"Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom" naziv je nove emisije koju ćemo ove jeseni gledati u programu HRT-a, na čijem mu se snimanju u Francuskoj, Italiji, Škotskoj te Engleskoj pridružila i majka Lili Šekoranja.
Saša Šekoranja jedno je od onih imena koje je teško vezati uz samo jednu umjetničku formu. On je florist, akademski umjetnik scenograf i dizajner, a odnedavno je svoju kreativnost preselio i na male ekrane te postao televizijski voditelj. Njegova nova emisija, dokumentarni serijal "Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom", uskoro stiže na HRT kao jedan od glavnih aduta ove jeseni. U njoj će gledateljima ispred malih ekrana otkriti vrhunsku arhitekturu, dizajn, umjetnost, gastronomiju – ukratko, ljepotu življenja u Francuskoj, Italiji, Škotskoj te Engleskoj.
Posebnu ulogu u emisiji imat će, baš kao što ima i u njegovu životu, Sašina majka Lili Šekoranja, s kojom dijeli senzibilitet, ljubav prema umjetnosti, ljepoti i ljudima. U njihovoj priči važnu ulogu ima i njihov otac i suprug Boris, a majka i sin Šekoranja za Gloriju su ispričali priču o svojoj obitelji koja desetljećima dijeli životne ljepote, posao, ideje i brojne male svakodnevne trenutke. Uoči Sašina novog televizijskog poglavlja prisjetili su se svojih zajedničkih početaka, obiteljskih vrijednosti, tradiciji zajedničkih ručkova i svega što ih i danas drži toliko povezanima.
Tko je stup vaše obitelji, tko je čini najstabilnijom i na koji način?
LILI: Saša, on se o svima brine.
SAŠA: Stup je Lili, jer se ona previše brine o svima i uvijek je sve po njezinom. Tata ju je jako razmazio.
U vašoj obitelji estetika je način života, od odijevanja i uređenja prostora i stola do odabira cvijeća i druženja. Što za vas znači živjeti lijepo?
LILI: Svi imamo potrebu da nam život bude udoban, zanimljiv i radostan, a iz svega toga proizlazi estetika. Živjeti lijepo znači imati dobru mjeru i kontekst, od načina ophođenja do odijevanja ili postave stola, interijera. To je odgoj, nasljeđe koje treba njegovati.
SAŠA: Ja ne znam za drugačije. Ljepota stvara novu ljepotu u najširem smislu te riječi. Ona je za mene nužnost. Ali to ne znači da me ništa drugo ne zanima, ne pogađa i ostavlja ravnodušnim. Možda je to moj obrambeni mehanizam za svijet koji me okružuje. Zato se i moja emisija fokusira na umjetnost koja nas stoljećima nadahnjuje i oplemenjuje. Na tradicije i zanate koje vrijedi održavati i njegovati jer bez njih gubimo identitet.
Volite se posjećivati i imate svoje male rituale. Koliko su stvari poput ručka, razgovora, kave ili prepričavanja dana važnije od velikih obiteljskih događaja?
LILI: Nemamo velikih obiteljskih događanja, ali ako smo svi u Zagrebu, ručamo zajedno. Ta se tradicija zadržala još od mojih roditelja. Sašini djed i baka isto bi svaki dan imali ručak točno u 12.30 pa se takav običaj zadržao i u našoj obitelji, a Saša nastavlja tradiciju. Volim kuhati i slagati stol, uživamo kada se svi oko njega okupimo, ali žao mi je što ručak brzo završi. U trenu svi nestanu, a Saša završi prije nego što mi ostali uopće i počnemo.
SAŠA: Roditelji sve češće borave u Istri, gdje imamo kuću, jer je tamo mirnije i uživaju u prirodi. Kada se vrate u grad, vrijeme ručka rezervirano je za naše razgovore. Ne viđamo se prečesto pa je možda to razlog da jedni druge previše ne inkomodiramo i dobro se slažemo.
Lili, što mislite da je najveća Sašina snaga, a što najveća slabost? Saša, biste li vi za majku mogli odgovoriti na isto pitanje?
LILI: Sve je djetinje, upušta se u sve što mu je zabavno, bez razmišljanja, a ono što mu ne čini veselje i ne primjećuje. Slabost mu je hrana, posebno slatkiši.
SAŠA: Meni je Lili super jer u njoj ima ludosti. Ona mi daje podršku i nemoguće pretvara u moguće. To je njezina najveća snaga, za nju ne postoji nemoguće. A slabost? Plače na sve filmove, čak i na komedije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....