Pamela Perkić

 NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX
intervju

Razgovarali smo s Pamelom Perkić, influencericom koja stoji iza popularnog ženskog retreata u Hrvatskoj

Ove godine Riječanka je pripremila čak tri ženska druženja s različitim tematikama, od kojih se jedan održao u travnju, a sve detalje o njima, kao i još pokoje sitnice iz svog života otkrila nam je u razgovoru.

Ove godine Riječanka je pripremila čak tri ženska druženja s različitim tematikama, od kojih se jedan održao u travnju, a sve detalje o njima, kao i još pokoje sitnice iz svog života otkrila nam je u razgovoru.

Pamela Perkić prva je hrvatska influencerica koja je pokrenula Icon retreat, a njega, kako kaže, najradije opisuje kao posebnu oazu za žene. U četiri dana koliko traje sam retreat, žene imaju priliku "povući se" iz svakodnevnih uloga koje zauzimaju, povezati se sa sobom, kao i s cjelokupnom Icon zajednicom. Krajem travnja održao se prvi dio trećeg Icon retreata, a tim smo povodom odlučili porazgovarati sa simpatičnom Riječankom koja nam je otkrila nešto više o ovogodišnjem izdanju.

Što je zapravo Icon retreat utočište za žene (za sve one koji ne znaju) i kako si došla do te ideje? Koji je cilj ove tvoje inicijative?

- Istinsko povezivanje sa sobom i zajednicom moguće je zbog sigurnosti koju imamo na Iconu, u toj energiji je ženama sigurno biti autentične. Povezivanje ostvarujemo kroz terapijski rad, mindfulness, art radionice, te razne aktivnosti koje jačaju i dozvoljavaju da na površinu ispliva ono što je već u nama. Žene su meni uvijek bile inspiracija i i podrška. Htjela sam kreirati mjesto gdje to možemo imati zajedno bez da se "popravljamo", brinemo o izgledu ili jesmo li dovoljne. Cilj mi je da investiramo u sebe izvan kupovine maski za lice i najnovijih krpica, da se "sredimo" iznutra, naučimo biti blage prema sebi te prepoznamo kako je društvo usmjereno na to da se natječemo međusobno, a mrzimo svaka za sebe. Željela bih da svaka ode s Icona znajući da je dovoljna, da zaslužuje, da nije sama i da ima zajednicu iza sebe.

image
FILMASH STUDIO

Ovo je već treće izdanje Icon retreata. Kakva su tvoja iskustva dosad, primjećuješ li da si organizacijski spremnija nego ranije?

- Organizacijski sve ide tečnije, ali za nove žene i energiju na samom retreatu nikada nisam "spremna" i ne želi biti. Želim da mi je svako iskustvo kao prvo, dati sto posto, te se i sama upustiti u iskustvo i uzeti iz njega sve što mogu. Svaka grupa je drugačija, a grupa je ta koja diktira kako i u kojem smjeru radimo. To je čar grupnog rada. Nikada ne može biti isto i koliko god sam spremna svaki put je individualno iskustvo. Ove godine sam odlučila smanjiti broj sudionica da dobijemo još intimnije iskustvo. Puno stvari sudionice tek saznaju na samom retreatu, ne samo jer želim da im bude iznenađenje, nego je i dio ovog iskustva, prepuštanje i povjerenje u sebe. Baš sam nedavno imala live s bivšim sudionicama gdje su one same pričale o svom iskustvu. Ono što je meni najveći pokazatelj koliko im je Icon retreat značio je da se dvije godine nakon i dalje nalaze, podržavaju, imaju sigurnost jedna u drugoj, preporučuju same od sebe Icon ženama koje znaju i na kraju krajeva i same se prijavljuju i ove godine na Icon. Nekima je bio početak otkrivanja sebe, znak za selidbu, prekid ili poboljšanje veze, "push" da pitaju više na poslu ili odnosima ili mjesto kamo su pobjegle i povezale se. Icon se zbiva i nakon Icona i to je ono najposebnije!

Ove su godine retreatovi podijeljeni po različitim tematikama. Možeš li nam objasniti na čemu se točno bazira svaki do njih?

- Prvi retreat "I am the source" koji se održao u travnju, kao fokus ima naša ranjivost, kako prihvatiti svoju sjenu (shadow work), kako osluškivati i koristiti što je već u nama i kako živjeti svoju autentičnosti. Drugi retreat "Community healing", održava se u lipnju, a bavi se povjerenjem, podrškom i povezivanjem, traženjem pomoći i zadržavanjem autentičnosti unutar grupe, te zadovoljavanjem mojih potreba i snova kroz zajednicu. Na trećem retreatu "Seksualnost i kreativnost", koji se održava u rujnu, a za koji su prijave trenutno otvorene, razlažemo sram, odakle dolazi, zašto smo okrutnije prema sebi nego prema drugima, kako naša seksualnost nije "prljava" nego je zapravo izvor naše kreativnosti. Voljela bih napomenuti da nam nije svima ugodno pričati o seksu (upravo od tuda i ideja za ovom temom), ali u icon kući imamo pravila među kojima je poštivanje koliko se svaka želi otvoriti i što svaka od nas želi podijeliti. Ovdje nije naglasak na edukaciji, iako je ona dio nekih radionica, već kako u potpunosti prihvatiti dijelove sebe koje smo naučile skrivati i kako istraživati.

image
FILMASH STUDIO

Što sudionice mogu očekivati od programa?

- Icon retreat nije magično rješenje i ne tvrdim kako dolazak na Icon rješava sve probleme. Zapravo, tamo se ne može dobiti puno ako nismo spremne raditi, ne dolazimo autentične, ranjive, spremne se povezati, prepustiti i imati povjerenja. One koje ne znaju od kuda krenuti, Icon im je početak. One koje ne znaju što dalje, kako odabrati sljedeći korak, Icon je za njih jedan predah od konstantnog preispitivanja i kao takav nudi potencijalan odgovor i mir. Icon je nekima finalna potvrda da se usude u svojoj namjeri i prepuste svom najvećem strahu. Icon je svima sigurna oaza u kojem nikoga nije briga kako izgledaš, kakva si došla, jesi li nasmijana ili uplakana, jesi li single, u braku, u vezi, majka ili nikad ne želiš biti majka. Na Iconu nisi jedno svoje iskustvu, koliko god te ono obilježilo. Na Iconu si sva svoja kompleksnost, ranjivost i snaga, druželjubivost i potreba za samoćom, introvertnost i ekstrovertnost, ljubav koju daješ, ali i ljubav koju si zaslužuješ primiti.

Jedna si od rijetkih influencerica koje spajaju mnogo raznolikosti. Od glazbe, plesa pa sve do aktivizma, baviš se uistinu mnogim stvarima koje su za svaku pohvalu. Jesi li oduvijek bila toliko svestrana i otvoreno pričala o problematici društva ili je to došlo s vremenom?

- Najprije, hvala! To sada zvuči baš lijepo kada čujem, ali isto tako znam koliko mi je bilo teško jer se u odrastanju nisam mogla svrstati u jednu kategoriju, odlučiti za jedan smjer u kojem želim ići, odabrati jednu profesiju kojom se želim baviti. I dalje ne mogu. I dalje kad me netko pita gdje se vidim za pet godina me jeza ulovi. Ta moja nesvrstanost, odnosno svrstavanje svugdje pomalo, mi je donijela puno interesa, proširila vidike i znanje u stvarima za koje se u protivnom ne bi zanimala. Mogu reći da od malih nogu imam alergiju na nepravdu, volim debatirati i zastupati one koji možda nemaju privilegiji kao ja da budu glasni. Zbog toga sam oduvijek imala puno pitanja, a malo odgovora. Zašto mrzim tijelo u kojoj sam rođena, zašto imam više od nekih, a neki su mi prijetnja. Zanimalo me zašto su stvari takve kakve jesu i pronalazak odgovora me nije ostavio ravnodušnom.

Društvene mreže često su i mjesto brojnih predrasuda i negativnih komentara. Kako se ti osobno nosiš s njima?

- Ne nosim se. Ostavim ih točno tamo gdje jesu. Ti komentari nemaju veze sa mnom, te su samo projekcija "osobe" koja ih ostavlja. Puno je više pozitivnih komentara u mom slučaju, ali i da nije, imam čvrstu i iskrenu podršku ljudi u mom životu što je najvažnije. Također, uvijek sam tu sama za sebe. Uvijek će netko imati komentar na nešto. Dok god sam ja autentična u onom što radim, neće me pogoditi nijedan.

image
FILMASH STUDIO

Kako danas vidiš svoju platformu? Kakva je zapravo tvoja publika i ljudi koji te prate? Naime, često govoriš o tabuu temama o kojima se mnogi ne usuđuju javno govoriti. Jesi li se zbog toga ikada susrela s osudom okoline?

- Jako dobro pitanje. Ja sam trenutno u fazi života gdje su moje želje, mir i užitak na prvom mjestu. Zbog toga se bavim nekim drugim stvarima i moram priznati da mi je Instagram postao sekundaran. Zašto ga uopće i imam je zajednica koju imam na njemu. To mi je oduvijek bio cilj, imati zajednicu koja se podržava, kritički razmišlja i djeluje. To se najbolje vidi kada radim neki Q&A ili post upoznavanja koliko se ljudi povežu, pronađu jedni s drugima i vide sami sebe u drugima. Kod mene zaista nema tabu tema, jer vjerujem da ih u životu ni ne treba biti. Ako je nešto tabu to za mene znači da smo iz nekog razloga dobili zabranu pričati i tome, te mi se postavlja pitanje zašto i tko profitira od našeg "bauljanja u mraku". Nažalost i prečesto se susrećem s osudom, ali i s nelagodnošću okoline u kojoj se nalazim. Međutim upravo te teme su mi i donijele zajednicu kojoj zapravo pripadam, jer sam se mogla poistovjetiti i povezati.

Možeš li izdvojiti neki poseban trenutak ili događaj s retreata koji su se dosad održali, a da ti je ostao u sjećanju? I zašto baš taj?

- Ajme, zaista ih je previše! Mogla bi satima pričati o spoznajama i emocijama koje sam osobno imala prvi put na Icon retreatu, ali evo izdvojit ću jedan događaj koji mi je u ovom času pao na pamet. U jednoj od večernjih aktivnosti, jedna od sudionica je shvatila da gotovo nikad nije nosila zavezanu kosu jer se iza nje skrivala. Ja sam ju u toj aktivnosti vidjela s visokim repom. Kasnije sam saznala da ju je cijela grupa žena motivirala i ohrabrila da prvi put nosi rep, te su joj ga one i frizirale. Možda zvuči glupo dok čitate ovako, ali ja sam se iznova naježila vraćajući se u taj moment. Znam koliko je teško promijeniti viđenje sebe i izbrisati kompleks koji imam od malih nogu, i znam koliko je monumentalno kada si osvijestim da sam ja ta koja se tog istog uspjela riješiti. Znajući da je Icon mjesto na kojem se takve stvari dogode u životu jedne osobe, uz iskrenu podršku žena oko nje, je zašto radim sve što radim i daje mi najveći osjećaj zadovoljstvom uspjeha i sreće.

U današnjem svijetu kad je vizualno toliko bitno, a često smo podložni utjecajima vanjskog svijeta da budemo savršeni, nepogrešivi... Kako se ti osobno nosiš s tim? Osjećaš li ikada pritisak okoline i kako se u tim situacijama "trgneš" iz svega?

- Jako često osjetim taj pritisak i sad ću reći nešto jako klišej, podsjetim se da smo human BEINGS not human DOINGS. Stvarno je teško ne osjetiti ikakav pritisak jer svatko od nas pripada zajednicama. Bilo da se radi o zajednici prijateljstva koju odabiremo sami ili obitelji koju ne možemo birati. Svatko ima određena očekivanja od nas, a mi smo internalizirali svako to očekivanje i grizemo se ako nismo savršeni. Međutim što je to savršeno? Otkud dolaze te definicije? Tko ih je kreirao u kakvim vremenima? Svatko ima svoju definiciju savršenog i kako stvari trebaju biti, izgledati. Želim li živjeti po tuđim definicijama ii po svojoj? Koja opcija će me više usrećiti?

Linker
11. lipanj 2024 01:28