Najtrofejniji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, koji je tijekom izborničkog mandata naviknuo na kritike jednako kao i na pohvale, od rane je mladosti vjeran nogometu, a priznao je da je brak sa suprugom Davorkom imao uspone i padove, da su i nekad bili pred zidom - ali sve su uspjeli prebroditi.
"Na sastanku u sjedištu Hrvatskog nogometnog saveza, dosadašnji izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić obavijestio je predsjednika HNS-a Marijana Kustića da je sa Svjetskim prvenstvom 2026. godine zaključio svoj put na klupi Vatrenih", stoji u priopćenju Hrvatskog nogometnog saveza. Dalić je izborničku karijeru okončao kao daleko najuspješniji i najdugovječniji izbornik u povijesti Hrvatske. Da zna što radi i kako složiti pobjedničku ekipu na zelenom travnjaku, tamnokosi, markantni Livnjanin dokazao je na dvama Svjetskim prvenstvima.
S prvoga, koje je održano 2018. u Rusiji, Vatreni su se vratili sa srebrom, a s onoga u Katru, četiri godine kasnije, s broncom. Otkako je u listopadu 2017. preuzeo mjesto izbornika, suočavao se i s pohvalama i s kritikama, raspoloženje sportske javnosti – od igrača i navijača do kolega i nadređenih – mijenjalo se s brojem golova koji bi zatresli protivničku mrežu ili pak s njegovim odabirom pomoćnika ili igrača u hrvatskom dresu.
No, i prije njegove posljednje funkcije, kao i tijekom cijele nogometne karijere koja je počela u rodnom Livnu, danas 60-godišnjem Daliću jedna je osoba davala bezuvjetnu podršku, gledajući u njemu samo dobrog mladića, supruga i oca, talentiranog i odanog sportaša. Riječ je, dakako, o njegovoj supruzi Davorki Dalić, diplomiranoj ekonomistici, također rođenoj u Livnu, s kojom je u braku 34 godine. I prije izborničkog imenovanja, dok je bio igrač pa trener, uvijek je bila uz njega i davala mu najveću podršku i kod kuće i s tribina, ne mareći za rezultate, znajući da i na terenu i pokraj njega uvijek daje svoj maksimum.
"Vodi brigu o svima nama. Nije lako s tri muškarca u kući. Pazila je da izađemo na pravi put. Sačuvala je obitelj uz puno truda i energije. Krenuli smo od nule. Bili smo cura i dečko koji su htjeli nešto napraviti od života. Željeli smo zajedno nešto izgraditi. Bilo je uspona i padova, bili smo ponekad i pred zidom, ali sve smo uspjeli prebroditi", kaže Zlatko Dalić, dodajući da je njihova ljubav počela još dok su bili u srednjoškolskim klupama.
Uz rodno Livno Zlatka vežu i prvi nogometni počeci. S nepunih 16 godina debitirao je za prvu momčad livanjskog Troglava, u kojoj je igrao i Zlatkov stariji brat Miran Dalić. Uz veliki nogomet, Zlatko Dalić se pokazao dobrim igračem i u malom nogometu – s lokalnim klubom igrao je i na malonogometnom turniru u zagrebačkoj Kutiji šibica. Djetinjstvo nije proveo u izobilju – živjeli su skromno. Otac Ivan bio je općinski referent za školstvo i prosvjetu, a majka Kata kućanica. Kao najmlađe dijete – sestra Mladenka starija je 12 godina, a brat Miran 10 – bio je mezimac u obitelji. Premda nije imao životnog iskustva, roditelji, danas nažalost oboje pokojni, vjerovali su u njega pa su ga bez problema pustili da se sa 16 godina preseli u Split.
"Potpisao sam svoj prvi ugovor i zaigrao za Hajduk. Imao sam podršku obitelji, dobio sam šansu. No, bio sam, takoreći, dijete i dobar dio svog života proveo sam u grču, u strahu od neuspjeha. Ali me to, uz moju ambiciju, vuklo prema gore. Danas mi se čini da roditelji nisu bili svjesni razmjera svoje odluke. Vjerovali su da idem samo na probu, do kraja školske godine. Ali više se nisam vratio u Livno. To što sam kao dijete otišao u nepoznato dalo mi je veliku životnu snagu. Znao sam da se ne smijem vratiti kući jer bih time priznao da nisam uspio", izjavio je Zlatko Dalić, koji je u Splitu završio i srednju elektrotehničku školu, započetu u rodnom gradu.
Najveći izazov za vezu s Davorkom – vjenčali su se 1992., a prije toga su zajedno bili sedam godina – bila je udaljenost zbog njegove igračke karijere. Kad je Zlatko počeo igrati za Hajduk, ona je još bila u Livnu pa su se viđali samo kad bi on imao slobodne dane. Nakon završene srednje škole Davorka je u Splitu upisala fakultet, a njezin je dragi već postao član tadašnjeg nogometnog kluba u Vinkovcima. No, razdaljina nije utjecala na njihovu ljubav i kad je ona diplomirala ekonomiju, par se zaručio. I preselio u Varaždin, gdje je Zlatko igrao za Varteks. Ubrzo nakon vjenčanja dobili su prvog sina, Tonija. Kako je Dalić često putovao s klubom, dvije je godine bila sa sinom, a potom se zaposlila u Varteksu. No, to se pokazalo kao ne baš najbolje rješenje pa je sportaš zamolio tadašnjeg Davorkina direktora da joj da – otkaz.
"Kad sam se pojavio u uredu Anđelka Herjavca, bio je više nego iznenađen. Potom mi je uz smijeh rekao da sam prvi koji ga moli da nekome da otkaz. No, u Varaždinu nismo imali nikoga svog i Davorki je taj tempo bio suviše zahtjevan", pojašnjava Zlatko Dalić, priznajući da je njegova supruga na neki način postala "žrtvom" njegove karijere. Tada je prihvatio i ponudu iz Hajduka i preselili su se u Split. Tamo se rodio i njihov drugi sin, Bruno, a nakon godinu i pol igranja u Hajduku, cijela se obitelj vratila u svoj dom u Varaždinu.
"Varaždin mi je poslije Livna dao najviše. Mirnoću. Grad nije velik, a otvoren je za sve. Taj mi je grad dao šansu da napravim nešto od svog života, naši su sinovi tamo odrasli i Varaždin je naša obiteljska baza", govori Dalić, koji u tom gradu ima vikendicu, koju zbog zelenila u kojem uživaju voli cijela obitelj.
Dalićevu karijeru – od igračke, koju je okončao 2000. u Varteksu, preko trenerske u zemlji (Varteks, Rijeka, Slaven Belupo) i inozemstvu (Albanija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) – pratili su i njegovi roditelji, osobito majka koja je svaku utakmicu proživljavala poput navijača.
"Pratila sam utakmice, ali prvo bih poluvrijeme obično hodala i svaki čas izlazila van iz kuće. Tijekom drugog malo bih se smirila i čekala kraj. Ali dok je igrao, nisam voljela gledati utakmice. Bojala sam se da ga netko ne udari, pa kako bih se ja osjećala. Sada je drukčije, gledam. Zlatko stalno zove, bez obzira u kojem je dijelu svijeta. Brine se za nas, tako je odgojen", ispričala je prije šest godina izbornikova majka, dodajući da je dio mladosti proveo i kao ministrant u obližnjoj crkvi. Vjernik je jer je tako i odgojen, pa je krunica uvijek uz njega. I kad mu je potrebna snaga ili mir, posegne za njom i sve mu je lakše – govorila je Dalićeva majka, s kojom se u potpunosti slagao i njegov otac. Zahvaljujući odgoju, smatrali su njegovi roditelji, Zlatko je ostao skroman, pošten i vrijedan, veliki vjernik, a uz to nikada nije ni pušio ni pio.
"Ja znam njegovu osobinu, on će sve živo učiniti da reprezentaciju pripremi za pobjedu. Oduvijek je uporan u svemu. Kao mlad igrao je za lokalni klub, kao pionir još. Bio je jako dobar, poslušan. Otišao je kao mlad u Split, paralelno završio srednju školu i otada se posvetio nogometu. Puno radi, ali često nas posjećuje. Ima i vikendicu u Splitu, kuću s bazenom u Novalji koju je uredila i namjestila Davorka, ali uvijek navrati i u Livno", rekao je 2018. Dalićev otac.
Toni Dalić (33) u Zagrebu je završio digitalni marketing, u NK Varaždin je dopredsjednik, a zaposlen je u jednoj banci i oženjen je. No, kao veliki zaljubljenik u elektroničku glazbu još tijekom studija nastupao je kao DJ u raznim klubovima, među ostalim i u klubu Papaya na Zrću. Jednom su ga došli slušati i roditelji, premda ni jedno od njih nije fan elektroničke glazbe. Osobito Zlatko, koji voli tihu i laganu glazbu ugodnu uhu i ne voli buku. No, zbog sina, Dalići su nekoliko sati proveli u popularnom klubu.
Bruno Dalić (28) u Zagrebu je pak diplomirao poslovnu ekonomiju, prije dvije godine magistrirao je u Barceloni na prestižnom UPF Barcelona School of Management, a Zlatko Dalić sinu je čestitao i na društvenim mrežama.
"Toni je na mamu, a Bruno na mene. Toni je impulzivan borac za pravdu, dok je Bruno mirniji i staloženiji. Najvažnije je da su odgojeni da budu pošteni i cijene druge. Supruga i ja potičemo ih da se školuju, da budu svoji ljudi", kaže Zlatko Dalić, dodajući da uživa kad su u kući u Novalji ili u vikendici uz Dravu nedaleko od Varaždina. Tada uživa u vremenu s obitelji i Davorkinim kulinarskim delicijama.
"Uvijek sam po hotelima, gdje mi je sve skuhano, pa nisam imao ni potrebe naučiti kuhati, a i ne želim. Uopće me to ne privlači. U kuhinji jedino mogu narezati livanjski sir, koji obožavam. Najvažniji mi je ipak mir, a to nam omogućuju naša ljetna oaza te drvena vikendica s terasom, sva u zelenilu. Često nas posjećuju prijatelji", kaže Zlatko Dalić, koji je u središtu Varaždina otvorio restoran The Family, prepun nogometnih memorabilija. Čak ni u tom restoranu koji se prostire na tri etaže na prvom mu mjestu nisu bili hrana i jelovnik, već – nogomet.
"Nisam razmišljao prvenstveno o restoranu. Ovo je prikaz povijesti naše reprezentacije, na jednom mjestu više od 40 originalnih dresova, počevši od onog protiv SAD-a, medalje, fotografije, uspomene, moja priča u reprezentaciji i priča o obitelji... Dugo je to tinjalo u meni, da nešto napravim. Stalno dobivam poklone, majice, dresove, priznanja... Tražio sam način kako to sve staviti na jedno mjesto. Hvala svima koji su mi pomogli u toj ideji. Svi koji dođu u Varaždin, doći će pogledati ovu priču. Nigdje u Hrvatskoj nema ovako nešto", kaže sada bivši nogometni izbornik Zlatko Dalić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....