Glumica Lidija Kordić, poznata kao Zora u popularnoj seriji, govori o odrastanju u Kotoru, ulogama u talijanskim i turskim produkcijama te interesima izvan seta.
Kad se pojavila u seriji ‘Divlje pčele‘ u ulozi dobrodušne Zore, plavooka glumica i pjevačica Lidija Kordić (30) svojom je emotivnom izvedbom brzo osvojila domaću publiku. O svojoj Zori govori s posebnom nježnošću - opisuje je kao romantičnu, pomalo naivnu i željnu ljubavi. Zavoljela ju je već na prvo čitanje scenarija jer ju je podsjetila na samu sebe sa šesnaest ili sedamnaest godina.
"Zori sam vrlo svjesno ponudila sve svoje, do te mjere da je postalo pomalo zastrašujuće kakve su se koincidencije događale i kako su se u nekim trenucima miješale stvarnost i fikcija. Doduše, mnoge stvari više mi nisu bliske, ali mislim da sam joj dala dobar temelj koristeći Lidijina ‘sredstva‘, a onda je pustila da nastavi sama i bori se za svoju sreću. Sve ovo zvuči jako apstraktno, ali do sada nikada nisam doživjela da se toliko povežem sa svojim likom", objašnjava Lidija Kordić, kojoj je snimanje RTL-ovih ‘Divljih pčela‘ projekt na kojem je dosad najviše radila. I nije joj žao: naprotiv, naglašava da je među glumačkom ekipom sjajna energija i da se druže i privatno - pogotovo sa svojim sestricama iz serije, Anom Marijom Veselčić i Lidijom Penić-Grgaš. I to je još jedna poveznica s njezinim privatnim životom. Odrasla je u radničkoj obitelji - mama je domaćica, tata vozač u komunalnom poduzeću - a ima i dvije starije sestre te mlađeg brata.
"Tata me potpuno razmazio. Kao treća djevojčica mogla sam sve i gotovo mi se ništa nije branilo, ali nikada nisam ni pravila probleme. Oduvijek su znali da ću biti drukčija i to su svi njegovali i maksimalno podržavali", opisuje djetinjstvo glumica rođena u Kotoru, istaknuvši da roditeljima duguje sve i da ih voli najviše na svijetu. Najdraže joj je, kaže, kad se sjeti bezbrižnog djetinjstva i pune kuće koja je odzvanjala od smijeha. Često su obiteljski išli na izlete, igrali se po cijelom selu svih mogućih igara, u dvorištu organizirali turnire u tenisu, badmintonu i nogometu, pravili koncerte, predstave, natjecanja u pjevanju, modne revije, restorane i hranu od blata... A bilo je među djecom, smije se, i svađe i vike. Za sebe kaže da je bila fina razmažena djevojčica, koja je imala puno životinja oko sebe i skupljala ih po selu, pogotovo one bolesne koje nitko neće.
"Mislim da je mojima bilo muka kad bi me vidjeli s novim ljubimcem koji trči za mnom", prisjeća se Lidija, čija je prva ljubav bila glazba, a ne gluma. Kaže da je talent za pjevanje i sviranje naslijedila od oca: sama je počela učiti svirati gitaru, no nije razmišljala o upisivanju akademije jer je za nju glazba osobni dnevnik bez pravila. I dok je s jedne strane sanjarila, s druge je upisala srednju ekonomsku školu u Kotoru za koju kaže da je bila apsolutno mučenje. Često je, prisjeća se, markirala s nastave da bi čitala knjige; umjesto odgovaranja pred pločom snimala je filmove o zadanoj temi mobitelom, pisala pjesme, radila emisije.
Svi putovi vode u Rim
"Tada sam već znala da je umjetnost moj jedini životni put", govori Lidija Kordić, kojoj je razdoblje srednje škole donijelo novu perspektivu - glumu. Nju joj je otkrio Petar Pejaković, pedagog kod kojega je išla u amatersko kazalište u Kotoru. Zanesena svim čudesima koje donosi svijet pozornice, Lidija je otišla na prijemni na akademiju u Cetinju, no nije bila primljena. Zbog toga je sreću odlučila okušati na sarajevskoj dramskoj akademiji - i uspjela.
"Imala sam sreću da prvu ulogu u ‘Romeu i Juliji‘ dobijem već na trećoj godini studija i da moj prvi profesionalni projekt režira Selma Spahić u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica s najdivnijim ansamblom. Počelo je predivno i onda je tako povuklo sve ostalo. Jako volim ekipe s kojima sam radila; jako se vežem za ljude i uvijek mi je preteško otići - govori Lidija, tvrdeći kako je bila fokusirana i samokritična studentica, a studentski ju je život naučio svemu, najviše samostalnosti i jačanju samopouzdanja. Taj stav i talent donijeli su joj ulogu porno dive i političarke Ilone Staller Ciccioline u filmu ‘Diva Futura‘, talijansko-američke redateljice Giulije Louise Steigerwalt. Kako je talijanski učila u osnovnoj školi, naglasak porno glumice mađarskog podrijetla za potrebe uloge nije bio problem. Snimanje je, prisjeća se Lidija, trajalo oko tri mjeseca u Rimu.
"Iskustvo je bilo predivno. Imala sam puno slobodnog vremena pa sam ga koristila za razgledavanje Vječnog grada. Sjećam se mirisa, boja, ulica, okusa tjestenine i sira grana padano, glazbe... Ne znam što bih rekla, iz dubine duše priželjkujem opet raditi u Rimu, a možda i živjeti ondje", iskrena je Lidija, koja u filmu ‘Diva Futura‘, premijerno prikazanom na 81. Venecijanskom filmskom festivalu, nije imala golišavih scena. Ostvarila je i ulogu u turskoj seriji ‘Atatürk‘, a snimala je u Istanbulu i Makedoniji. U njoj je igrala mladu Bugarku Miti, u koju je utemeljitelj moderne Turske bio zaljubljen.
"Ovisnica o radu"
"Glumac Aras Bulut İynemli uljepšao mi je to snimanje. Takva predivna duša, milijuni ljudi ga prate i vole, a on je tako jednostavan. Učinio je da se osjećam kao kod kuće. Malo je bilo teško sporazumijevanje s ostatkom ekipe - jer ja ne znam turski, a oni ne znaju dobro engleski - ali rukama i nogama smo na kraju ipak došli do nekog sporazuma. Sjećam se da sam se, dok su mi radili frizuru figarom, u jednom trenutku pogledala u ogledalo i vidjela ogroman dim, odnosno kako mi kosa gori, uz objašnjenje da to tako treba s tom vrstom figara. Jako dugo mi je trebalo da oporavim kosu nakon toga. S druge strane, satovi plesa s Arasom moja su najljepša uspomena", prisjeća se ova ‘ovisnica o radu‘, kako Lidija naziva samu sebe. Želi snimati na što više stranih jezika i učiti, a kad govori o braku, tvrdi da nije tradicionalna. Najvažnije joj je da u odnosu dvoje ljudi živi ljubav, dok je vjenčanica tek lijep ukras. Na pitanje je li u vezi, tajnovito odgovara da je ‘izabrala sebe‘, ali da je uvijek zaljubljena u životinje, putovanja, nove ljude, smijeh do suza.
"Raduje me ljubav - ona istinska, neograničena. Raduju me tišina, mir, glazba, knjige, dokumentarci, predivne emotivne predstave, lijepa poruka, zagrljaj, uspjeh nekoga tko mi je drag, videopoziv sa svim članovima obitelji. Vežem se za ljude brzo i jako, ali si više ne dajem toliki luksuz, sada učim istinski voljeti i biti zaljubljena u sebe", iskrena je Lidija, čija je filozofija kako nikad ne treba odustati od svojih želja i snova. Jer i sama je imala svakakvih iskustava kad bi pomislila da ništa od ovoga nije za nju. Za kraj je rekla da između snimanja ‘Divljih pčela‘ nalazi vremena za svoje hobije: šivanje, fotografiranje, poeziju, montažu videa, skupljanje gramofonskih ploča, bacanje novca na sve moguće gluposti, izradu figurica od fimo-mase, a odmor joj ‘nije ni na mapi‘. Nadolazeće slobodno vrijeme će, otkriva, iskoristiti za snimanje svog prvog albuma zbog kojeg je jako uzbuđena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....