Diana Grubišić Ćiković renomirana je harfistica čijim su koracima pošle njezine obje kćeri koje danas nastupaju diljem svijeta. Otkrile su nam kako izgleda njihova dinamika na probama, što se sve sluša u njihovom domu osim klasike i koliko je bilo izazovno ići majčinim stopama.
U obiteljskom domu obitelji Ćiković teško da može proći i jedan dan a da netko ne zasvira harfu. Diana Grubišić Ćiković (59), renomirana riječka profesorica harfe i profesorica na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, svojim je kćerima prenijela ljubav prema ovom impozantnom instrumentu, pa su obje, govori, počele pokazivati interes za sviranje prije nego što su naučile čitati i pisati. Iako nikad nije priželjkivala da Veronika (28) i Marta (23) nastave njezinim stopama, pa čak ih i pokušala odvratiti od harfe, danas, kad ih gleda na pozornici, osjeća duboku zahvalnost.
"Čitavo vrijeme vjerovala sam kako su mogući i drugi putovi, pogotovo zato što su i u općeobrazovnoj školi sve savladavale s lakoćom – očekivala sam da će se dogoditi neki zaokret koji će ih usmjeriti u drugom pravcu. No, nisam bila iznenađena njihovim izborom – ipak žive s harfom od rođenja", govori ponosna mama.
Veronika je još kao djevojčica, prisjeća se, zamišljala da svira skladbe uz koje je odrasla. Prvi je put zasvirala još prije nego što je upisala osnovnu glazbenu školu, kad ju je mama učila kako odsvirati prve note.
"Odrastanje uz mamu harfisticu nije mi nikada stvaralo pritisak, ali u trenutku kad sam se počela ozbiljno baviti glazbom i studirati na akademiji, nije uvijek bilo lako. Vjerujem da je i njoj bilo izazovno – iako me nikada nije ocjenjivala, niti bila članica komisije na mojim ispitima, znala sam da za peticu na ispitu moram znati barem za deset. Iako mi je mama, kao i cijela obitelj, uvijek bila velika podrška i pomoć, sve što sam postigla i ostvarila, morala sam napraviti sama", govori Veronika, koja je nakon studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji bila i na dvogodišnjem usavršavanju u Milanu.
Zajednički nastupi
Danas Veronika predaje u zagrebačkoj Glazbenoj školi Blagoje Bersa, pa je posebno veseli što može prenijeti svoje iskustvo novim generacijama. No, jedna od najdražih uspomena ipak joj je s pozornice, s gostovanja na Rio Harp Festivalu u Rio de Janeiru, kad je prije dvije godine s mamom nastupila na nekoliko koncerata u rasprodanim dvoranama.
"Kao i kada sviramo, i izvan glazbe se sve tri dobro zabavljamo i smijemo, međusobno si dajemo konstruktivne kritike, bez zadrške ili uvreda. I mlađu sestru doživljavam kao ravnopravnu harfisticu i profesionalku – jednako mi pomaže koliko i ja njoj, a uvijek smo si bile podrška te se iskreno veselile uspjesima one druge kao da su naši vlastiti", ističe Veronika.
Marta, koja će uskoro diplomirati, dodaje da se doma redovito zabavljaju na temu uspoređivanja njih tri i nasmijava ih koliko je to ljudima uzbudljivo. Ali, ona se sama nikada time nije opterećivala, već najviše uživa upravo u njihovim zajedničkim probama koje su zbog hektičnih rasporeda rjeđe nego što bi one to voljele.
Najmlađa harfistica u obitelji je kroz godine razvila i ljubav prema žanrovima izvan klasike. Naime, u svakom kutku njihova doma imali su postavljenu liniju i zvučnike, za što je zaslužan njihov tata. Iako nije glazbenik, veliki je ljubitelj i poznavatelj glazbe, pa su često slušali Stinga, Annie Lennox, Queen, Abbu, Eltona Johna, Alan Parsons Project i jazz.
"Ove godine dobila sam priliku solistički nastupiti u ciklusu Rezidenti MUZA, inovativnom ciklusu u suradnji Muzičke akademije u Zagrebu i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Jako mi se svidio koncept koncerta koji podrazumijeva izlazak iz uobičajenih i tradicionalnih okvira klasične glazbe te uključuje režiju i vizualne umjetnosti. Na koncertu sam zaista ‘izašla‘ iz dotadašnjeg poimanja klasičnog koncerta i u izvedbu uvela animacije, elektroakustični zvuk harfe, pojačalo s efektima... To mi je otvorilo neku novu perspektivu i ideje za dalje", govori Marta koja se trudi nastupati i sa svojom mamom i sestrom u sklopu njihova sastava Trio Ćiković.
Životna škola
Njihovi zajednički nastupi ipak su rijetkost – što zbog usklađivanja rasporeda, što zbog logistike koja je s tri harfe posebno zahtjevna kad ih je potrebno prevoziti s jedne na drugu lokaciju ili, primjerice, nositi po stepenicama. No, ovaj je instrument kroz godine postao obiteljski zajednički nazivnik, govori ponosna mama Diana.
"Iskustvo s kćerima me naučilo da je jedan od najjačih motivirajućih faktora osobni primjer. Ni jedna riječ uvjeravanja ‘za‘ ili ‘protiv‘, ni zamolba ni zabrana, nije mogla biti toliko poticajna koliko osobni primjer. Pretpostavljam kako sam ih svojim oduševljenim odnosom prema glazbi zarazila i nesvjesno uvukla u istu priču. Da sam kojim slučajem vršila pritisak i od njih očekivala profesionalne harfističke rezultate, vjerojatno bi se odavno preusmjerile u nešto drugo", govori Diana.
Iako današnje generacije imaju puno više mogućnosti za dobru pripremu, govori Diana, pa sviraju i na boljim instrumentima, neke životne škole ne nalaze se na internetu te rado s njima dijeli svoja iskustva. Ali, srećom, ističe, većinom su dobra i pozitivna.
Zahvaljujemo Calligarisu na ustupljenom prostoru za snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....