Pobjednik nedavno završenog ‘Survivora‘, Roko Bačelić, nakon trijumfa u ‘civilizaciju‘ se vratio 15 kilograma lakši, a za Gloriju govori o životu u Norveškoj, ljubavnom statusu, povratku u Šibenik u dogledno vrijeme, i utrci u koju će se upustiti kad mu zacijele rame i koljeno.
Miris mora i jutarnja bonaca po kojoj se ljeskaju brodice, još uspavane šibenske kale i uličice u zoru, mediteranski život, ćakula i marenda - sve su to prizori kojima se veseli Roko Bačelić (32), pobjednik nedavno završenog ‘Survivora‘, i to svaki put kad iz Norveške posjeti svoj rodni Šibenik, gdje živi i radi posljednjih osam godina. „Jako sam vezan za svoj kraj i svoje ljude. Imam u planu vratiti se što prije u Hrvatsku, samo trebam neke pijune bolje posložiti na šahovskoj ploči”, najavljuje ovaj žilavi Dalmatinac. Iako je od finala prošlo oko tri tjedna, Roko kaže da ga još uvijek ne napušta fantastičan osjećaj zbog pobjede u žestokoj konkurenciji. Okus trijumfa, kaže, dodatno je proslavio tortom od sira, tiramisuom i sladoledom jer se upravo te hrane najviše zaželio nakon što je tijekom ‘Survivora‘ izgubio petnaestak kilograma.
Prvo pregled
"Ništa se nisam udebljao, toliko sam potrošio rezerve", govori Roko osvrćući se na donedavnu avanturu. "Još procesuiram ovo postignuće jer, kad se sjetim ozljede ramena u polufinalu pa koljena, nije bilo jednostavno sve to izdržati", kaže, dodajući da je prva stvar koju je napravio nakon povratka iz Dominikanske Republike u Hrvatsku bio odlazak u privatnu polikliniku na pregled koljena. Za odlazak u Survivor priča da se psihički pripremao jer je znao da ga čekaju surovi uvjeti: glad, nesanica, spavanje po nemilosrdnoj kiši tjednima, ozljede koje su zbog vlage teško zacjeljivale te snimanje po žegi na četrdesetak stupnjeva Celzija. Taj trnoviti dio, kaže, zasjenilo je osvajanje bodova na poligonima, a odustajanje nekih kandidata u njegovu timu također mu je olakšalo put do pobjede. Sprijateljio se gotovo sa svima u showu, održava neke kontakte i dalje, a na pitanje na što će potrošiti nagradu od 15 tisuća eura iskreno odgovara: „To još ne znam. Vlado me naučio da strategiju radim u hodu, baš kao i na poligonima. Siguran sam da neće otići uludo”, govori kroz smijeh Roko, koji za svoj opušten karakter i miroljubivost zahvaljuje roditeljima.
Život na sjeveru
"Dijete sam rastavljenih roditelja koji se međusobno cijene i poštuju. Majka Elza i otac Valentin pružali su i meni i mom bratu Antoniju sigurnost i ljubav", kaže Šibenčanin čija majka posljednjih desetak godina radi u domu za djecu s posebnim potrebama u Norveškoj, dok mu je otac, koji živi u Šibeniku, kuhar. Završio je srednju Prometno-tehničku školu, nakon čega se usavršio za instruktora vožnje, što mu odgovara i karakteru. Ističe da je još kao dijete bio poslušan, miran, aktivan i obziran, a takav je ostao i danas. "Bez lažne skromnosti mogu reći da sam bio dijete koje nije tražilo puno, a uzvratilo je mnogo", iskren je Roko, ističući da mu je tri godine stariji brat Antonio najbolji prijatelj i da oduvijek imaju fantastičan odnos. Antonio je prije desetak godina s majkom preselio u Norvešku, a on im se pridružio kad je imao 24 godine. Baš kao i Survivor, i preseljenje na sjever za njega je bilo izazov. "To je predivna zemlja s predivnim ljudima. Malo su zatvoreniji od nas, da ne kažem hladniji, i poštuju privatni prostor. Država im funkcionira i puno se može naučiti od njih po tom pitanju. Ipak, zbog našeg srčanog mentaliteta držim da smo mi ‘najjači’ narod – imamo srce i dušu", emotivno objašnjava.
U Norveškoj se brzo snašao, naučio jezik i od dolaska radi kao konobar u restoranu. Sretan je zbog dobre atmosfere na poslu: i šefovi i gosti su mu, tvrdi, gotovo kao prijatelji, a plaće su za hrvatske prilike vrlo visoke.
"Standard u Norveškoj je na zavidnoj razini u usporedbi s Hrvatskom, ali mi znamo kako zaista uživati u životu. I ne zaboravljamo, pogotovo ako se nismo rodili u inozemstvu, odakle smo. To potvrđuje i moj naglasak koji nema šanse da izgubim, unatoč duljem izbivanju iz matere Dalmacije", govori ovaj veliki romantik. Po pitanju ljubavi otkriva da je ‘slobodan kao ptica, samo što ne leti nego je još u gnijezdu‘. "Naravno da bih volio imati ženu i djecu u bližoj budućnosti, ali se ne opterećujem time jer sve dođe u svoje vrijeme. Ništa ne ide na silu. Otvorenog sam srca za ljubav, uvijek", kaže Bačelić, koji kod djevojaka ‘pada‘ na jednostavnost, humor, osmijeh i izraženu empatiju. Za Norvežanke tvrdi da su jako lijepe cure, ali da mu njihov mentalitet ne odgovara jer im nedostaje naš mediteranski šarm, a i previše su fokusirane na sebe.
Povratak u rodni kraj
"Da me netko ne bi krivo razumio, nemam ništa protiv različitosti ni ambicije. Nisam izašao iz pećine pa da mi, primjerice, smeta što žena više zarađuje. Zbilja se radi o razlici u mentalitetu, tako da, neka naših cura", ističe rekreativni sportaš čija je životna filozofija ‘što dalje od negative‘. Za sebe kaže da je spreman pomoći svakome u potrebi, a najosjetljiviji je na nepravdu i laž, dok mu je vjera najvažniji izvor snage.
"Vjera te uvijek spašava u životu, to je jak izvor energije. Ona je za mene hrana i piće za dušu i tijelo. Vjeru ne pokazujem, nego je prakticiram kako bih bio bliže Bogu. Tada prestaješ tražiti odgovore na pitanja i čvrsto vjeruješ da ti Bog, što god da ti se dogodi, to daje s razlogom, a s vremenom ćeš i sam to uvidjeti", ističe pobjednik showa o preživljavanju. Želja mu je u budućnosti, osim stalnog preseljenja u Šibenik, nastaviti sa svojim sportskim strastima, trčanjem maratona i plivanjem, proći zahtjevan Ironman triatlon (kad mu se oporave koljeno i rame) - vodeći se još jednom svojom filozofijom: ‘putovanjem u nepoznato s osmijehom na licu i vjerom u bolje sutra‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....