Na male ekrane vratio se dr. Frasier Crane, uštogljeni, ali simpatični psihijatar iz istoimene serije s kraja devedesetih, s Kelseyjem Grammerom u glavnoj ulozi, kojem su humor i gluma pomogli da preživi strašne traume iz privatnog života.
Uštogljeni, ponekad pomalo bahati, ali zapravo topli i dobroćudni psihijatar dr. Frasier Crane, lik kojeg smo prvi put vidjeli 1984. u "Kafiću Uzdravlje", a potom od 1993. do 2004. u njegovom vlastitom serijalu "Frasier", vratio se na male ekrane. U povratničkoj sezoni, koja se odnedavno može gledati na streaming servisu Paramount+, Crane se iz Seattlea preselio u Boston kako bi bio bliže svom odraslom sinu, vatrogascu, te više ne radi kao psihijatar, nego predaje na Harvardu. I ovaj put uloga neurotičnog doktora pripala je danas 68-godišnjem glumcu Kelseyju Grammeru, kojem je bilo samo dvadeset i osam godina kad je prvi put "ušao u cipele" Fraisera Cranea. U seriji se pojavljuju i neki novi likovi, poput Craneovog prijatelja iz studentskih dana, kojeg glumi Nicholas Lyndhurst, kod nas najpoznatiji po ulozi Rodneyja Trottera iz serije "Mućke", a kritičari se uglavnom slažu da je serija jako dobra, baš kao i Grammer.
Nije ni čudno jer upravo je glumeći taj lik Kelsey stekao svjetsku slavu, osvojio pregršt prestižnih nagrada, među ostalim šest Emmyja i tri Zlatna globusa, te neko vrijeme bio najbolje plaćeni televizijski glumac na svijetu - u zadnjoj sezoni "Frasiera", onoj iz 2003./2004., dobivao je, primjerice, čak 1,6 milijuna dolara za svaku od 24 polusatne epizode. Nimalo loše za glumca koji je na početku karijere sanjao Shakespearea i zanosio se kako će briljirati na kazališnim daskama.
Kelsey Grammer rođen je u karipskom raju, na Američkim Djevičanskim otocima, gdje je njegova obitelj imala restoran Greer‘s Place, ali se uz njegovo vođenje bavila i drugim poslovima. Majka Sally Cranmer bila je pjevačica i glazbenica, a otac Frank Grammer glazbenik te vlasnik i glavni urednik otočkog magazina Virgin Island View. Kad su se njegovi roditelji rastali, majka se s njim i Kelseyjevom mlađom sestrom Karen preselila u New Jersey, kod svojih roditelja, a kasnije na Floridu. Iako od svoje desete godine živi na kontinentu, Grammer se duboko u duši nikad nije prestao osjećati otočaninom.
"Za Djevičanske otoke me vežu najljepše uspomene iz djetinjstva. Uostalom, tamo sam se često vraćao, a neko sam vrijeme poslije ondje i živio, kao i na Bahamima te na Britanskim Djevičanskim otocima", otkrio je.
Možda razlog leži u tome što je to vjerojatno bilo najbezbrižnije razdoblje njegova života. Kasnije su se, naime, jedna za drugom redale tragedije. Prvo mu je kad mu je bilo dvanaest godina umro djed, potom je 1975. njegovu voljenu mlađu sestru Karen oteo, silovao i na kraju ubio poremećeni manijak, a nakon toga je izgubio i dva polubrata, djecu iz očevog drugog braka, koja su poginula u nesreći na ronjenju... Od takvih bi se udaraca malo tko izvukao bez trauma pa je pravo čudo da je Kelsey ostvario karijeru kakvu jest - i to komičarsku. No, upravo su humor i ljubav prema glumi bili njegov lijek protiv svega lošeg u životu.
Nakon što je završio srednju školu, upisao se na prestižnu glumačku akademiju Juilliard te se usavršavao u kazalištu The Old Globe, onom kalifornijskom, u San Diegu. Debitirao je na Broadwayu u predstavi "Macbeth" 1981. te kasnije glumio i u "Othellu", u hvaljenoj postavi s Christopherom Plummerom i Jamesom Earlom Jonesom. Kritičari su hvalili i njegove izvedbe u mjuziklu Stephena Sondheima "Sunday In The Park With George" u kojem je glumio uz Mandyja Patinkina s kojim se i sprijateljio. Upravo ga je Patinkin 1984. preporučio producentima serije "Kafić Uzdravlje" i tako mu omogućio proboj o kakvom ni jedan ni drugi tada nisu ni sanjali.
"Lik dr. Frasiera Cranea u "Kafiću Uzdravlje" bio je zlatni ključ koji mi je otvorio vrata uspjeha i odredio mi karijeru. Prvobitno sam trebao glumiti u sedam epizoda, no očito sam im bio dovoljno zanimljiv da me zadrže i dulje. Rekli su mi da sam smiješan i u scenama koje nisu tako zamislili. Tako sam s njima ostao do 1993., kada sam dobio vlastitu seriju "Frasier", koja se emitirala do 2004. A tada mi je sve to postalo i pomalo zamorno, pa sam dao otkaz", objasnio je u jednom intervjuu.
Ni protekla dva desetljeća nije se dosađivao - glumio je u nekoliko filmova i serija, nastupao u kazalištima te radio i kao televizijski producent. A i u privatnom životu događalo mu se mnogo toga. U doba dok je snimao "Kafić Uzdravlje" i "Frasier" čak se triput ženio - dvaput se razveo, a jedan brak je uspio poništiti - imao još barem toliko ozbiljnih veza i dobio četvero djece. A onda se 2011. oženio i četvrti put, za bivšu stjuardesu Kayte Walsh, 24 godine mlađu od njega, s kojom je dobio troje djece.
Kako sada tvrdi, nada se da će s njom provesti ostatak života, a koliko je uvjeren da će to doista biti tako, barem što se njega tiče, svjedoči i jedna mala, ali ne nevažna činjenica. Kayte je, naime, jedina supruga čije si je ime, na njezin nagovor, doduše, dao istetovirati, i to na dijelu tijela koji samo ona može vidjeti. Dobro, možda i liječnik, dodao je kad je u jednom intervjuu otkrio da se prvi put u životu tetovirao.