U svijetu mode se sve više priča o tihom luksuzu, no sudeći prema uspjehu Philippa Pleina, vulgarnost je i dalje vrlo isplativa. Njemački dizajner rođen u Münchenu na temelju kreacija od tkanina upadljivih uzoraka i egzotičnih koža "napucanih" zakovicama i Swarovski kristalima zaradio je za stan u Luganu, Cannesu i u mondenoj njujorškoj četvrti Upper East Side, za dvorac Falconview u losangeleskoj četvrti Bel Air, veličine dvije i pol tisuće četvornih metara te za desetak luksuznih automobila, među kojima su i četiri Rolls-Roycea... Modna tvrtka sa sjedištem u Luganu i showroomom u Milanu, čiji je stopostotni vlasnik, sastoji se od brendova Philipp Plein, Billionaire i Plein Sport te obuhvaća čitav rang proizvoda, od odjeće do satova i parfema. Vrijedna je oko 200 milijuna eura te je financijski samodostatna - Philipp se hvali da nemaju niti jedan kredit. Njegovo osobno bogatstvo se pak procjenjuje na 300 milijuna eura.
I premda su cijene njegovih najpopularnijih ženskih i muških kreacija u rangu Chanelovih i Guccijevih - za kožnate jakne se treba izdvojiti do 12 tisuća eura, za traperice od 700 do 4500 tisuća eura, a za tenisice od 500 do 2000 eura - Philippa Pleina kolege smatraju dizajnerom niže klase. No, točnije bi bilo reći da je dizajner za niže klase - ne po financijama, već po ukusu. Klijenti su mu, naime, skorojevići, naglo obogaćene slabo obrazovane osobe "s ulice" kojima je važno pokazati da su se izvukli iz siromaštva. Stoga su njegovo najbolje europsko tržište zemlje centralne i jugoistočne Europe, no popularan je i u Americi, Rusiji i Kini. Među klijentima je mnogo slavnih: reper Snoop Dogg, nogometaš Christiano Ronaldo, Tommy Lee, gitarist rock grupe Mötley Crüe, glumica Lindsey Lohan, ozloglašeni Andrew Tate, Tiffany Trump, kći Donalda Trumpa... Takvi ljudi žele da im odjeća, cipele i torbe izgledaju skupo i da je na njima svima prepoznatljiv logo robne marke, pa nikad neće ući u Pradin ili Margielin dućan s minimalističkim kreacijama. Stoga je njegov brend pogrešno uspoređivati s luksuznim modnim kućama, premda mu se kolekcije predstavljaju na milanskom tjednu mode.
"Među prvim klijentima bio mi je jedan austrijski milijunaš koji nikako nije bio zadovoljan predloženim skicama za kožnatu jaknu. Na kraju sam mu ponudio da bude od zelene pitonove kože ukrašene zakovicama i lubanjama od Swarovski kristala, na što mi je rekao: e, time ću sigurno privući pažnju" ispričao je Plein u jednom intervjuu. Isti je recept primijenio i na sebi. Kad se, naime, krajem devedesetih osmjelio da brend s luksuznim dodacima za pse proširi na liniju ženske i muške odjeće, bilo mu je jasno da nekako mora privući pažnju na sebe. Stoga je od početka krenuo s blještavim natpisima, grandioznim logom - dvostrukim slovom P, metalnim šiljcima, seksepilnim krojevima i drugim elementima privlačenja pažnje koji kod jednih izazivaju oduševljenje, a kod drugih zgražanje. Prva kolekcija mu se sastojala od vintage vojničkih jakni na koje je aplicirao lubanje od štrasa i kristala.
Budi nametljiv, njegov je moto, a u skladu s njim i živi. Nabildan je i istetoviran kombinacijom latinskih izreka, katoličkih križeva, Isusa i motivirajućih izjava na engleskom s riječi na f*. Njegovi domovi su uređeni u lažnom baroknom stilu, prepuni pozlaćenih detalja, kristalnih lustera, životinjskih koža, kipova bucmastih anđelčića i mramornih podova. Djevojke mu redom izgledaju poput seksi lutaka na napuhavanje, umjetno povećanih usana i oblina. Trenutačno živi s Lucijom Bartoli, veganskom cheficom i influencericom koja čeka njihovo drugo dijete - prije godinu dana je rodila sina Rocketa Haloa Oceana (Philipp iz jedne od veza ima i desetogodišnjeg sina Romea koji s majkom živi u Rio de Janeiru). Lucia je ujedno i besplatna promotorica njegovog dizajna: u jednoj od videoobjava trese guzom u kožnatim tajicama, štiklama-platformama i jakni s kristalima kojoj na leđima piše "J*** me kao da me mrziš".
No, takve provokacije, koje su za svaku kulturnu osobu obične vulgarnosti, najviše govore o njemu samome - prema vlastitom se priznanju od djetinjstva bori s manjkom samopouzdanja. Otac liječnik je bio alkoholičar i nasilnik, a kad se majka, koja je bila domaćica, preudala, nije se slagao ni s očuhom. Osjećao se neprilagođenim i drugačijim, a silno je želio biti prihvaćen. I samo je iz želje da ne bude financijski ovisan o roditeljima, za koje smatra da mu nikad nisu bili podrška, napustio studij prava u Nürnbergu - trebao je postati odvjetnik za ljudska prava - te pokrenuo svoj, danas mega uspješni modni biznis.