Silvestar Kolbas, filmski redatelj i snimatelj

Snimljeno u hotelu Livadić, Samobor
 

 MARKO TODOROV CROPIX
"NAŠA DJECA"

Silvestar Kolbas ispričao dirljivu priču o vlastitoj obitelji: "Ovaj je film moja terapija"

Malo tko u publici na Pulskom filmskom festivalu ostat će ravnodušan prema dokumentarcu što ga je Silvestar Kolbas snimao deset godina, jer bez filtera prikazuje komplicirane odnose u obiteljskoj zajednici.

Malo tko u publici na Pulskom filmskom festivalu ostat će ravnodušan prema dokumentarcu što ga je Silvestar Kolbas snimao deset godina, jer bez filtera prikazuje komplicirane odnose u obiteljskoj zajednici.

Kada je Silvestar Kolbas (68) počeo snimati dokumentarac "Naša djeca" - o sinu Jakovu iz prvog braka, supruzi Nataši, njihovoj kćeri Evi te posvojenom sinu Anti - nije ni slutio da će se jedanaest godina kasnije njegov film naći u glavnoj konkurenciji na 71. Pulskom filmskom festivalu. Svojevrsni je to nastavak dokumentarca "Sve o Evi" kojim je kao redatelj debitirao 2003. prikazavši procese potpomognute oplodnje koje je prolazio sa suprugom, kako bi postali roditelji dugo željene kćeri. Deset godina nakon toga ponovno je počeo snimati - isprva s mnogo optimizma, jer djeca su bila mala, u kući je vladala radost... No ulaskom djece u pubertet odnosi su se počeli komplicirati, svakodnevica je postala sve zahtjevnija, a Silvestar Kolbas svojom kamerom nije štedio nijednog člana obitelji.

Silvestar i njegova supruga Nataša Kraljević Kolbas, novinarka na HRT-u, oduvijek su željeli veliku obitelj. Snovi su se počeli ostvarivati kad je 2002. na svijet došla Eva, ali nije ih prestajala kopkati želja da usreće još neko dijete. Kada je njihovoj djevojčici bilo sedam godina, a Jakov je bio u ranim dvadesetima, supružnici su se odlučili na posvojenje tada osmogodišnjeg Ante koji je odrastao u dječjem domu u Dubrovniku. Cijela je obitelj otputovala ondje i prihvatila ga puna srca. Upravo tako započelo je i snimanje filma - nevino i s puno ljubavi.

image

Fotografija cijele obitelji na dan kada su stigli po osmogodišnjeg Antu u Dubrovnik gdje je živio u dječjem domu

Privatna arhiva

"Sve je počelo kao dosjetka, kao ideja koja je obećavala zabavan rad s još zabavnijom realizacijom. Svako od naše troje djece posve je različito i to je samo po sebi bilo zanimljivo. Nisam imao moralnu dvojbu imam li ih pravo snimati jer su klinci bili mali i sve je bilo idilično, ali da bih napravio nešto što vrijedi, morao sam biti iskren. U tom procesu moraš ogoliti sebe, to je film bez filtera i do same premijere nije bilo jasno kako će moja obitelj na to reagirati. Eva je vidjela radnu verziju prije godinu dana, Ante samo dio filma i gutao je knedle, a supruga Nataša, jedina koja je vidjela cijeli film, bila je vrlo napeta, osjetljiva i zapravo me pokušala odgovoriti od cijele ideje. Jako je majčinski i zaštitnički nastrojena pa je njezina reakcija razumljiva. Jakov jedini nije vidio film do premijere, s njim se dosta teško komuniciralo oko toga, a kad ga je pogledao, rekao je da mu je bilo lakše to gledati među drugim ljudima nego da je sam doma", objašnjava autor. Iako se pribojavao da će film dodatno narušiti obiteljske odnose, dogodilo se sasvim suprotno.

image

Silvestar Kolbas, filmski redatelj i snimatelj

Snimljeno u hotelu Livadić, Samobor

MARKO TODOROV CROPIX

"Film kao da je donio neku vrstu katarze s djecom, posebno muškom, a za mene je to bila svojevrsna terapija. Jer, u jednom sam trenu obiteljske prilike doživio kao veliku zbrku kojoj nisam znao uzroke niti sam znao u čemu smo pogriješili, pa mi je snimanje filma pomoglo da nađem odgovore i mir. Mogao bih čak reći da je to bio moj način iskazivanja ljubavi i pokušaj približavanje sinovima. To nije bilo polazište, ali je bilo prisutno u kasnijim godinama snimanja", objašnjava Silvestar Kolbas.

image

Ante, Eva, Nataša i Jakov

Privatna arhiva

I dok protagonisti tijekom filma pokazuju svoje emocije, kod redatelja koji s kamerom hoda po njihovu domu u Samoboru one se teško mogu razabrati. I supruga mu zamjera to što svoje osjećaje često - odgađa. "Moram imati odmak od situacije da bih je mogao objektivno prenijeti, jer bih inače počeo plakati u prvom kadru. Najteže mi je bilo kada mi je jedan kolega rekao da sam više trebao biti tata, a manje snimatelj. Naime, imam tu osobinu da sam često sa strane, u svom filmu, iako nisam čovjek bez emocija, samo ih drugačije pokazujem. Danas si zamjeram što sam tek kasnije shvatio da djeca sazrijevaju različitim tempom, što sam u nekim trenucima imao krivu pretpostavku o njima, jer možda bi bilo drugačije da sam im bio posvećeniji: možda Ante ne bi iskazivao agresiju, možda bi Jakov htio pričati o svojim problemima, možda Eva ne bi bila tako senzibilna... No, bila je takva situacija, kupili smo kuću, došla je kriza, poslovi su nestali, kredit je bio tu, a ja sam tražio načine za opstanak", objašnjava.

image

Kadar iz filma, Nataša i kći Eva

PRIVATNA ARHIVA

Zato je njegova supruga, govori nam, po emocionalnoj povezanosti i fokusu bila puno više orijentirana na djecu. Priznaje i kako u tako izazovnoj situaciji nije bilo lako održati brak. "Svi zamjeramo jedni drugima ponešto u odnosima. U nekoj fazi i brak nam je bio u krizi jer nismo imali jedinstven stav o odgoju djece. Nataša je često radila po svom i ja sam se osjećao kao višak i to sam jasno pokazivao. Najteže mi je bilo kada bih donio odluku vezanu za djecu koju bi Nataša poništila. No, uspjeli smo sve to prebroditi, a i ona bi mogla štošta o meni ispričati ili snimiti", govori Silvestar Kolbas.

Tema prolaznosti života snažno prožima film i autor se s time teško nosi. Ipak, na lice je uspio vratiti osmijeh jer s njim u Pulu ponosno dolazi većina familije - 22- godišnja Eva koja je stigla iz Francuske gdje studira političke znanosti, 23-godišnji Ante koji u budućnosti planira otvoriti frizerski salon za muškarce te supruga Nataša. Nedostajat će samo 38-godišnji Jakov, koji kao tonski snimatelj ne može izostati s rada na jednoj seriji.

Linker
10. srpanj 2024 15:04