Naša bivša primabalerina ponovno na pozornici HNK-a, ali u sasvim drukčijoj ulozi: "Osjećala sam se kao da sam otplesala šest 'Labuđih jezera'"

„Kada su nas počeli prozivati poimence, na pozornicu sam doslovno uplesala kao primabalerina. Što ću, navike su navike”, smije se Edina Pličanić (49), nekadašnja nacionalna prvakinja baleta zagrebačkog HNK-a, koja se prošlog petka vratila na pozornicu kazališta u kojem je provela 27 godina profesionalne karijere. No, ovaj put nije došla plesati, nego primiti diplomu Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je završila trogodišnji preddiplomski studij baletne pedagogije. Za Edinu, koja se prije četiri godine oprostila od profesionalnog plesa, bio je to posebno emotivan povratak, a dodatno ju je zabavljalo što se na svečanosti našla među diplomantima svih odsjeka Akademije, od kojih su mnogi doslovno dvostruko mlađi od nje.

„Čim sam stala na scenu, odmah su me preplavile emocije. Primila sam diplomu i osjećala sam se kao da sam otplesala šest 'Labuđih jezera'. A pomalo mi je bilo paradoksalno stajati na pozornici s ljudima koji su se tek rodili kada sam ja već bila primabalerina. Svi su bili uzbuđeni, a nisu ni znali da sam ja tu scenu doslovno 'preorala'. Ali takva je naša profesija. Mi počinjemo raditi vrlo rano, još kao djeca, i steknemo uvjete za mirovinu u godinama kada su ljudi u drugim profesijama u naponu snage. A onda se u zrelim godinama ponovno nađemo na početku. Ja sam odlučila nastaviti školovanje jer smatram da je znanje moć”, govori Edina, koju je posebno dirnulo i obraćanje Davora Švaića, dekana ADU njezinoj generaciji diplomanata.

„Oduševio me dirljiv, topao i iskren govor dekana Davora Švaića i zaista su nam priredili diplome za pamćenje. Iskreno sam se iznenadila koliko je sve bilo lijepo i svečano, i to još u zgradi HNK“, rekla je Edina koja je tijekom studija napravila još jednu veliku životnu promjenu.

Naime, sa suprugom Franom i desetogodišnjim sinom Zenom preselila se u Francusku, u Saint-Nazaire, grad na ušću Loire u Atlantski ocean. Život uz ocean, međutim, nije značio i predah od fakultetskih obveza. Edina je tada bila otprilike na polovici studija, pa je uz predavanja, seminare i ispite trebalo organizirati česta putovanja u Zagreb, ali i pomoći sinu koji je krenuo u francusku školu.

„Bilo je prilično izazovno, posebno u početku. Zeno se našao među nepoznatom djecom, u drukčijem školskom sustavu s novim jezikom i trebalo mu je vremena da se privikne. Morala sam mu biti na raspolaganju, a istodobno sam imala svoje obveze na fakultetu. Taj dio studija bio mi je posebno težak”, priznaje Edina, koja ne skriva koliko joj je u svemu pomogao suprug.

„Frano je zapravo najzaslužniji za moj uspjeh. On me inspirirao da upišem fakultet, od prvog trenutka podržavao je moje daljnje obrazovanje i pomagao mi kada je bilo teško. Imao je razumijevanja za moja česta putovanja u Zagreb i sve obveze koje sam imala. Bio mi je velika podrška, poticaj i inspiracija tijekom sve tri godine”, govori Edina koja je s obitelji u Francuskoj zbog suprugova posla.

A putovanja nije bilo malo. Otprilike svaka dva mjeseca letjela je iz Nantesa u Zagreb na nastavu i polaganje ispita, dok je ostatak obveza obavljala online. Ponekad joj se na putovanjima pridružio i sin, kada je imao školske praznike.

„Naša je generacija imala mogućnost kombinirati online nastavu s dolascima na Akademiju, upravo zato da bi mogli studirati i ljudi koji ne žive u Zagrebu, nego primjerice u Dubrovniku, Splitu, Rijeci ili Čakovcu. No, studij je bio vrlo zahtjevan. U tri godine prošli smo čak 58 kolegija, od pedagoških i metodičkih predmeta do teorije i praktičnog rada. Bilo je mnogo učenja, pisanja seminara i polaganja ispita. Jer cilj tog studija nije samo obrazovati baletne i plesne pedagoge nego i ljude koji će imati široko teorijsko znanje o plesu”, objašnjava Edina, koja razmišlja i o nastavku obrazovanja.

Na zagrebačkoj Akademiji zasad ne postoji diplomski studij baletne pedagogije, no Edina ne isključuje mogućnost da za godinu dana upiše magisterij na nekoj drugoj ustanovi. U međuvremenu joj se otvorila prilika da svoje znanje primijeni i u praksi pa je kao baletna pedagoginja prvi angažman dobila u splitskom HNK-u, gdje je na poziv Mirne Sporiš, v. d. ravnateljice Baleta, surađivala s baletnim ansamblom tijekom priprema za predstavu „Giselle”.

„Ako sam otišla u Francusku, to ne znači da sam nestala. Bilo bi mi jako drago da mi se jave i drugi za suradnju. Već sam dobila jednu lijepu priliku u Splitu, gdje sam radila kao gostujuća pedagoginja. U baletnim je ansamblima uobičajeno da dolaze gostujući pedagozi, a meni je bilo posebno zadovoljstvo raditi sa solistima i prenijeti im svoje iskustvo i znanje”, govori Edina, koja bi voljela nastaviti suradnju i s drugim hrvatskim baletnim kućama.

Nakon godina provedenih u baletnim papučicama, Edina je tako pronašla način da ostane u profesiji koju najbolje poznaje. A sudeći prema njezinoj želji za daljnjim školovanjem i novim pedagoškim angažmanima, diploma koju je primila u Zagrebu neće biti i posljednja.

"Odgovornost i poštovanje prema baletnoj profesiji te velika radoznalost da proširim svoje uvide o njoj kroz akademski prozor, vodili su me na putu spajanja bogatog profesionalnog baletnog iskustva sa suvremenim pedagoškim pristupom podučavanju plesa, koji je okosnica preddiplomskog studija Baletne pedagogije na ADU u Zagrebu. Hvala svima koji su bili dio ovog dragocjenog putovanja i sigurna sam da tu neću stati", zaključila je Edina Pličanić.