Zagrebačka glumica koja oduševljava ulogom Mirjane Vukas u seriji ‘Divlje pčele‘, govori o emocionalno zahtjevnoj strani igranja negativke, reakcijama publike, svojim počecima, ljubavi prema kuhanju i podršci obitelji.
Zagrebačka glumica Sanja Vejnović jedna je od onih umjetnica koje su obilježile generacije - i koje jednako uvjerljivo osvajaju publiku i danas. Njezin profesionalni put traje više od pola stoljeća, a započeo je još u djetinjstvu, kada je s tek dvanaest godina zakoračila u svijet glume. Publika je i dalje pamti po kultnoj ulozi Anđe u povijesnom filmu "Banović Strahinja" Vatroslava Mimice, a iza nje je bogata karijera s više od šezdeset filmskih, televizijskih i kazališnih projekata. Danas je gledamo i u popularnoj RTL-ovoj seriji "Divlje pčele", gdje kao Mirjana Vukas izaziva snažne i podijeljene reakcije publike. U razgovoru otkriva zašto je empatija ključna i kada glumite lik koji publika ne voli, kako doživljava komentare gledatelja, ali i koliko su predrasude i dalje prisutne - kako na ekranu tako i izvan njega. Govori i o svom putu od djevojčice koja je u glumu ušla gotovo slučajno do umjetnice koja, unatoč desetljećima iskustva, i dalje osjeća isti onaj poznati nemir pred svaki novi projekt. Izvan seta, Sanja Vejnović je posvećena obitelji i gastronomiji - strasti koju je pretočila i u dvije objavljene kuharice. Suprug, snimatelj Goran Mećava, sin Andrej, arhitekt koji živi u Londonu, te kći Marta, koja se bavi filmskom i kazališnom produkcijom, njezina su najveća stabilnost i oslonac.
U seriji "Divlje pčele" igrate negativku - što vas je najviše privuklo toj ulozi i kako ste joj pristupili?
Privukla me upravo njezina složenost i višeslojnost. Na prvi pogled Mirjana se može doživjeti kao negativan lik, ali mene je zanimalo sve ono što stoji iza toga - što ju je oblikovalo, koje su okolnosti dovele do toga da djeluje na način na koji djeluje. Uvijek pokušavam liku pristupiti bez osude, tražeći njegovu unutarnju logiku i istinu. Od samog početka bilo mi je važno da ne igram negativku, nego ženu od krvi i mesa, sa svim njezinim slabostima, kontradikcijama i razlozima koji je pokreću. Mirjana mi kao osoba nije bliska u svojim postupcima, ali su mi bliske neke emocije koje ju pokreću: strah od gubitka, želja da zadrži sigurnost i utjecaj u svom životu. U tom smislu uvijek pokušavam pronaći točku prepoznavanja, nešto što mogu razumjeti i iz čega mogu graditi lik.
Znači li to da ste prema njoj razvili i neku vrstu empatije, odnosno da ste je pokušali na neki način "opravdati"?
Empatija je nužna, bez nje se ne može igrati nijedan lik, a pogotovo ne ovako kompleksan. Naravno da sam osjećala empatiju prema Mirjani, jer bez toga ne bih mogla ući u njezin svijet. Nisam je pokušavala opravdati u smislu da branim njezine postupke, ali nastojala sam razumjeti razloge iza njih. Moj zadatak kao glumice bio je da tu logiku pronađem i učinim je uvjerljivom.
Koliko vas takve uloge emocionalno iscrpe?
Takve uloge znaju biti emocionalno zahtjevne i iscrpljujuće jer traže duboko ulaženje u često neugodne ili teške emocije. Međutim, istovremeno su i vrlo izazovne. Upravo kroz takve likove možete istraživati slojeve ljudske prirode koje možda u svakodnevnom životu ne pokazujemo ili ih potiskujemo.
Publika često snažno reagira na negativce. Prilaze li vam ljudi na ulici s komentarima?
Reakcije su vrlo snažne i često vrlo direktne. Ljudi mi prilaze, komentiraju lik, ponekad čak i s dozom ljutnje ili negodovanja, ali na kraju uvijek slijedi i kompliment za glumu. To znači da su povjerovali u priču i da ih je lik emotivno dotaknuo. Važno mi je da Mirjana ne ostane jednodimenzionalna, nego da se razvija kao kompleksan i životan lik koji publika može razumjeti, čak i kada se s njim ne slaže. Nedavno sam ušla u jedan dućan i kada su me prodavačice ugledale, sve su se razbježale, a jedna mi je pristupila i rekla: "Mirjana, ja vas se ne bojim." A ja sam joj odgovorila: "Drago mi je, ja sam Sanja." Onda me pitala može li me zagrliti.
Kakva je atmosfera na setu s obzirom na to da u seriji ima puno mladih i široj publici još nepoznatih glumaca?
Atmosfera na setu je odlična. Svi se dobro slažemo, postoji velika razina međusobnog poštovanja, što je izuzetno važno za ovakav tempo rada. Kada ne snimamo, puno se smijemo i zabavljamo i uvijek se častimo kolačima koje netko donese. Rad s mlađim kolegama donosi dodatnu energiju i svježinu, a meni je uvijek drago vidjeti njihov entuzijazam i posvećenost.
U seriji vaš lik u jednom periodu ljubuje s mlađim muškarcem, kojeg tumači Amar Bukvić - kako ste pristupili toj vrsti odnosa i koliko vam je bilo važno razumjeti njegove motive?
Više sam se usredotočila na to da razumijem Mirjanine motive nego njegove. Njezini su mi motivi bili jasniji i polazište za građenje odnosa. Kroz radnju serije postupno otkrivamo i njegove razloge, ali meni je kao glumici bilo važno ostati dosljedna perspektivi svog lika i iz nje graditi dinamiku tog odnosa.
Smatrate li da su veze s većom razlikom u godinama još uvijek opterećene predrasudama?
Mislim da jesu, iako se stvari polako mijenjaju. I dalje postoji puno više razumijevanja i prihvaćanja kada je riječ o starijem muškarcu i mlađoj ženi nego obrnuto. To pokazuje da su određeni društveni obrasci još uvijek duboko ukorijenjeni.
A kada govorimo o odnosima, gdje ste po pitanju vjernosti - mogu li se prevare razumjeti i oprostiti?
Mogu se razumjeti i u nekim situacijama i oprostiti. Međutim, to uvijek ovisi o ljudima, njihovom odnosu, okolnostima i razlozima koji su do toga doveli. Ne postoji univerzalan odgovor koji vrijedi za sve.
Karijeru ste započeli jako mladi, ali s velikim ulogama u ondašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji. Kako danas gledate na taj početak i jeste li tada bili svjesni koliko je to bio velik profesionalni zalet?
Počela sam vrlo mlada, s dvanaest godina, i zapravo sam sazrijevala zajedno s filmovima koje sam snimala. Ja sam, naime, u glumu ušla kao djevojčica iz Škole za balet i ritmiku i sanjala sam da ću jednog dana postati koreografkinja. I kako je Branko Ivanda za svoj film "Dugo putovanje u bijelo" tražio curicu koja zna plesati, tako sam dobila ulogu i tu je sve krenulo. Zaredali su se filmovi, nastavila sam glumiti, ples je ostao po strani. U tom periodu zapravo nisam bila svjesna veličine tih prilika niti sam mogla predvidjeti da će gluma postati moja profesija. Tek sam s vremenom shvatila koliko je to bio važan početak i koliku je odgovornost nosio. Jedan izlet u glumu odredio mi je život, iako su moje želje bile drugačije.
Koliko su vas ti rani uspjesi oblikovali i jesu li vam možda u nečemu i otežali kasniji put?
Odgojena sam tako da ostanem čvrsto na zemlji i taj rani uspjeh nikada me nije promijenio, u smislu da pomislim da sam zbog toga nešto posebno. Uvijek sam bila svjesna koliko je ovaj posao nepredvidiv i koliko se stvari mogu promijeniti preko noći. Vrlo rano sam shvatila da ako želim biti dobra glumica, moram ozbiljno raditi na sebi, učiti i savladavati glumački zanat.
Jedno vas vrijeme nije bilo na malim ekranima - čime ste se bavili od vaše posljednje serije "Čista ljubav"?
Od posljednje serije ovog žanra prošlo je šest godina, ali to ne znači da nisam radila. U tom razdoblju snimila sam dvije dramske serije, dva filma, igrala u šest predstava i izdala dvije kuharice. Nisam imala glumačku pauzu, samo sam se odmaknula od ovog formata.
Dugo ste bili slobodnjak. Je li to bio vaš izbor ili splet okolnosti?
To je bio moj izbor. Takav način rada nosi određenu nesigurnost, ali i veliku slobodu u odabiru projekata.
Vaš suprug Goran Mećava je filmski snimatelj - koliko vam znači to što dijelite isti kreativni svijet?
Naravno da to puno znači. Razumijemo prirodu posla, njegove zahtjeve i ritam i o poslu razgovaramo svakodnevno. To je za mene velika prednost.
Koliko vam obitelj pomaže da ostanete stabilni u profesiji koja je često nepredvidiva?
Obitelj mi je uvijek bila i ostala na prvom mjestu. Njihova podrška, ljubav i razumijevanje moja su mirna luka i pomažu mi da i u najtežim trenucima zadržim stabilnost i unutarnji mir.
Vaša kći Marta završila je produkciju na Akademiji dramske umjetnosti i radila na regionalnom hit filmu "Svadba" - jeste li joj davali savjete?
Savjete dajem samo kad me traži, više sam joj podrška nego savjetodavac. Smatram da svatko mora sam donositi svoje odluke. Ona je vrlo vrijedna i savjesna i svoj put gradi samostalno, a mi smo tu da je podržimo.
Koliko je emotivno gledati dijete kako ulazi u svijet koji i sami dobro poznajete, sa svim njegovim nesigurnostima?
Moja djeca sama su birala svoje profesije i nikada se ni ja niti suprug nismo miješali u njihove odluke. Sin Andrej odabrao je arhitekturu i već dugi niz godina uspješno radi i živi u Londonu, dok je kći na početku svoje karijere i dobro se snalazi. Ja sam tu da ih podržim i veselim se svim njihovim uspjesima.
Do sada ste izdali nekoliko kuharica, pripremate li nešto novo?
Nedavno mi je izdavač Mozaik knjiga javio da moja prva kuharica "Iz moje kuhinje s ljubavlju" ide u treće izdanje, što me jako razveselilo. Ta mi je knjiga posebno draga jer je nastajala dugo i vrlo je osobna. U njoj su recepti za jela koja sam godinama pripremala za svoju obitelj i prijatelje i drago mi je da je našla put do čitatelja. Druga kuharica "Slatki život" također je pri kraju prvog izdanja, tako da se nadam da će uskoro i ona doživjeti novo izdanje. Razmišljam i o novoj kuharici, ali trenutno se zbog obaveza njome ne mogu baviti.
Jeste li vještiji u slanim ili slatkim jelima?
S jednakom strašću radim i jedno i drugo. Za kolače i slastice važna je preciznost, dok u slanim jelima mogu više eksperimentirati. A što se tiče okusa, volim i slano i slatko. Jednostavno volim jesti.
Kuhate li svaki dan?
Kuhanjem izražavam ljubav prema ljudima koje volim. Inače kuham svaki dan, ali dok traje snimanje, to jednostavno ne stižem. Kuhanje mi je i prostor kreativnosti, ali i odmora, neka vrsta meditacije. Baš volim kuhati.
Stalna ste članica ansambla Zagrebačkog kazališta lutaka - što vam znači igranje za djecu?
To je za mene jedno posebno i neusporedivo glumačko iskustvo. Djeca su najiskrenija publika koja postoji. Ona vrlo jasno i odmah pokažu što ih zanima, što ih veseli, a što im je dosadno. Prepoznaju svaku neiskrenost i na nju ne pristaju. S druge strane, kada ih osvojite, njihova reakcija je čista, spontana i nevjerojatno snažna. A igranje za djecu nosi i posebnu odgovornost jer im kroz kazalište - osim zabave - nudimo i prve susrete s umjetnošću, emocijama i pričama koje pamte cijeli život.
Kada danas pogledate svoj umjetnički put, što vas najviše definira?
Ono što me možda najviše definira je kontinuitet - činjenica da sam opstala toliko godina u ovom poslu koji je po svojoj prirodi vrlo neizvjestan. U više od pet desetljeća rada imala sam se priliku okušati u različitim medijima i žanrovima - od filma i televizije do kazališta - i svaki od tih prostora me na svoj način oblikovao i obogatio, i profesionalno i osobno. Vrlo rano sam shvatila da talent sam po sebi nije dovoljan, da iza svakog trajanja stoji rad, disciplina i spremnost na stalno učenje i preispitivanje. Nikada nisam ovaj posao doživljavala kao nešto što se podrazumijeva, nego kao privilegij koji treba iznova zaslužiti svakom novom ulogom. Danas imam više iskustva, više mira i distance, ali ono što se nije promijenilo jest osjećaj uzbuđenja pred svaki novi projekt. Taj mali nemir drži me budnom i znatiželjnom. I na kraju, možda najvažnije, definira me ljubav prema ovom poslu. Unatoč svim promjenama, izazovima i nesigurnostima koje nosi, ta ljubav ostala je ista i ona je ono što me i dalje pokreće.
Kad se danas okrenete iza sebe, što posebno pamtite i žalite li za nečim?
Ja sam vam kao slon. Pamtim sve. I dobro i loše. Dok sam bila mlada, nisam mogla vjerovati kako stariji glumci prepričavaju događaje od prije četrdeset godina. A sada, kada sam starija, ista sam kao oni. Precizno i vrlo živo se sjećam gotovo svih snimanja, a nekih i u detalje. Inače, ne žalim ni za čim jer je to gubljenje vremena. Zadovoljna sam svojom karijerom jer je postojana, iako svi ponekad mislimo da je trava negdje drugdje zelenija. Ali kada se sjetim svega što sam radila i svih fantastičnih redatelja, kolega i scenarista, nemam se pravo žaliti.
Snimljeno u showroomu Studio Haramina, Zagreb
Šminka Seka Kožul
Odjeća Garderoba Concept Store, Zagreb
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....