Pjevač ove godine slavi četiri desetljeća karijere, a na velikom koncertu u Lisinskom pridružit će mu se sin, kojeg su klinci u školi zvali ‘Milo moje‘ i koji je morao zaslužiti mjesto u očevu bendu.
Čak i da je maštao o tome, Miroslav Škoro (62) teško je mogao zamisliti ljepšu kulisu za proslavu 40 godina glazbene karijere na pozornici Lisinskog što će se održati 21. prosinca. Naime, na bini će mu se pridružiti sin Matija, koji će tom prilikom obilježiti pet godina u očevu bendu. Talentirani gitarist kojem je tek 29 godina ide očevim stopama, a svoju je ljubav prema glazbi pokazivao još u pelenama. Pa iako je u školi nosio nadimak "Milo moje" po velikom tatinom hitu iz 2003., on u šali kaže kako je mogao proći i gore, primjerice kao "Juliška". Prvi put zajedno su dijelili pozornicu na koncertu u Areni 2009., kada je četrnaestogodišnji Matija prilikom izvođenja pjesme "Domovina" odsvirao solo Davida Gilmoura iz pjesme "Another Brick in The Wall", no za ulazak u bend morao je biti strpljiv.
"Kad je bio mali, on je slušao mene, danas ja slušam njega, to je definicija našeg odnosa. No, ja sam vrlo rigorozan kada je glazba u pitanju. Morao je puno vježbati da bi igrao u mojoj "reprezentaciji" ravnopravno s ostalima. Matija ne svira u bendu zato što je moj sin. Dugo vremena je to želio, ali nije mogao. Na toj je poziciji bio genijalni Bruno Kovačić. Svira tek unatrag pet godina, otkako je glazbeno sazrio, a Brunči je otišao u nove glazbene izazove. Danas mogu reći da je Matija ušao u pravom trenutku. Izuzetno je talentiran, ne samo da dobro poznaje svoj instrument nego ga još svira s radošću, kao da se igra. Kad ja uzmem gitaru, to je rutina, ali njemu je to i dalje čisto veselje, raduje se svakoj harmoniji. On svakoj pjesmi daje svježinu i originalnost. Ima odlične ideje i uvijek ubaci nešto neočekivano. Nisu sve ideje odmah prihvaćene, ali na kraju zajedno nađemo rješenje", govori Škoro.
Prisjeća se kako je sa suprugom Kim, s kojom je u braku 36 godina, kćer Ivanu (33) uspavljivao dječjim uspavankama, a Matiju pjesmama Tine Turner i Bryana Adamsa. Posebno je volio Kiću Slabinca i njegovu pjesmu "Tamburaši, samo svirajte".
"Sjećam se da mi je omiljena igračka bila plastična gitara, a kasnije sam uživao svirajući i onu pravu. Završio sam osnovnu, a zamalo i srednju glazbenu školu smjer klavir, ali oduvijek sam znao da želim biti gitarist i baviti se glazbom. Bio sam ponosan na svog oca i nikad se nisam sramio ni njega ni svog prezimena. Naprotiv. Roditelji mi nisu nikada sugerirali da moram nešto odabrati u životu, samo su bili podrška", govori Matija, dok njegov tata nevoljko priznaje da je za njega imao ponekad neke druge planove.
"Živcirao sam se ponekad jer sam valjda očekivao da će biti neurokirurg, kao i svaki drugi roditelj. Tu sam bio u krivu, jer je Matija oduvijek znao što želi. S druge strane, najvažnije nam je bilo da izrastu u kvalitetne i poštene ljude. Supruga i ja smo djecu od malih nogu učili kako je najvažnije da razlikuju dobro od lošeg, da budu nesebični, nepristrani, obzirni prema drugim ljudima. Nismo im dopuštali da, primjerice, trče po restoranu i teroriziraju druge goste. Istodobno, pružili smo im puno ljubavi i sigurnost i učili ih da ovo što mi zovemo životom i demokracijom ne znači da imamo pravo raditi što hoćemo, već da moramo uvažavati druge te da ne treba raditi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi", objašnjava.
Kada govori o Matijinom odrastanju, sretan je što mu je na njegovom putu mogao pružiti sigurnost i komociju koju on u svom djetinjstvu nije imao.
"Moja obitelj živjela je skromno u slavonskom selu Višnjevac, otac Ivan je bio soboslikar, majka Nediljka imala je četiri razreda osnovne škole i bila je kućanica. Oboje su iz Imotske krajine, a upoznali su se u Slavoniji. Kada sam se rodio, živjeli smo u jednoj sobi koja je imala zemljani pod. Znam da je moja majka rasporila svoju spavaćicu kako bi od nje napravila dvije pelene. Sestra Vesna (sada Vučemilović) i ja smo od roditelja dobili puno ljubavi i to je najljepši dio našeg odrastanja. Pamtim djeda Marka Gabelicu koji me često vodio u Imotsku krajinu. Bio je školovan čovjek koji me vrlo rano naučio čitati i pisati i kartati briškulu i to sve dok smo čuvali kravu. Zbog neimaštine u djetinjstvu dobar dio života proveo sam u strahu i bijegu od siromaštva. Bilo mi je važno sve što zaradim donijeti doma i sjećam se da sam se jednom iz Kölna odmah nakon nastupa vratio za Osijek. Svaki novčić sam donosio majci kako bismo kupili televizor, popravili prozore, uveli grijanje kojeg nismo imali...", prisjeća se.
Govoreći o roditeljima, misao mu odlazi na njegov album "Putujem sam" koji je posvetio preminulom ocu, a nastao je nakon sna koji pamti kao jednu od najljepših stvari koje su mu se dogodile.
"U tom snu pitao sam oca gdje je, a on mi je rekao: "U Njemačkoj sam." Odgovorio sam: "Super, imam tamo gažu, hoćeš sa mnom?", na što je on rekao: "Ja putujem sam." To mi je bio povod za pisanje istoimene pjesme i cijelog albuma. Ta pjesma nije postala veliki hit, ali nakon što sam napisao melodiju i stihove za svog oca Matija je svojim solom dao pjesmi posebnu ljepotu. Tako ona u sebi nosi tri generacije: mog oca, moga djeteta i mene. I to je prekrasno", objašnjava.
Kći Ivana ima pjesmu "Molio sam Boga za te", a Matiji je pak posvetio pjesmu "Domovina" koja započinje stihom: "Ovo nikome nisam rekao, k‘o da sam tebe, mali, čekao."
"Lijepo je biti dio toga, dati svoj dar, svoju energiju, pa da iz svega toga nastane pjesma. To zajedničko stvaranje, to je naša snaga. Iako, moram spomenuti da nekad i upropastim pjesmu, ali tu su tata i Murčika, pa sve bude OK na kraju", smije se Matija.
Srećom, karakterno su vrlo slični, pa se lakše razumiju. Naime, Matija je rođen dan prije tatinog rođendana pa Miroslav u šali kaže kako već tri desetljeća ne slavi svoj rođendan. Iako je Matija u većoj mjeri perfekcionist, kao horoskopske Lavove karakterizira ih kreativnost i društvenost.
"Naravno da se ponekad "zakačimo". Otac i sin u istom poslu, tu mora biti nesuglasica. Osjeti se generacijski jaz, recimo tata ujutro pije tablete, a ja ne", kaže Matija.
Ipak, kada je Škoro 2018. preživio infarkt, nakon kojega su mu ugrađene četiri srčane premosnice, on i sestra Ivana odrasli su preko noći.
"To je bio kao udarac vlaka. Jučer sam pjevao na pozornici, a danas se borim za život i ležim u bolnici. U jednom trenu shvatiš da sve ono što misliš da je važno, uopće nije važno. Shvatiš da se ne možeš maknuti dalje od onoga što ti dopušta telemetrijski kabel kojim si vezan za uređaj što mjeri tvoje životne funkcije. Postane samo važno proizvoditi dovoljne količine mokraće, stolice i krvi jer to sestrama i liječnicima treba za analizu tvog stanja. Shvatiš koliko si prolazan i to je faza koja čovjeka mora promijeniti. Nakon toga, ako preživiš, nastupa faza kad misliš da si poseban i da te Bog valjda čuva iz nekog razloga jer si dobio bonus koji ti je omogućio sposoban liječnički tim. Vjerovao sam da sam ostao živ s nekim razlogom. Ako mi srce nije radilo sat i nešto, ajmo sada vidjeti što možemo dalje", govori u šali Miroslav Škoro.
Nakon operacije rekli su mu da je razlog infarkta slabo kretanje, stres, slavonske gurmanske navike, među kojima izdvaja domaće čvarke kao favorit, ali i genetika. Mogao se samo pohvaliti činjenicom da nije aktivan pušač jer se tog poroka odrekao zajedno sa suprugom još kada je ona bila trudna. Kakva takva utjeha bio je poziv Stipe Božića koji mu je objasnio da je proživio isto unatoč tome što se cijeli život kreće i jede kao vrabac.
"Dobro sam se oporavio jer sam relativno mlad obolio, s 56 godina. Moj liječnik, a sada i prijatelj, doktor Gašparović, mi je rekao: "Gospodine Škoro, mogu vam dati tablete i živjet ćete pet, šest mjeseci. Mogu vam ugraditi stentove i živjet ćete pet, šest godina, a mogu vas i operirati, pa ćete živjeti dvadesetak godina." Dosad sam potrošio sedam godina, možda malo više s obzirom na tempo života. Ne zamaram se s time, trudim se živjeti normalno", govori glazbenik.
Matija pak dodaje kako je tata nakon oporavka ponovno prebacio u petu brzinu. Godišnje odrade 40 do 50 koncerata, a nakon ljetne turneje posebno ih raduje završavanje desetog studijskog albuma Miroslava Škore, kao i slavljenički koncert u Lisinskom. Matija dodaje da je tata u odličnoj formi, a kada je tako, vrlo je vješt u komunikaciji s publikom. To znači da nemaju set listu, već se prilagođavaju trenutku.
"Publika je ključna. Nikad nisam sebi umislio da sam bogomdani umjetnik s poslanjem. Ja sam zabavljač. Nasljednik minstrela i trubadura, klaunova i onih koji su razapinjali šator uz put i zabavljali ljude. Naš program je pola "začavlana" priča, a pola improvizacija koja ovisi o ljudima ispred nas. Iskreno, u Lisinskom se najbolje osjećam. Bit će emocije, tuge, sreće... Pripremamo pravi niskobudžetni spektakl za našu publiku", zaključuje pjevač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....