Cillian Murphy nije tipična glumačka zvijezda - ne voli pozornost koju njegov posao donosi, nema društvene mreže i trudi se daleko ispod medijskog radaram, a najsretniji je uz sinove i suprugu s kojom je u braku već 22 godine
"Volim biti kod kuće. Slušati glazbu, čitati knjige, šetati sa psom. Obožavam kuhati za svoju obitelj i družiti se s njima. Završio sam s tulumarenjem. U mladim danima partijao sam za četvoricu, sad mi više paše miran život", kaže Cillian Murphy, koji 25. svibnja slavi pedeseti rođendan. Premda je jedan od najupečatljivijih irskih glumaca čiji hipnotičan pogled sivo-plavih očiju pamti svatko tko se ikad susreo s njim, po prirodi je samozatajan. Nema pametni telefon niti profil na društvenim mrežama. Za sebe kaže da je "tvrdoglavo analogni tip" kojem je bijeg od digitalne dostupnosti najbolji način da sačuva zdrav razum i privatnost.
Život daleko od reflektora
"Ako se ponašaš kao slavna osoba, ljudi će te tretirati kao slavnu osobu. Što manje javnost zna o tebi, to bolje. Učinkovitiji si kad portretiraš nekog drugog", tvrdi dobitnik Oscara za glavnu ulogu Roberta Oppenheimera u biografskom filmu o ocu atomske bombe i praktički svih najvažnijih glumačkih nagrada: BAFTA-e, Zlatnog globusa, SAG nagrade i Critics‘ Choice Awarda. Cillian s obitelji živi u prekrasnoj viktorijanskoj dvokatnici u Monkstownu. Riječ je o obalnom predgrađu Dublina gdje njegova svakodnevica bez suvišne tehnologije izgleda kao da živi u nekom drugom, prošlom dobu. Kuću iz 1860. kupio je 2015. sa suprugom, 53-godišnjom irskom vizualnom umjetnicom Yvonne McGuinness, kada su se iz Londona, gdje su živjeli 14 godina, preselili u domovinu. Osim vrhunskog uređaja za reprodukciju glazbe, jedini luksuz koji je priuštio obitelji i sebi tijekom renoviranja su bazen s grijanom vodom i prostrana terasa.
Povratak u Irsku
Bračni par ima dva sina, 21-godišnjeg Malachyja i 19-godišnjeg Arana. Osim brige za Murphyjeve ostarjele roditelje, dečki su bili glavni razlog zbog kojeg se sa suprugom vratio u domovinu.
"Želite biti blizu roditelja dok vam djeca odrastaju. A djeca, zahvaljujući vašim roditeljima, postanu svjesna svoje kulture", pojasnio je Murphy koji je sinovima, kad su bili manji, branio koristiti pametni telefon. Sada se situacija zacijelo promijenila. Međutim, momci u roditeljskom domu i dalje nemaju pristup internetu, stoga moraju otići u prvi kafić s Wi-Fijem kako bi se povezali sa svijetom. Stariji sin Malachy povučen je, na oca: živi ispod medijskog radara, ne otkrivajući novinarima ni što studira. Mlađi Aran sušta mu je suprotnost: već gradi vlastiti put u svijetu glume za koji se zainteresirao zahvaljujući slavnom ocu. Debitirao je kao 11-godišnjak u kazališnoj predstavi "Hamnet", igrao je u irskom znanstvenofantastičnom filmu "Lola", tumačio glavnu ulogu u projektu novozelandskog redatelja Taike Waititija "Klara and the Sun" te glumio u seriji "War" HBO-a i Skya.
I Murphyjeva supruga Yvonne, koju je glumac upoznao 1996. u Corku nakon što je pogledala njegovu predstavu "Disco Pigs", vrlo je samozatajna. Ovog ljeta par će proslaviti 22. godišnjicu braka: nakon prvih iskri poslije predstave, njihova duga i sretna ljubavna priča rasplamsala se zahvaljujući njezinoj odluci da mu se pridruži na kazališnoj turneji Europom, Kanadom i Australijom.
"Bilo nam je tako uzbudljivo. Prije 20 godina bili smo klinci koji su pokušavali pronaći svoj put", otkrio je Cillian Murphy koji se umjetnicom s magisterijem prestižnog londonskog Royal College of Art oženio 1. kolovoza 2004. u vinogradu njezina oca, Gaya McGuinnessa, Domaine des Anges u Provansi. Premda njegova supruga potječe iz imućne obitelji (otac joj je uspješan vinar, a ujak irski političar John McGuinness), ima posvuda poznanstva i dobro zarađuje svojim multimedijalnim radovima - trenutačno vodi skromno honoriran projekt obnove povijesnog kina Phoenix u Dingleu na jugozapadu Irske. Prihvatila ga je zato da ga u novom ruhu koristi lokalna zajednica.
S obzirom na to da skromni Cillian Murphy krije pred javnošću svoj obiteljski život, 50. rođendan bez sumnje slavi bez velike pompe, s najbližima. Pokojoj zdravici mogli bi se pridružiti i njegovi susjedi u Monkstownu, koje obožava.
"Svi me prepoznaju, ali me nitko, srećom, ne doživljava kao zvijezdu", kaže glumac koji se proslavio ulogom dostavljača Jima u prvom od dosad tri snimljena dugometražna horora iz franšize "28 Days Later" te kao karizmatični gangster Tommy Shelby u seriji "Peaky Blinders" i u Netflixovom filmu "Peaky Blinders: The Immortal Man". S obzirom na to koliko se trudi izbjegavati blještav stil života glumaca njegova statusa u američkoj industriji zabave, mnogi se pitaju zašto je Cillian Murphy postao glumac kad ne podnosi slavu?
Od problematičnog školarca do zvijezde
Neobična priča o briljantnom, samoukom glumcu koji želi živjeti kao anonimac počinje u Douglasu, predgrađu grada Corka na jugu Irske, gdje se rodio 25. svibnja 1976. Najstariji je od četvero djece Mary, nastavnice francuskog jezika, i učitelja Brendana, koji je napredovao do mjesta prosvjetnog inspektora u Ministarstvu obrazovanja. Osim mlađeg brata Paidija, s kojim je tijekom razdoblja prije nego što se proslavio svirao u bendu The Sons of Mr. Green Genes, Cillian ima mlađe sestre Sile i Orlu. S obzirom na to da je već kao desetogodišnjak počeo pisati i izvoditi pjesme, očekivalo se da će postati glazbenik. Dok je od 1982. do 1988. pohađao katoličku osnovnu školu sv. Antuna u Ballinloughu, u Corku, entuzijastično je pjevao u zboru. A kada je krajem 80-ih nastavio školovanje u katoličkoj srednjoj školi Presentation Brothers College, također u Corku, prešao je na slušanje Franka Zappe, Beatlesa i blues-rock grupe Fleetwood Mac.
Bio je prilično dobar u školi, ali su ga nekoliko puta umalo izbacili zbog nediscipline. Jednom je otvoreno priznao da se prve tri godine u srednjoj školi ponašao neodgovorno. Uozbiljio se tek na posljednjoj godini, kad se pridružio dramskoj grupi koju je vodio Pat Kiernan, redatelj u kazališnoj družini Corcadorca. Na taj korak ponukala ga je predstava "Paklena naranča" u režiji Pata Kiernana prema istoimenoj knjizi Anthonyja Burgessa i kultnom filmu Stanleyja Kubricka. Prema vlastitim riječima, više ništa nakon te predstave nije bilo isto: ne zato što se htio ozbiljno baviti glumom, već zato što je zaključio da glumci, čak i u srednjoškolskoj dramskoj grupi, još lakše dolaze do djevojaka od muzičara.
Bez jasnih akademskih planova, sredinom 90-ih je na nagovor obitelji upisao studij prava na University College Cork. Ondje je počeo surađivati sa studentskom kazališnom družinom University College Cork. Čim im se pridružio, dobio je glavnu ulogu u predstavi "Mala trgovina užasa": bio je toliko dobar kao protagonist Seymour Krelborn da je predstava, osim u kampusu, izvedena i na pozornici Opere u Corku. Tada je shvatio da mu gromki pljesak koji je dobivao kao glumac, osim pozornosti djevojaka, donosi i nalet adrenalina kakav ranije, u bendu s bratom, nije iskusio. Studentska predstava omogućila mu je angažman u predstavi "Disco Pigs" irskog dramatičara Ende Walsha u izvedbi ansambla Corcadorca iz Corka: njome je 1996. debitirao kao glumac u profesionalnoj kazališnoj družini. I baš tada izdavačka kuća ponudila je bratu i njemu ugovor za snimanje čak pet albuma.
"Sve mi se dogodilo u jednom mjesecu, u kolovozu 1996. ponuđen mi je ugovor za snimanje pet albuma, pao sam na ispitima na studiju prava, dobio sam ulogu u predstavi "Disco Pigs" i upoznao svoju suprugu. Sada mogu samo reći: "O, sr***, da sam barem tada znao koliko su sve te stvari važne", izjavio je Murphy. Morao je odabrati između glazbe i glume. Prevagnulo je potonje jer je predstava "Disco Pigs", u kojoj je tumačio ulogu tinejdžera Darrena iz radničke klase u Corku s toksičnim odnosom prema prijatelju, postala hit s kojom je otišao na dvogodišnju kazališnu turneju od Irske do Australije.
Film koji mu je promijenio život
Čim se vratio u domovinu, dobio je prvog agenta: sam mu je pristupio impresioniran predstavom "Disco Pigs". Upravo je ovaj kazališni hit poslužio kao odskočna daska za karijeru na velikom platnu. Filmski debi Cilliana Murphyja bila je ekranizacija predstave "Disco Pigs" 2001. godine. Paralelno je ostvario ulogu u filmu "Kako je Harry postao drvo", kultnom ostvarenju srpskog redatelja Gorana Paskaljevića. U istom razdoblju preselio se s Yvonne najprije u Dublin, a potom u London gdje je 2002. doživio globalni filmski proboj. Redatelj Danny Boyle ponudio mu je glavnu ulogu u postapokaliptičnom hororu "28 Days Later". Murphy je glumio Jima, mladića koji se nakon kome, potpuno gol, budi u praznoj londonskoj bolnici i otkriva da je svijet kakav je poznavao nestao zbog smrtonosne pandemije. Zbog snimanja te scene na setu je bio vrlo sramežljiv, izbjegavajući izravan pogled u kameru: upravo je taj detalj kultnoj sceni dao nadrealnu atmosferu. Film je postigao velik uspjeh diljem svijeta i od tog trenutka njegova glumačka karijera kreće strelovitom brzinom.
"Na početku sam sebi rekao da ako ništa ne postignem, neću ništa izgubiti. Nisam počeo glumiti sa šest ili sedam godina i sve stavio na jednu kartu. Krenuo sam bez očekivanja. Mislim da sam zato imao toliko sreće", rekao je glumac za kojeg je početak 2000-ih bio prijeloman. Paralelno je gradio karijeru na kazališnim daskama i pred filmskim kamerama. Na Međunarodnom festivalu u Edinburghu oduševio je kao Konstantin u kazališnoj produkciji Čehovljeva "Galeba". Istodobno je na velikom platnu igrao nesigurnog prodavača u supermarketu u irskoj crnoj komediji "Intermission" s Colinom Farrellom. I taj projekt postao je hit: neko vrijeme nosio je titulu najuspješnijeg irskog nezavisnog filma.
Upečatljivom pogledu Cilliana Murphyja nije odolio ni Hollywood. Počeo je sporednim ulogama u povijesnoj drami "Studengora" s Judeom Lawom i Nicole Kidman te malom ulogom u filmu "Djevojka s bisernom naušnicom" uz Scarlett Johansson i Colina Firtha, u kojem je tumačio mladog, zaljubljenog mesara.
Sposobnost da u isto vrijeme djeluje privlačno i prijeteće dovela ga je do prve suradnje s redateljem Christopherom Nolanom na filmu "Batman: Početak". Najprije je bio na audiciji za glavnu ulogu Brucea Waynea, no nije prošao. No toliko je fascinirao redatelja da mu je ponudio ulogu dr. Jonathana Cranea, odnosno glavnog negativca Strašila. Pokazalo se da je to bio pun pogodak: Murphy je od zastrašujućeg lika koji ne koristi fizičku snagu nego psihološku moć straha stvorio jedan od najupečatljivijih likova Nolanove trilogije o Batmanu. Jedini je Batmanov negativac koji se pojavljuje u sva tri Nolanova filma: "Batman: Početak" (Batman Begins), "Vitez tame" i "Vitez tame: Povratak".
Gotovo paralelno, Murphy je snimio psihološki triler "Noćni let" redatelja Wesa Cravena. Kao terorist Jackson Rippner okomio se tijekom noćnog leta na hotelsku menadžericu Lisu koju glumi Rachel McAdams i koja mu je jedva umakla. Kritičari su tada počeli slaviti irskog glumca kao "savršenog negativca" jer je prijeteći dojam stvarao kao da mu je urođen izražajnim, hladnim pogledom i zastrašujućim, tihim glasom.
Nakon hollywoodskih trilera, vratio se irskim temama u potresnoj drami "Vjetar koji njiše ječam" redatelja Kena Loacha, filmu o irskom ratu za neovisnost i građanskom ratu koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Taj projekt bio mu je posebno važan jer se snimao u njegovom rodnom gradu Corku, postao jedan od najvećih uspjeha irske nezavisne kinematografije i dodatno učvrstio Murphyjev status jednog od najpopularnijih glumaca u domovini i izvan nje.
Kad bi ga pitali što mu je tijekom snimanja bilo najteže, bez oklijevanja bi priznao da su to bile beskrajne cigarete koje je morao pušiti zbog uloge Tommyja Shelbyja u kultnoj seriji "Peaky Blinders". Kako je vođa gangsterskog klana Peaky Blinders, koji je u seriji operirao u Birminghamu od 1919. do 30-ih godina 20. stoljeća, palio cigaretu za cigaretom, Murphyju su na setu motali lažne cigarete od latica ruže i djeteline. Morao je zapaliti oko 3000 takvih cigareta po sezoni, a kako ih serija ima šest, ukupno je popušio 18.000 cigareta tijekom snimanja kultnog BBC-jevog projekta.
Kako bi nabio prijeko potrebnu mišićnu masu za lik gangstera, ponovno je počeo jesti meso. Glumac je bio vegetarijanac dvadesetak godina, a prije dvije godine postao je vegan. Kako na ekranu ne bi izgledao kao "premršavi Irac", jeo je odrezak za odreskom sve dok ga intenzivni treninzi i visokoproteinska prehrana nisu transformirali u opasnog Tommyja Shelbyja u savršeno krojenim trodijelnim odijelima. Njegov lik je u seriji koja se prikazivala od rujna 2013. do travnja 2022. često znao reći: "Ne plaćam odijela. Moja odijela su na račun kuće ili će kuća izgorjeti."
Opsesivna priprema za Oppenheimera
Krunu karijere donio mu je ponovni susret s Christopherom Nolanom: 2023. povjerio mu je glavnu ulogu u biografskom spektaklu "Oppenheimer". Murphy je utjelovio američkog fizičara J. Roberta Oppenheimera, "oca atomskih bombi" bačenih na Hirošimu i Nagasaki, a pripremao se gotovo opsesivno. Tjednima je proučavao njegove govore, privatna pisma, način na koji je hodao, pušio i držao ruke dok razmišlja. Kako bi što vjernije dočarao fizičku krhkost znanstvenika koji je strahovito puno pušio i vrlo malo jeo, drastično je smršavio. Britanska glumica Emily Blunt, koja je tumačila ulogu Oppenheimerove supruge Kitty, otkrila je kako je njezin filmski suprug katkad jeo samo bademe (spominjao se jedan badem dnevno) ne bi li postigao ispijen Oppenheimerov izgled. Dok je radio na zadubljenosti u svoj lik, kolega sa seta Matt Damon, koji u filmu igra vojnog inženjera i generala Leslieja Grovesa, "optužio" ga je da je asocijalan jer ga je nakon snimanja rijetko uspijevao izvući na večernje druženje.
"Radije sam bio u kadi i učio scenarij. A onda sam spavao. Volim spavati, san mi je na tom setu zbilja trebao", pojasnio je.
Kritičari su pisali da je "glumio pogledom" i hipnotizirao gledatelje koji, otkako bi se pojavio u kadru, nisu mogli zamisliti ni jednog glumca u ulozi Roberta Oppenheimera osim njega. Film je postao globalni fenomen i zaradio gotovo milijardu dolara, a Cillian Murphy je zadivio glumački svijet. Dovoljno je reći to da su mu nagradu Američke filmske akademije prije dvije godine predali raniji dobitnici Oscara Brendan Fraser, Nicolas Cage, Matthew McConaughey, Al Pacino i Ben Kingsley. On je pak nakon ceremonije učinio nešto nepojmljivo: samozatajan kakav jest, poljubio je suprugu Yvonne McGuinness koja ga je pratila na dodjelu, sočnim poljupcem pred punom dvoranom i cijelim svijetom. A onda su se vratili kući u Dublin i nastavili sa svojim životom bez pompe. Činilo se kao da je jedva dočekao da se povuče u svoj dom. Možda publika baš zato ne može skinuti pogled s njega čim njegove oči zasvjetlucaju na ekranu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....