Iako je na kazališnim daskama prošla gotovo sve što se moglo proći i rijetko osjeća tremu, Daria Lorenci Flatz s posebnim je uzbuđenjem dočekala produkciju svog kreativnog laboratorija 4Sobe. Kako je prošlog vikenda preko 200 polaznika dramskih grupa, plesnih grupa za hip-hop, klasični balet i suvremeni ples te likovnih radionica pokazalo roditeljima i prijateljima što su uvježbavali proteklu školsku godinu, za tu prigodu unajmila je veliku dvoranu zagrebačkog teatra Vidra.
Lijepo im je, kaže, u njihovom prostoru u ulici Nad lipom (ondje su polaznici likovnih grupa priredili godišnju izložbu), no premalen je za sve darovite klince, među kojima su i njezini sinovi. Osim toga, red je da djeca jednom godišnje osjete pravu pozornicu, pojave se pod svjetlima reflektora, iskuse kako je odraslim "kolegama" u maminom teatru, zagrebačkom HNK, prilikom naklona publici...
"Frana i Maka vodila sam u studio dok su bili bebe. Blizanci su u međuvremenu pronašli što ih zanima i nastavili dolaziti bila ja tamo ili ne. Pozornicu doživljavaju kao svojevrsni produžetak svog dnevnog boravka, samouvjereni su i sigurni u sebe poput svoje cijele ekipe na dramskoj grupi, a za produkciju su uvježbali tekst na temu Harryja Pottera. Podijelili su uloge koje im se najviše sviđaju pazeći da svi imaju jednaku priliku i odigrali ih s ozbiljnošću odraslih premda im je tek 13 godina i pohađaju šesti razed osnovne škole", priča prvakinja drame.
Doprinos produkciji dala je i dramska grupa njenog najmlađeg dječaka, šestogodišnjeg Tina. Pohađa sportski vrtić, igra nogomet, no od jeseni dolazi i u studio svoje mame. Na upit znači li to da će dečki postati glumci, kaže da sva djecu u studiju pohađaju programe osmišljene tako da ih pripreme za životnu "pozornicu" koja ih čeka. Hoće li se Fran, Mak i Tin zaputiti njezinim stopama ili se ugledati na tatu, redatelja Emila Flatza, pokazat će vrijeme.
"Svi programi osmišljeni su tako da razvijaju kreativno izražavanje, umijeće slušanja, koncentraciju, snalažljivost, samopouzdanje, dikciju, verbalno izražavanje i što je najvažnije, uče polaznike kako se povezati s drugom djecom. Sve su to korisne vještine koje će im dobro doći kad odrastu", govori dramska umjetnica koju gledamo u ulozi Jadranke Macan u seriji "Kumovi", dobrodušne, istinoljubive supruge i majke od koje cijela obitelj, kad zagusti, traži pomoć i savjet.
Na upit kako sve stiže i da li je ikad požalila što je uz obaveze u matičnoj kući i na snimanjima pokrenula kreativni studio, odmahuje glavom.
"Realizirala sam ono što je ostvarenje snova u mojem rodnom gradu, Sarajevu. Tamo je važno imati prostor otvoren ljudima, neki dućan ili kafić u kojem će se ljudi družiti, sjesti, zameziti, popričati, nasmijati se, podijeliti nešto lijepo. Kad danas s kolegicama i prijateljicama poslije vježbanja ujutro pijem kavu - jer imamo i jutarnji program za odrasle - pomislim da sam sretna žena jer sam stvorila prostor pun vedrine i otvorila ga ljudima", zaključuje glumica.