Emanuel Ivanišević, jedan od najboljih mladih hrvatskih tenisača, otkriva kako je bilo odrastati uz oca, sportsku legendu Gorana Ivaniševića, je li mu prezime ikad bilo teret, zašto se ovo ljeto seli u Ameriku i što voli raditi u slobodno vrijeme.
Visok, elegantan, uvijek nasmijan, simpatičan, a pritom nenametljiv - sin legendarnog Gorana Ivaniševića, osamnaestogodišnji Emanuel Ivanišević, prava je preslika svog slavnog oca. S njim dijeli i strast prema tenisu, iako je rođen dvije godine nakon što se Goran oprostio od profesionalne igračke karijere. Počeo ga je igrati s dvanaest godina, a proteklog ljeta osvojio je svoj prvi ATP bod, čime je nagovijestio ozbiljan iskorak na međunarodnoj sceni. Krajem godine ostvario je još jedan zapažen uspjeh plasmanom u polufinale konkurencije parova na prestižnom juniorskom turniru Orange Bowl na Floridi. S njim smo se našli jednog sunčanog prijepodneva u samom središtu Zagreba, dva dana prije kratke turneje po teniskim turnirima u Hrvatskoj. Naime, u idućih desetak dana očekuju ga nastupi u Poreču, Zadru i Splitu.
"Prošla godina je bila sjajna. Osim Orange Bowla igrao sam i finale parova u Meksiku, četvrtfinale u pojedinačnoj konkurenciji na turniru u Osaki... Nadam se da ću tako nastaviti i ove godine" započinje Emanuel, kojeg na jesen čeka velika životna promjena. Prije nekoliko mjeseci s ocem je obišao niz uglednih američkih sveučilišta (kao najbolji junior u Hrvatskoj i 60. na svijetu dobio je poziv na studij od desetak sveučilišta), a na kraju je odabrao Wake Forest University u Sjevernoj Karolini, trenutačno jedno od najjačih teniskih sveučilišta na svijetu. Ondje je studirao i poznati tenisač Borna Gojo. Planira upisati ekonomiju, živjet će na kampusu, a kao primarni cilj ostaje mu napredak u tenisu.
"Dobio sam stipendiju u vrijednosti od oko sto tisuća dolara godišnje, što je prilika koju nisam mogao propustiti. Krećem u kolovozu i veselim se svemu što me ondje čeka. Uvjeti su znatno bolji nego u Zagrebu", kaže Emanuel, maturant Privatne sportske i jezične gimnazije "Franjo Bučar". Zbog turnira u školi provede tek nekoliko mjeseci godišnje, a trenutačno se intenzivno priprema za maturu. Iako rijetko viđa razredne kolege, izrazito je društven pa u Zagrebu rado nadoknađuje propušteno. Voli izlaske i druženja, a najdraži predmet mu je povijest.
"Zbog načina života vjerojatno sam malo zreliji od svojih vršnjaka. Nemam TikTok i nisam opterećen društvenim mrežama. Volim se družiti i sa starijima", govori Emanuel. Do četrnaeste godine živio je s majkom, a potom se preselio ocu. Kao dječak dvoumio se između nogometa i tenisa, no na kraju je ipak prevagnuo tenis, ponajviše, kaže, zbog tate. I danas ponekad pogleda Goranove mečeve, a iako zna ishod, i dalje su mu stresni. Posebno pamti finale Wimbledona iz 2001. godine.
"Gledao sam dva ili tri puta finale Wimbledona i svaki put me uhvati nervoza. Tata ne ide na moje turnire jer imam trenera, ali puno mi pomaže i često dolazi na treninge kad je u Zagrebu. Velika mi je podrška. Sve što je govorio Novaku Đokoviću i ostalim igračima koje je trenirao govori i meni. Kad sam bio s Novakom u Dubaiju, objašnjavali su mi koliko je tijekom meča važno disanje za smirenost i pozitivno razmišljanje", ističe Emanuel, kojem prezime danas nije teret, no priznaje da mu je prije nekoliko godina bio veliki stres.
"Svi očekuju od tebe da budeš kao tata, što je praktično nemoguće, jer on je naš najbolji tenisač. Očekivanja su velika od svih, ali sad sam se naviknuo", kaže Emanuel, koji priznaje kako je bio prilično buntovan kao tinejdžer, ali se s roditeljima uvijek dobro slagao i nikad se nije pretjerano svađao.
"Mislim da sam dosta sličan tati, pogotovo po karakteru i izgledu, ali razlika između nas dvojice je u tome što je on temperamentniji na terenu od mene. Dok sam bio mlađi, još nezreo i djetinjast, priznajem da su me nervirali njegovi savjeti, ali sad kad sam sazrio uvijek ih rado poslušam", govori Emanuel. S tatom je posljednji put odigrao meč prije nekoliko godina i tad ga je, kaže, pobijedio. U slobodno vrijeme igra golf i padel, a velika mu je strast i moda, što je također naslijedio od oca, u čiji ormar rado zaviri.
"Draže mi je obilaziti trgovine nego kupovati online, a najbliži mi je "old money" stil", kaže Emanuel, kojem je zbog čestih izbivanja iz zemlje najteže graditi ljubavne odnose.
"Tijekom godine samo sam nekoliko mjeseci u Zagrebu pa je teško ostvariti dublju vezu. Trenutačno nisam zaljubljen. Sviđaju mi se plavuše i brinete, ali važniji mi je karakter. Nije lako pronaći nekoga tko razumije moj način života i naučiti se na činjenicu da sam često odsutan zbog turnira i treninga. Cure mi se javljaju na Instagramu, komentiraju priče, šalju srca", govori kroz smijeh Emanuel, koji se sjajno slaže s četiri godine starijom sestrom Amber Marijom i osmogodišnjim polubratom Oliverom.
"Ponekad se porječkamo, što je normalno, ali uglavnom se jako dobro slažemo. Sestra mi je možda najbliskija osoba, kad sam u Zagrebu, često se družimo", zaključuje Emanuel, koji je uz oca, ali i kao mladi tenisač, proputovao cijeli svijet - Južnu Ameriku, SAD, Aziju, Indiju... - a najdraže su mu destinacije Japan i Dominikanska Republika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....