cika. Volim to prepričavati svojima jer zdravije se živjelo, bili smo u pokretu od jutra do mraka, išao sam pješice u osnovnu školu pa nakon nje i u glazbenu školu. Glazba me pratila od malih nogu i obilježila velik dio mog odrastanja", govori Pero s nostalgijom pa dodaje kako je to slučaj i s njegovom djecom.
"Sebastijanu je gitara u rukama od malih nogu. S tri ili četiri godine svirao je na igračkama, Ivanka mu je vezala marame oko glave koje su predstavljale dugu kosu pa da može njome mahati kao roker... Dajana pjeva izuzetno dobro i to će se tek čuti i vidjeti. Posvetila se svojoj djeci – Davidu, Katji i Bruni, ali izvjesno je da će zapjevati kada oni porastu. A za tu mladost ćemo vidjeti. David je jak u sportu, u košarci i to me veseli jer tako čuva fizičko i mentalno zdravlje", smatra naš sugovornik.
Bez podrške obitelji teško da bi ičega danas bilo, prije svega Ivankine podrške, koja mu je zajedno s djecom tolerirala sve izostanke od kuće. "Naravno, da su moja izbivanja bila veliki problem, godišnje sam s bendom bio više od dvjesto dana na putu. Bilo je trenutaka koje sam propustio, bili smo razdvojeni, ali obitelj zna zašto ovo radim. Pronašli smo načine da ne falimo puno jedni drugima i trudimo se nadoknaditi svo izgubljeno vrijeme kada sam doma", kaže Pero.
Njegova se obitelj iz Posavine u Slavoniju doselila 60-ih godina, a on je rođeni Slavonac koji voli svoj kraj i poštuje ga, kao i sve vrijednosti koje, kako kaže, naslijedio rođenjem. "Volim tamburu i tamburašku glazbu, koju se i Opća opasnost trudila provući kroz pjesme. To će uvijek biti dio mene. Kažu da su Slavonci izuzetno gostoljubivi, dobri domaćini koji vole ljude i život, veseli me što u tome i ja uspijevam", priznaje.
Malo je dana koje provodi bez glazbe, ali tada radi druge stvari koje ga vesele. "Sretan sam što mogu pomoći svojim i Ivankinim roditeljima koji su sada već u poznim godinama, veseli me druženje s djecom i unučadi koju rado čuvam – osim Davida koji ima 13 godina i zna sam sebe čuvati. U slobodno vrijeme bavim se i uređivanjem okućnice, kreativan sam i veseli me rad s drvom – bilo da je riječ o izradi nečeg novog ili o popravcima. Naučio sam svašta kroz odrastanje, pogotovo uz oca – od poslova sa strujom, gradnjom i zidanjem pa do životnih vrijednosti", nabraja Pero koji je prije nekoliko godina naučio i sve o zdravoj prehrani koja mu je promijenila život.
"U jednom trenutku je Opća opasnost izgledala kao bend od pola tone rock and rolla, čak malo i više. A onda nam je u život ušao jedan dobar čovjek, nutricionist Kenan Mandra i naučio nas sve o liposukcijskoj prehrani odnosno dijeti, zahvaljujući kojoj smo izgubili višak kilograma prikupljen zbog ubrzanog životnog ritma, nezdrave hrane, nespavanja... Ali ispalo je na kraju sve super i doveo sam se u red, naučio sam kako se zdravo hraniti, kako pristupiti i pripremati hranu na najbolji mogući način", ponosan je Pero čije želje za budućnost ostaju skromne. "Volio bih da sve ostane ovako kako jest i da teče svojim smjerom, da smo zdravi, da mi je obitelj sigurna te da širimo dobrotu. Da budem ono što sam bio dosad, uvijek iskreni Pero Galić", zaključuje glazbenik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....