Slavna manekenka, koja u veljači slavi 60. rođendan, nije imala lak životni start: kao djevojčica je izgubila brata koji je bolovao od leukemije, roditelji su joj se razveli, u školi su joj se rugali zbog madeža pokraj usne, no zahvaljujući ljepoti i inteligenciji postala je ikona modne scene.
"Nemam više 25 godina i ne vidim razlog da se trudim tako izgledati. Starenje je ono što nam se događa ako imamo sreće, jer to znači da smo živi!", kaže Cindy Crawford, koja će 20. veljače navršiti šezdeset. Vjerojatno najpoznatija američka manekenka svih vremena kaže kako taj dan ne misli provesti očajavajući ispod dekice, već slaviti s obitelji i prijateljima, zahvalna na svemu dobrom u svom životu. Iako nije lako stariti pod okom javnosti koje voli brojati bore slavnim ženama, s tim se prestala zamarati još prije deset godina.
"Uoči svog pedesetog rođendana shvatila sam da imam izbor: ili se uključiti u tu ludu i unaprijed izgubljenu utrku s vremenom, odjahati u suton i skriti se od javnosti ili starjeti po vlastitim pravilima i u tom smislu biti primjer drugim ženama. Odabrala sam ovo treće", kaže slavni model koji je dominirao modnom scenom 80-ih i 90-ih. Danas više ne nosi revije, no i dalje rado pozira za naslovnice modnih magazina, lansirala je skincare brend "Meaningful Beauty" te svoju liniju namještaja. Okrugli rođendan prvi će joj čestitati suprug Rande Gerber (63), s kojim je u braku 28 godina, njihova djeca, 24-godišnja kći Kaia i 26-godišnji sin Presley te njezina majka Jennifer Sue, za koju Cindy kaže da joj je u životu bila uzor i osoba čijoj se snazi i optimizmu uvijek divila.
"Ona me naučila da vjerujem u ljubav kao najmoćniju silu, koja nas puni pozitivnom energijom. Kad se moja mama u svojim šezdesetima zaljubila i odlučila ponovno udati, bila sam sretna zbog nje", rekla je.
Slavna manekenka rodila se 20. veljače 1966. u gradu DeKalb u američkoj državi Illinois kao drugo dijete u obitelji Daniela Kennetha Crawforda i Jennifer Sue Crawford-Moluf. Ima stariju sestru Chris i mlađu sestru Danielle, a imala je i mlađeg brata Jeffreyja koji je kao trogodišnjak umro od leukemije. Bila je to ogromna trauma za cijelu obitelj.
mo shvaćale koliko je opasna bolest koju je dobio jer roditelji nikad nisu pred nama izgovorili riječ rak. Bratova smrt nas je šokirala. Sestre i ja smo kao djeca smatrale da je netko od nas tri trebao umrijeti, a ne Jeffrey", ispričala je Cindy, koja u čast brata već desetljećima financijski podupire program pedijatrijske onkologije na Sveučilištu Wisconsin-Madison, gdje se i on liječio. Cindy kaže kako je tek nedavno, na psihoterapiji, osvijestila sve "slojeve" tog ogromnog emotivnog gubitka.
"Terapeutkinja me pitala postoji li nešto što bi mi bilo važno da čujem od roditelja nakon bratove smrti, a da to nisam čula. "Da", odgovorila sam joj, "silno bi mi značilo da sam čula rečenicu - vaš brat je umro i to nas čini neizmjerno tužnima, ali smo jako sretni što imamo vas tri." Iz današnje perspektive, jasno mi je da moja majka, koja je tad još bila u dvadesetima i upravo je izgubila dijete, nije imala kapaciteta osvijestiti koliko bi mi to značilo tako da joj ništa ne zamjeram. Ali ono što je bilo čudno jest da ga nakon njegove smrti ljudi oko mene uopće nisu spominjali. Samo me jedan dječak u školi pitao je li istina da je umro, ostali su se pravili da se to nije desilo", prisjetila se Cindy.
Njezina majka, koja je radila u banci, kao administratorica kod liječnika opće prakse i 10 godina vodila svoj butik, te otac Daniel, po zanimanju električar, razveli su se ranih osamdesetih, a kako je on odbio plaćati alimentaciju, obitelj je upala u teško financijsko stanje. Mala Cindy bila je, prisjeća se, pravi knjiški crv, odlična učenica i vrijedna djevojka koja je, da pomogne majci, kao tinejdžerica tijekom praznika i vikendima čuvala djecu, radila na obližnjim poljima i čistila po kućama.
Neugodni razgovori s ocem
"Svjedočeći tome kako je moj otac pokušavao financijski ucjenjivati moju majku nakon razvoda, rano sam osvijestila da u životu nikad ne želim ovisiti o nekom muškarcu", otkrila je Cindy.
Proglašena je najboljom učenicom generacije u srednjoj školi, ali je istodobno trpjela verbalno zlostavljanje vršnjaka. Dečki su je zadirkivali zbog madeža na licu, govoreći joj kako se zamrljala čokoladom, pa je rekla majci da ga želi ukloniti.
"Mama mi je tad rekla: ‘Znaš kako ti izgleda madež, ali ne znaš kako će izgledati ožiljak‘, i moram priznati da je to upalilo da me odgovori". Ni djevojke iz škole nisu bile bolje prema njoj. Nekoliko cura, ljubomornih na njezinu ljepotu, lagalo joj je kako je jedna trgovina želi uzeti za modela, da bi je ismijale kad se tamo pojavila.
Iako nije bila popularna u školi, njezina ljepota i manekenska visina od 177 centimetara počela je privlačiti pažnju okoline. Kad joj je bilo 16 godina, Roger Legel, lokalni fotograf u mojem gradu, pitao ju je želi li mu pozirati za lokalni časopis. Pristala sam, a te prve fotografije, snimljene u dvorištu njezinog tadašnjeg dečka, privukle su pažnju lokalne modne agencije. Na njima je pozirala u dvodijelnom prugastom kupaćem kostimu, ispružena pokraj bazena.
"Moram priznati da u to vrijeme nisam razmišljala o karijeri modela. U mojoj glavi dva su zanimanja bila ono o čemu sam sanjarila: postati prva predsjednica SAD-a ili nuklearna fizičarka", kroz smijeh se prisjetila Cindy. Na nagovor fotografa pred kraj srednje škole počela se baviti modelingom, surađujući s agencijom iz Chicaga, koja je ubrzo nakon što je potpisala ugovor prodana tvrtki Elite Model Management. Sa sedamnaest godina Cindy se prijavila na natjecanje "Look of the year" i plasirala se u nacionalno finale, ali njezini roditelji nisu bili oduševljeni idejom da joj manekenstvo postane profesija.
"Za mojeg je oca manekenstvo bilo samo druga riječ za prostituciju. Vodili smo duge, neugodne razgovore na tu temu, no s vremenom je shvatio da je u krivu i počeo me podržavati", priznala je Cindy.
Kao odlična učenica dobila je stipendiju za studij kemijskog inženjerstva na fakultetu Northwestern University, no odustala je već nakon prvog semestra odlučivši se u potpunosti posvetiti manekenstvu. S dvadeset godina preselila se u New York gdje je njezina karijera krenula vrtoglavim usponom. Cindy nije bila sramežljiva, pa je tako u srpnju 1988. pozirala gola za časopis Playboy slavnom fotografu Herbu Rittsu.
"Svi oko mene pokušali su me odgovoriti od tog snimanja. Moja modna agencija nije smatrala da se to uklapa u vrstu poslova koje bih trebala raditi kao model i bojali su se da me klijenti neće željeti angažirati. No, Herb je bio briljantan fotograf s kojim sam puno radila i kojeg sam smatrala prijateljem te osobom od povjerenja. Jednostavno je bilo nešto u vezi s tim angažmanom što me zaintrigiralo, pa sam, protiv savjeta svojih agenata, pristala", prisjeća se Cindy, koja je prije potpisivanja ugovora iznijela dva uvjeta - nisu joj morali platiti mnogo, ali je željela potpunu kontrolu nad slikama i tekstom. Pristali su.
Veze sa slavnim muškarcima
Ne samo da to snimanje nije naštetilo njezinoj karijeri već je zacementiralo njezin status supermodela. Od 1989. je bila voditeljica i izvršna producentica popularne MTV-jeve emisije "House of Style" koja se bavila pop kulturom i modom, postala ambasadorica Revlona, a nakon što se s modelima Christy Turlington, Lindom Evangelistom, Tatjanom Patitz i Naomi Campbell pojavila na naslovnici siječanjskog izdanja britanskog Voguea i s njima snimila spot za hit "Freedom! ‘90" Georgea Michaela - svijet je bio njezin. Bila je zvijezda modnih revija, 1991. snimila je reklamu za Pepsi, koja je prikazana na finalu Superbowla, a potom se bacila na snimanje popularnih videa s programom vježbi. Slavne kompanije su se otimale za njezinim likom, 1995. je postala ambasadorica slavnog švicarskog urarskog brenda Omega, a iste godine snimila je i film "Poštena igra" u kojem joj je partner bio glumac William Baldwin (koji je dobio prilično loše kritike).
Muškarci su tih godina ludjeli za Cindy, a njezino srce 1988. osvojio je Richard Gere. Upoznali su se na roštilju koji je u svom dvorištu organizirao fotograf Herb Ritts, a 17 godina stariji glumac očarao je 21-godišnju manekenku. Vjenčali su se četiri godine kasnije,12. prosinca 1991., u Las Vegasu koristeći prstenje od aluminijske folije. Brak je bio pod velikim pritiskom javnosti, šuškalo se čak i da njime skrivaju svoje pravo seksualno opredjeljenje, no nikad nisu isplivali nikakvi dokazi o tome. Sedamnaest godina razlike u godinama i činjenica da su zbog prirode svojih poslova često bili razdvojeni učinila je svoje. Razveli su se 1995., a Cindy je kasnije izjavila da su "tijekom braka bili jedno drugom puno toga, ali da nije sigurna da su ikad bili prijatelji". Nakon Gerea izlazila je s Johnom Kennedyjem Juniorom, navodno je imala aferu s pjevačem Jon Bon Jovijem u čijem je spotu glumila, bila u dvomjesečnoj vezi s glumcem Valom Kilmerom koji je konstatirao kako je Cindy ne samo prelijepa nego i iznimno pametna, duhovita osoba koja sjajno kuha, ali i otvoreno priznao da im je presudila njegova ljubomora. Šuškalo se i o njezinim aferama s glumcem Robertom De Nirom i košarkašem Dennisom Rodmanom, da bi 1997. započela vezu sa svojim dugogodišnjim prijateljem, uspješnim njujorškim poduzetnikom Randeom Gerberom. Vjenčali su se 29. svibnja 1998. na intimnoj ceremoniji na plaži Bahama, a Crawford je nosila bijelu čipkastu mini haljinu Johna Galliana i bila je bosa.
"Rande i ja smo prije svega dobri prijatelji koji poštuju mišljenje drugog. A našoj vezi nije škodila ni činjenica da je on iznimno romantičan. Dok smo još hodali, rekla sam mu kako sam oduvijek željela klavir. Jednog božićnog jutra sam se probudila i zvučalo je kao da iz prizemlja dopire božićna glazba s radija. Krenula sam niz stepenice i u dnevnoj sobi ugledala klavir na kojem je naš prijatelj svirao božićne pjesme. Bilo je oko sedam ujutro, ne znam kako je uspio unijeti klavir tako tiho da ja to nisam primijetila", ispričala je Cindy, koja se dvijetisućitih prestala aktivno baviti manekenstvom te posvetila djeci, sinu Presleyju, rođenom 1999., i kćeri Kaji, rođenoj 2001. Kaia je krenula majčinim stopama i uspješno se bavi modelingom, dok se Presley već godinama bori sa psihičkim problemima, napadima panike i ovisnošću o lijekovima protiv bolova. Obitelj mu pruža podršku tijekom liječenja, a nedavno je na društvenim mrežama opisao svoje mentalno stanje.
Zahvalna na zrelosti
"Kad se osjećam jako anksiozno, uzmem Xanax, ako se probudim u lošem raspoloženju, tu je Valium. Različiti liječnici mi savjetuju različite stvari, što je pomalo zastrašujuće, ali nadam se da ćemo, između mog istraživanja, njihovog istraživanja... i Boga, ovo moći riješiti", napisao je Presley, koji je u jednom trenutku na lice dao istetovirati riječ "misunderstood" (neshvaćen), jer kaže da se tako u životu osjeća. Roditelji su ga nagovorili da tetovažu skine laserom, a sve što Cindy želi jest da njezin sin pronađe svoj duševni mir, jer je upravo njegovo krhko mentalno stanje izvor njezinih najvećih životnih strahova. Drugih, kaže, nema.
Starenje je prihvatila kao prirodni proces koji je nemoguće izbjeći, od sebe više ne očekuje savršenstvo, no na pragu šezdesete izgleda fantastično. To zahvaljuje revnoj njezi - redovito odlazi na kozmetičke tretmane, koristi botoks, filere i vitaminske injekcije, pazi što jede i bavi se sportom. "Kad sam bila mlada, nisam bila svjesna svoje ljepote. Trošila sam gomilu vremena uspoređujući se s drugim ženama iz modne industrije. Kakav gubitak vremena. No, zato sam danas zahvalna na svojem tijelu i licu, ponajviše na zrelosti koja je došla s godinama, a koja mi je omogućila da se prestanem opterećivati glupostima", kaže Cindy.
A što bi savjetovala 25-godišnjoj verziji sebe? "Da si dopusti da bude ranjiva, da ne glumi pred ljudima koji je vole te da si ne uskraćuje mala životna veselja jer se boji što će drugi reći ili misliti. Pleši, pjevaj, izrazi radost kako god ti dođe, čak i ako nisi pretjerano dobra u nečemu", kaže Cindy.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....