Neretvanac Mato Bebek, chef koji je karijeru gradio u vrhunskim restoranima, među kojima je i opatijski Plavi podrum, govori o pobjedi, obitelji koja mu je najveća podrška i putu koji ga je doveo do titule najboljeg chefa RTL-ovog showa.
Nakon tjedana napetih kulinarskih dvoboja, pobjednik prve sezone RTL-ova showa „Igra chefova” postao je kuhar Mato Bebek (37). Kada je voditeljica Marjana Batinić izgovorila njegovo ime, više nije mogao suspregnuti emocije. Dubrovčanin neretvanskih korijena, chef koji je karijeru gradio u nekim od najboljih hrvatskih restorana, među kojima se posebno ističe legendarni Plavi podrum, od sreće je pao na pod, uklizao na koljenima među ostale natjecatelje i proslavio pobjedu kao dijete koje je upravo ostvarilo svoj najveći san. Bio je to jedan od najupečatljivijih trenutaka finala prve sezone RTL-ova showa „Igra chefova“, u kojem je upravo on osvojio titulu najboljeg kuhara uz nagradu od 25 tisuća eura.
Iza tog emotivnog slavlja stoje godine rada, odricanja i usavršavanja. Neretvanac koji danas živi i radi u Dubrovniku kao voditelj kuhinje Akademisa Vila Čingrija iskustvo je stjecao u vrhunskim restoranima u Hrvatskoj i inozemstvu. Tijekom natjecanja osvojio je gledatelje smirenošću, preciznošću i vrhunskim poznavanjem morskih namirnica, a u finalu je nadmašio kolege Tonija Sgombu i Bartola Stegića.
I dok je u kuhinji naviknut na disciplinu i kontrolu, pobjeda je iz njega izvukla sasvim drukčije emocije. Najveća podrška tijekom cijelog natjecanja bili su mu supruga Marija te sinovi Bruno i Mateo, zbog kojih je u jednom trenutku showa i zaplakao. Danas kaže kako je upravo obitelj njegov najveći oslonac, a titula pobjednika „Igre chefova“ potvrda da su se godine rada, odricanja i ljubavi prema gastronomiji itekako isplatile.
U razgovoru nam je otkrio koji su mu trenuci iz showa ostali u najdubljem sjećanju, što je naučio od mentora Stivena Vunića te zašto ga videoporuka supruge i dvojice sinova i danas posebno dira.
Kako ste proslavili pobjedu?
Slavio sam odmah nakon finala u studiju s ostalim natjecateljima, chefovima i cijelom RTL-ovom ekipom, a pravo slavlje tek slijedi u Dubrovniku.
Kada ste počeli vjerovati da biste mogli pobijediti?
Od samog ulaska u show želio sam doći do kraja, ali pravu vjeru u sebe dobio sam nakon videoporuke supruge i naša dva sina. To mi je dalo dodatnu snagu i motivaciju.
Na što ćete potrošiti nagradu?
Nemam još odlučio, ali ću se prvo počastiti novima parom tenisica. Jer ove koje sam nosio tjednima u showu jednostavno su se potrošile. Nije da su mi jedine, ali su mi sigurno najdraže jer su me dovele do pobjede. I razmišljam o nekom putovanju s obitelji, a ostalo ćemo vidjeti.
Što ste naučili tijekom natjecanja, a što od svog mentora Stivena Vunića?
„Igra chefova“ za mene je bila veliko i nezaboravno iskustvo. Najviše sam naučio koliko je važno nešto istinski željeti. Od chefa Stivena Vunića naučio sam mnogo toga – od organizacije i vođenja ljudi do profesionalnog pristupa poslu. Riječ je o vrhunskom chefu i lideru od kojeg se uvijek može nešto naučiti.
Na koje ste jelo iz showa najponosniji?
Na Wellington od grdobine. Mislim da svi koji su pratili show znaju zašto.
Nije nedostajalo ni emocija. Koji vam je trenutak bio najteži?
Najteže mi je palo kada supruga i djeca zbog lošeg vremena nisu mogli doći. Kada sam umjesto njih dobio videoporuku, emocije su me potpuno preplavile i suze je bilo teško sakriti.
Svi ste djelovali kao vrlo povezana ekipa. Jeste li stekli prijatelje za cijeli život?
Od prvog dana funkcionirali smo kao da se poznajemo godinama. Uvjeren sam da su se rodila prijateljstva koja će trajati i nakon showa. Ako moram nekoga posebno izdvojiti, onda su to Ivan, Andro i Dejan.
Što je teže – voditi profesionalnu kuhinju ili kuhati pred televizijskim kamerama?
Kamere su mi u početku predstavljale problem, no s vremenom sam ih prestao primjećivati. Preuzeli su me natjecateljski duh i adrenalin. Ipak, vođenje profesionalne kuhinje puno je zahtjevnije jer traži stalnu koncentraciju, odgovornost i kontinuitet iz dana u dan.
Ostavili ste dojam vrlo smirene osobe. Jeste li takvi i privatno?
Jesam. Po prirodi sam smiren i dobro se nosim sa stresom, iako, naravno, i ja imam svoje granice. Najviše me pogađaju nehaj, nedisciplina i nepravda.
Koja vas je životna lekcija najviše oblikovala kao kuhara?
Imao sam sreću raditi u nekim od najboljih hrvatskih restorana, ali i usavršavati se u inozemstvu, uključujući restoran s tri Michelinove zvjezdice. Najvažniju lekciju naučio sam tijekom razdoblja korone – kada padnete, najvažnije je ponovno ustati i nastaviti dalje.
Danas vodite kuhinju Akademisa Vila Čingrija i radite s mladim ljudima. Koliko vam znači prenositi znanje?
To mi je veliko zadovoljstvo i čast. U Akademisu obrazujemo buduće kuhare i konobare koji će jednog dana oblikovati hrvatsku gastronomiju. Prijenos znanja za mene nije samo posao nego i poziv.
Koja vam je namirnica iz mora najdraža?
Volim sve što dolazi iz našeg Jadrana, ali ako moram odabrati samo jedno, onda je to kvarnerski škamp. Za mene ne postoji bolja namirnica.
Kuhate li kod kuće?
Naravno. Nema ljepšeg osjećaja od kuhanja za obitelj. Supruga i ja izmjenjujemo se u kuhinji, ovisno o tome tko je taj dan kod kuće.
Što vaši sinovi najviše vole jesti?
Pohanu piletinu s pire krumpirom i salatom od kupusa. To je već godinama naš tradicionalni ponedjeljni ručak koji zovemo „najdraži ručak“.
Što je za vas comfort food?
Teško je izdvojiti samo jedno, ali uvijek se vraćam svojoj Cezar salati i supruginim lazanjama.
Što su vam supruga i sinovi rekli nakon pobjede?
Čuli smo se videopozivom. Supruga je bila na poslu, a djeca na rođendanu i mislim da se ne zna tko je napravio veće slavlje. Oni me najbolje poznaju i nikada nisu sumnjali u moju predanost poslu.
Bez koje namirnice ne možete zamisliti kuhinju?
Bez soli. Možda zvuči jednostavno, ali ona je početak i kraj svakog jela. Može uništiti savršen tanjur, ali i spasiti onaj koji nije ispao najbolje.
Koje vas jelo uvijek vraća u djetinjstvo?
Punjenje paprike moje majke. To je okus kojem se uvijek vraćam.
Što se uvijek može pronaći u vašem hladnjaku?
Domaća jaja, sir i pršut. Tu su i rashlađeni Pošip i Žilavka, a zbog sinova nikad ne smiju nedostajati Poli salama, kečap i majoneza.
Kojem se svjetskom chefu najviše divite?
Thomasu Kelleru. On je moja prva velika gastronomska inspiracija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....