U pauzama između roditeljskih sastanaka, po­­slo­vnog ludila i obiteljske logistike, uspjeli smo u naš fotografski studio teleportirati dvije istinske glazbene dive. Marija Husar Rimac (50) i Ivana Husar Mlinac (48) stigle su na snimanje naslovnice u povodu velikog božićnog koncerta u Lisinskom i odmah nas razoružale zaraznim smijehom i beskrajno dobrom vibrom. Jedna drugoj dovršavaju rečenice, pjevaju u glas, smiju se kao da su na probi, a ne pred objektivom. U tom njihovom sestrinskom ping-pongu sve je ritam, emocija i iskra. Kad su zajedno, prostor se pretvori u val pozitive. Sestre Husar odrasle su pred našim očima - od Zvjezdica do legendarne grupe Divas, od djevojaka s mikrofonom do zrelih žena i glazbenica koje danas glazbu žive, dišu i prenose iz neke nove, duhovne dimenzije. Zar nije čudo da se u jednoj obitelji rode dva takva glasa? Tata Franjo bio je profesor glazbenog, glazba je bila svuda oko njih, ali ono što njih dvije imaju ne stane u DNK. To je nešto dublje, instinktivnije, slojevitije. Danas su i majke i supruge i poduzetnice i glazbene mentorice. Svaka u svom slojevitom životu s tri muškarca - suprugom i dvojicom sinova - ali s istim onim osmijehom zbog kojeg ih je publika zauvijek zavoljela. Njihove škole pjevanja postale su utočište za sve koji žele naučiti ne samo kako pjevati, nego i kako vjerovati - u glazbu, u sebe i u život. A 16. prosinca, kad stanu na pozornicu Lisinskog, svjetla će se prigušiti, a dvoranom će odjeknuti onaj poznati, moćni zvuk. Trideset godina glazbe. Trideset godina emocija. Marija i Ivana slave svoj veliki jubilej Božićnim gala koncertom koji će biti sve osim običnog - raskošan, emotivan i pun života. Pod redateljskom palicom Petre Radin i uz produkcijski potpis Filipa Gjuda, Lisinski će se pretvoriti u božićni film u kojem publika ima glavnu ulogu. Na pozornici - njih dvije, njihovi glasovi, njihova priča. I prijatelji koji su obilježili put: Nina Badrić, Martina Tomčić, sestre Palić... i pokoje iznenađenje. U njihovom sestrinskom skladu ima nečeg čarobnog - mješavina duhovitosti, topline i svjetlosti.

Različite osobnosti čine ih još bližima

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Osjećate li se pozvanima i odabranima imati takav umjetnički glazbeni dar koji nosite odmalena?

MARIJA: To je najuzvišeniji i najljepši osjećaj kada umjetnik osjeti da je to veće od njega. Umjetnost za mene nije samo izražavanje, ona je način služenja. Kroz glazbu osjećam da mogu prenijeti ono što često ne možemo riječima - ljepotu, mir, nadu. Vjerujem da nas Bog daruje talentom s razlogom i da nas kroz taj put poziva da budemo njegov kanal dobrote i svjetla. Zato se često osjećam i pozvanom i odabranom - ne u smislu posebnosti, već odgovornosti. Bilo je puno momenata kada smo pomislile da je ono što se oko nas događa neopisivo u svakom smislu - duhovnom, emotivnom, umjetničkom - i jedan od takvih momenata bio je koncert u praznoj i ranjenoj zagrebačkoj katedrali s našim dragim Matijom Dedićem.

Kad zatvorite oči i vratite se u djetinjstvo - gdje počinje vaš glazbeni svijet?

IVANA: Kad pomislim na djetinjstvo, prva riječ koja mi pada na pamet je sloboda. Ta sloboda me najviše podsjeća na vrijeme koje smo provodile kod bake. Mi onako malene, prostrane livade i polja doživljavale smo kao nepregledno dječje igralište. Nije bilo popratnih sadržaja, pa smo bile naslonjene na vlastitu maštu i svoj unutarnji svijet. Ja bih se popela na bakinu staru lipu i satima pjevala i smišljala scenarije. Umjesto normalne verbalne komunikacije, odgovarala bih svima u melodijama, kao da smo u nekom mjuziklu. Osim toga, djetinjstvo nam je bilo obilježeno i brojnim koncertima i probama sa zborom Zvjezdice. Vjerujem da je to itekako odredilo ono čime se danas bavimo - i ozračje u obitelji u kojem smo bile okružene glazbom.

Marija i Ivana kažu da na njihovim obiteljskim okupljanjima uvijek ima dobre glazbe

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Obje živite s trojicom muškaraca. Postoji li u vašem sestrinskom timu neka formula za "preživljavanje testosterona"? Kako biste opisale svoju sestrinsku dinamiku kroz faze života?

MARIJA: Nama je zapravo prirodno biti u tom muškom okruženju. Naši dečki su stvarno super - i supruzi Vjeko i Nino i sinovi Andrej, Toma, Ivan i Niko. A naši muževi su se s vremenom pomirili s tim da nas dvije dolazimo u "paketu". Mislim da su već davno shvatili da se taj sestrinski odnos ne može ni mjeriti ni prekinuti, nego samo voljeti i prihvatiti. Nino i Vjeko se, Bogu hvala, međusobno jako dobro slažu, dijele sličan smisao za humor, razumiju i prihvaćaju naš svijet - i onu ozbiljnu i onu zabavnu stranu. Kad bi njih dvojica radili forenziku našeg zajedničkog života, vjerojatno bi se složili da su se i previše naslušali naših svakodnevnih razgovora, ali i da bez te povezanosti nas dvije ne bismo bile ono što jesmo.

IVANA: Kod nas se više-manje oduvijek sve znalo. Istina je bila na visokoj cijeni, tako da se skrivanje ili laganje naprosto nije isplatilo. Kroz godine smo naučile čitati jedna drugu - kad treba podrška, kad tišina, kad smijeh. I to nas, zapravo, uvijek vraća tamo gdje sve počinje - u obitelj.

Cijeli intervju sa sestrama Husar pročitajte u novom broju magazina Gloria koji je u prodaji od 16. listopada

Šminka Tena Bašić

Frizura Ivan Pervan za PRIMEvision Salon

Styling Laura Bošnjak

Odjeća Max Mara, Seventy, Garderoba Concept Store, Nakit: Zlatarna Dodić

GLORIA PRODUKCIJA