Trebalo je ‘samo‘ 28 godina estradnog i prijateljskog staža da splitski glazbenik i zagrebačka pjevačica udruže snage i snime duet: dok balada ‘Nemoj‘ hara top-ljestvicama, oni uživaju u zajedničkim nastupima, ali i privatnim druženjima uz pjesmu, koja često potraju do jutra.
Upoznali su se na Dori dok su, kako kaže Nina, "još bili mladunčad na glazbenoj sceni". Upoznavanju je kumovao veliki Oliver Dragojević, vjerojatno sluteći da to dvoje mladih, iznimno talentiranih ljudi čeka velika budućnost. Dvadeset i osam godina kasnije Nina Badrić i Petar Grašo nisu samo megauspješni glazbenici već i dobri prijatelji koji dijele smisao za humor, divne uspomene sa zajedničkih druženja i turneja, a napokon i - pjesmu. Njihova balada "Nemoj", koju su premijerno izveli na Melodijama Jadrana, već je prvi tjedan zasjela na vrh domaćih top-ljestvica, nametnuvši se kao jedan od najvećih ljetnih hitova. Nina i Petar iznimno su se veselili ovom duetu, pjesmi za koju su glazbu i stihove napisali Tonči i Vjekoslava Huljić, a koja savršeno odgovara njihovu senzibilitetu i vokalima.
Po čemu pamtite svoj prvi susret?
Nina: Na toj sam Dori, 1995., nastupila kao debitantica, a Petar kao autor koji je za Olivera napisao pjesmu "Boginja" pa sam se pitala - pa tko je taj klinac čiju pjesmu pjeva veliki Oliver? Bila sam uvjerena da je Petar jedan od njegovih sinova.
Petar: To je bila moja prva Dora. Bio sam autor Oliverove pjesme i kao devetnaestogodišnjaku bilo mi je sve to prelijepo i novo. Sjećam se jedne lijepe nasmijane djevojke koja je bez pardona uletjela za stol i rekla Oliveru: "Bok, ja sam Nina i željela bih s Vama snimiti duet". Bila je simpatična i direktna, kakva je i danas.
Kakvi su bili vaši prvi dojmovi jedno o drugome?
Nina: Pri tom prvom susretu ‘95. i nismo se previše družili, no zapamtila sam dobro i Petra i pjesmu. Zapravo smo se upoznali tek nekoliko godina kasnije, jedne večeri u zagrebačkom klubu The Best na dodjeli nagrada za najbolje pjevače. Oboje smo proglašeni najboljima, on u muškoj, ja u ženskoj kategoriji i tu počinje naše druženje. Od prvog trena prepoznali smo srodnost, a sjećam se da smo tu večer, umjesto da slavimo svoje prve nagrade, proveli šaleći se na svoj račun. Ja sam tada, naime, pobijedila s pjesmom "Trebam te", a Petar s "Trebam nekoga". Bilo nam je to jako duhovito. Tad sam shvatila da je Petar iznad svega jedno normalno i toplo ljudsko biće koje će slava teško poljuljati.
Petar: Istina je, kliknuli smo na prvu. Počeli smo razgovarati o muzici i shvatili da imamo sličan senzibilitet. Humor je također veoma važna komponenta kojom me Nina kupila. Naše zezanje je poprilično "spicy" i ponekad ljudi koji nas ne znaju misle da smo u nekom konfliktu.
Godinama ste dobri prijatelji - što najviše volite jedno na drugom?
Nina: Kod Petra najviše volim njegov smisao za humor, empatiju i brigu za ljude koje voli. On je dobar čovjek i tu je priči početak i kraj. Volim njegovu životnu energiju, to što je normalan lik koji ne glumata, a oduvijek sam ga cijenila kao autora. Obožavala sam njegovu pjesmu "Trebam nekoga" i godinama sam mu skakala po glavi da mi takvu napiše.
Petar: Nina je uvijek spremna za šalu, kod mene je to prvi lakmus-papir za procjenu inteligencije. Potpuno je iskrena osoba koja nema zadrške prema ljudima koje voli i zato rado čujem njeno mišljenje kad sam u nekoj nedoumici.
A što vas najviše živcira?
Nina: Vjerovali ili ne, ali kod njega me baš ništa ne živcira. Jedino mi je krivo što nema vremena sjesti za klavir i napisati još neke dobre pjesme.
Petar: Živcira me to što ja Ninu ne živciram.
U čemu ste slični, a u čemu potpuno različiti?
Nina: Po mnogočemu smo slični. Oboje smo veliki emotivci, obiteljski tipovi koji se puno brinu o najdražima, šaljivci, dobri domaćini, ali i veliki gurmani. Jedina je razlika što on preferira plavuše, a ja sam vjerna tamnokosima.
Petar: Dodao bih da Nina preferira isključivo crno vino, a ja i crno i bijelo.
Kad ste posljednji put zajedno tulumarili i kako to izgleda?
Nina: Uvijek sve počne bezazleno, a završi u ranim jutarnjim satima uz klavir. Nemali smo se broj puta našli u Splitu u restoranu Grašo, koji su Petar i njegova obitelj držali godinama. Divne me uspomene vežu za to mjesto. Nekad bi došao Oliver, nekad Tonči i uvijek bi se sve spontano pretvorilo u kuću punu naroda i opće veselje uz klavir i neizostavnu pjesmu. Oboje nemamo mjere kad su glazba i veselje u pitanju i to kod nas oboje jako volim. To što smo u duši ostali djeca. Tako je bilo i poslije festivala Melodije Jadrana, gdje smo se našli da samo malo proslavimo duet. Zar je potrebno reći da je to "samo malo" potrajalo do jutra.
Petar: Kada mi se Nina najavi, u meni se miješaju ogromna radost, ali i strah jer ne znam kada će to završiti. Ali gotovo uvijek završi onako kako je Nina kazala. Ja za klavirom sviram i ispunjavam želje, a oni pijuckaju i uživaju.
Zajedno ste putovali na turneje po Americi... Prepričajte nam neku zanimljivu zajedničku dogodovštinu?
Nina: Mir, ogromne količine smijeha i poštovanje. To najbolje opisuje turneju po Americi. Nije lako svaki dan mijenjati avione, hotele, mjesta i za takve je zajedničke nastupe potrebna tolerancija. Netko kasni, drugome se spava, a i meni kao ženi uvijek je potrebno više vremena da se sredim. Kad smo sletjeli u Kanadu, umorni i neispavani, odmah smo išli tražiti najbolji sushi jer smo oboje u stanju propješačiti kilometre kad je u pitanju dobra hrana. Naručili smo pun stol sushija pa su se Japanci koji su sjedili za susjednim stolom kladili hoćemo li sve to uspjeti pojesti.
Petar: Ja sam nakon tridesetak sushija odustao, ali Nina se nije predavala i osvjetlala nam je obraz. Konobari su nam pljeskali kad smo odlazili.
Zašto smo tako dugo čekali ovaj duet? Je li kriv Petar koji baš i ne voli duete?
Nina: Trebalo se sve poklopiti. Prvenstveno pjesma. Mislim da je duet došao u pravo vrijeme i drago mi je da smo ga snimili sada kao zreli ljudi.
Petar: Istina je da baš nisam sklon duetima. Bilo je dosta ponuda od nekih dragih kolega, a i od onih koje ne poznajem. Tu je teško odrediti granicu i napraviti selekciju, stoga sam se odlučio na tišinu po tom pitanju i na vlastiti osjećaj. Nina i ja odavno smo imali želju koja nam se sada ispunila.
Tko je kome predložio ovaj duet i što vas je privuklo baš ovoj pjesmi?
Nina: Petar mi je odsvirao pjesmu još prije dvije godine i rekao: "Mislim da imamo pjesmu za nas". Svidjela mi se na prvo slušanje. Zrela, lijepa, velika pjesma Vjekoslave i Tončija Huljića koja na prekrasan način priča o prolaznosti. Ljudi su je zavoljeli na prvo slušanje, a to je najvažnije.
Petar: Kada smo Vjekoslava, Tonči i ja prvi put dobili konture pjesme, pogledali smo se i znali da smo na tragu nečega što može biti veliko i dugovječno. U procesu rada uvijek čekamo taj osjećaj. Odmah nam je došla pomisao da je to ta pjesma u kojoj bi Nina bila dodatni začin. I nismo bili u krivu. Najljepši osjećaj mi je bio što sam se naježio kada sam prvi put u studiju čuo njenu izvedbu. Pjesma je u prvom tjednu zasjela na prvo mjesto top-ljestvice, a ljudi je na koncertu traže i pjevaju i to je najveći kompliment koji smo mogli dobiti.
Da se malo dotaknemo stihova pjesme, što biste iz današnje perspektive savjetovali "mlađoj verziji sebe"?
Nina: To je vrlo zeznut stih koji je Vjekoslava napisala i koji me momentalno nagnao da se preispitam što bih napravila da imam drugu šansu. Iskreno, promijenila bih puno toga i bila bih pametnija i mudrija, a iznad svega bih mlađoj Nini rekla da ne bude tako nesigurna kao što je tada bila. Nesigurnost je sa sobom vukla strah koji me kočio u mnogim stvarima, a koji su zrele godine kao od šale odbacile.
Petar: Nisam sklon promatrati život u retrovizoru. Gledam prema naprijed. Sretan sam i blagoslivljam svaki kilometar puta koji sam u životu prošao, kao i ljude koji su me na tom putu pratili.
Pretražujete li na internetu vijesti o sebi i koliko vas one diraju?
Nina: U mojoj tražilici naći ćete recepte najboljih chefova. I najljepše hotele i mjesta koja želim posjetiti.
Petar: Potpuno je isto i kod mene. U svijetu tračerskih žutila i senzacionalističkih naslova jedini realan lijek je većinu toga ignorirati. S druge strane, užitak je razgovarati s dobrim novinarima i ljudima koji daju realan osvrt na tvoj rad i život. Takvi su rijetki, ali ih, hvala Bogu, ima.
Na estradu stižu neka nova lica, no vaš je status hit-pjevača zacementiran - što je sve na njega utjecalo osim sjajnog glasa? Izbor suradnika? Perfekcionizam? Red, rad i disciplina?
Nina: Valjda sve to što ste nabrojali, ali mislim da iznad svega ide karizma, neka energija koja vam je dana od Boga, nešto što se ne da naučiti. Ovaj talent je poklon i prema njemu se odnosim s velikim poštovanjem. Obožavam ovo što radim i živim, a publika me svih ovih godina prati i voli punim srcem. I to je ljubav što me nosi.
Petar: Uza sve to što ste naveli, dodao bih kao važnu komponentu i faktor sreće ili Božje providnosti, kako god to nazvali. Potrebno se naći na pravom mjestu u pravo vrijeme, a mi ne upravljamo uvijek takvim stvarima. Iznad svega uživam u trenutku kada sjednem za klavir, iza mene stoji bend, a ispred mene puno ljudi. To je osjećaj potpune nirvane koji me nosi jednako od prvog dana.
Jeste li danas onoliko mudri koliko ste mislili da ćete biti u ovim godinama?
Nina: Znate onu "čovjek uči dok je živ pa umre glup." Tako je nekako i s mudrošću. Jako sam se puno promijenila kao osoba kroz sve ove godine. Nadam se nabolje. Radim na sebi, a i život me išamarao sa svih strana. Svoje rane pretvorila sam u zahvalnost, rast i blagoslov iz kojeg učim.
Petar: Što bi rekao moj dragi Arsen: "Valja biti mudar, na riječima škrt, i samo valja smjerno okopavati vrt". Što bi značilo da je mudrost znati iščitati sebe kroz sve životne okolnosti i iz toga naučiti biti bolji čovjek. I ostati vjeran izvornim radostima i uskom krugu prijatelja i obitelji.
Što vam je zvjezdani status donio dobro, a što loše u životu?
Nina: Da si ne lažemo, živim životom koji je privilegiran. I prema svom daru odnosim se s velikom poniznošću. Nikad se nisam palila na zvjezdani status, već na muziku i to koliko sebe mogu dati ljudima. Kada vas publika na svakom koncertu ispraća bisevima i ogromnom količinom ljubavi, onda znam da sam u davanju i uspjela. Na kraju, dok me god publika bude htjela, dotle ću i ja trajati.
Petar: U prirodi je svakog čovjeka da bude prihvaćen i voljen, makar od obitelji i prijatelja. U mom slučaju taj se koncentrični krug nesagledivo proširio. Na tome sam zahvalan svima koji vole moju glazbu. Ponekad nedostaje malo privatnosti, ali to je nezamjetna sjenka.
U čemu ste se s godinama promijenili, a u čemu ostali isti?
Nina: Ja radim na tome da budem bolja, a ne mlađa verzija sebe. Nekako se nadam da sam danas puno bolji čovjek nego što sam bila prije. Kad kažem bolji, pritom mislim bolja i nježnija prema sebi. Čvrsto držim svoje temelje života i mir koji sam u njemu sagradila. A nema mi ništa važnije od mira.
Petar: U meni je ostala ona ista dječačka radost prema životu i svemu lijepom što on donosi. Nekada sam život grabio velikim žlicom, a danas s tog stola biram samo najfiniju hranu.
Kako vam pada starenje?
Nina: Radujem se svakom novom rođendanu i godini. Danas je privilegij starjeti. Ljudi odlaze naglo, a mnogi odlaze mladi. Život je postao surov, brzo se živi i nekako prebrzo sve prolazi pored nas. S ponosom nosim svoje godine i osjećam se sjajno u njima.
Petar: Neki ljudi shvaćaju godine kao breme, a neki kao zlatnike u džepu života. Ja spadam u drugu kategoriju. Imam osjećaj da kod glazbenika godine teku duplo sporije, stoga se osjećam kao da mi je 23. Nije bitno koliko godina ima u životu nego koliko života ima u godinama. To je mudrost u koju volim vjerovati.
Što vam danas najviše puni baterije?
Nina: Najvažnije mi je da u svemu što živim i radim imam mir. Ne podnosim osobe koje ga remete i za takve više nemam strpljenja. Važno mi je oko sebe imati dobre ljude s kojima se mogu i nasmijati, ali i zaplakati ako treba.
Petar: Isto što i uvijek: uski krug prijatelja, more, ribolov i mir.
Što vam pričinja najveću radost, što vas opušta...?
Nina: Šetnje prirodom, mali bišon Toto kojeg sam sama sebi nedavno poklonila za rođendan, kuhanje, odlasci na putovanja i more. More je moj zen.
Petar: U rijetkim trenucima odmora obožavam biti u krugu obitelji i prijatelja i kuhati im. Volim daj osjećaj radosti kad planiram obrok, kupujem namirnice i iščekujem reakciju. Kuhanje je za mene izvrstan ispušni ventil, jako me smiruje.
Koja vas je pjesma u posljednje vrijeme baš ugodno iznenadila ili oduševila?
Nina: Bruno Mars mi je odličan. Odrasla sam na soul funk glazbi pa me on oduševljava. No, ima jako puno umjetnika koje slušam i kojima se divim.
Petar: Nedavno sam nakon dugo vremena poslušao koncertni album omiljene grupe Toto, njihov koncert iz Amsterdama. Iznova sam se oduševio pjesmama i svirkom.
S kim biste baš voljeli snimiti duet... da možete birati bilo koju zvijezdu?
Nina: Adele. Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede...
Petar: Sting, Stevie Wonder, Paul McCartney, Celine Dion. Ako itko od njih ovo pročita, neka mi se javi.
Kako održavate kondiciju za nastupe?
Nina: Dugim šetnjama Maksimirom ili Sljemenom, vježbama u PBS-u kod moje Ana-Marije i mediteranskom prehranom.
Petar: Kod mene funkcionira dobra stara receptura, fitness, mediteranska hrana i dosta crnog vina.
Tko vam bira odjeću za nastupe?
Nina: Sama je biram, što mi stvara ozbiljan stres. Voljela bih pronaći stilista koji će pogoditi moj senzibilitet i brinuti se o scenskoj odjeći. Ormari su mi puni odjeće, što privatne, što scenske, i ponekad ni sama ne znam gdje mi što stoji.
Petar: Imam sreću što već 25 godina surađujem s firmom Mister Mot koja ispunjava sve moje želje i prati recentne svjetske trendove. Ne trošim puno vremena na kupovinu i izbor odjeće. Kod mene se sve to događa u pola sata.
Kako ćete i gdje provesti godišnji odmor - i koliko ćete slobodnih dana uopće uspjeti uhvatiti ovog ljeta?
Nina: Ovo ljeto odlučila sam se više odmarati, a manje raditi. Brzo ću otvoriti vrata i prozore na Hvaru. Mislim da sam ovo ljeto zaslužila guštati ne radeći ništa. Ovo će mi biti prvo ljeto bez rada, no Oliver je bio i po tom pitanju car. On je smatrao da je ljeto za odmor i ja se s njim slažem. Jer nema toga što more ne izliječi.
Petar: Ovo ljeto imam turneju s više od 40 koncerata. No, većinom su na obali pa ću imati priliku povesti obitelj sa sobom. Uživat ćemo od Budve do Portoroža.