Prvi nastup odradila je leđima okrenuta publici, da bi danas, sa samo 27 godina, ta londonska pjevačica punila stadione i obarala rekorde. Njezine pjesme, intimne ispovijesti o ljubavi i slomljenom srcu, mnogi smatraju gotovo terapeutskima te uspoređuju s najboljim romantičnim komedijama, a ona svojom profinjenom pojavom nostalgično vraća u neka druga vremena i podsjeća na najveće glazbene dive.
Po prirodi – perfekcionistica koja ne vjeruje u savršenstvo. Tako sebe opisuje Olivia Dean, engleska glazbenica koja je u manje od godine dana postala jedna od najvećih svjetskih glazbenih zvijezda. Njezin princip je – ako nešto ne voliš, nemoj to ni raditi, što joj se pokazalo isplativim i što se osjeti – i u njezinim pjesmama, i u njezinim nastupima.
Olivia Lauryn Dean publici se predstavila svojim prvim singlom "Reason to Stay" još 2018. godine, koji je napisala nakon svađe s dečkom, a godinu nakon i EP "Ok Love You Bye" na kojem kroz četiri pjesme donosi cijelu priču od ljubavne rasprave pa sve do smirivanja strasti i reguliranja emocija nakon užarenog sukoba. U tih 12 minuta sažela je sve, i to baš kao da piše dnevnik, jer za nju pisanje glazbe to i jest.
"Volim glazbenike originalnog zvuka i zanimljive priče i divim se svakoj glazbi koju možeš ‘čitati‘ poput knjige, kada svaku pjesmu doživljavaš poput novog poglavlja", otkrila je na samom početku svoje karijere, a tog "recepta" odlučila se držati i u svom stvaranju. Zvijezda u usponu postala je s debitantskim albumom "Messy" objavljenim 2023., kojem je glavna tema zbrčkanost zaljubljivanja, ali i dozvola za nesavršenost, što je, kako je priznala, bilo ključno da završi album jer je do tada stalno mislila da sve mora biti savršeno. Već taj album donio joj je nominaciju za nagradu Mercury te nominaciju za Sound of 2024 BBC Radio 1, a iduće godine prvi je put nastupila na Glastonburyju, festivalu o kojem je uvijek sanjala.
A onda se dogodila 2025. godina i njezin drugi album "The Art of Loving" od kada se čini da je toj 27-godišnjakinji samo nebo granica. Kad je u veljači 2026. godine, u crnoj haljini posutoj perjem, Olivia Dean zakoračila na pozornicu 68. dodjele Grammyja da primi nagradu za najbolju novu umjetnicu, suze su joj same krenule. Priznala je da nikad nije zamišljala da će se naći ovdje i na svemu zahvalila menadžerici i najboljoj prijateljici Emily, s kojom radi već deset godina – odnosno, od svoje 16. godine – te obitelji koja joj je sve to omogućila. Mjesec dana kasnije, u Manchesteru, na Brit Awardsima kući je otišla s čak četiri trofeja, a ovu godinu pamtit će i po obaranju rekorda – njezin album postao je najdugovječniji broj jedan među izdanjima britanskih pjevačica u ovom desetljeću i time uvelike nadmašio početni uspjeh albuma "30" britanske dive Adele.
Ali da bismo razumjeli cijelu priču djevojke iz Highams Parka koja je postala svjetska zvijezda, treba se vratiti gotovo tri desetljeća unatrag, u kuću u istočnom Londonu kojom je odjekivala glazba i do jedne bake koja je u Ujedinjeno Kraljevstvo stigla sama, sa samo 18 godina i ničim više od hrabrosti.
Olivia Lauryn Dean rođena je 14. ožujka 1999. u londonskoj četvrti Haringey, a odrasla je u Highams Parku, mirnom predgrađu na rubu grada. Drugo ime nije nasumično odabrano: roditelji su toliko voljeli album "The Miseducation of Lauryn Hill" da su kćer nazvali po njegovoj autorici. Otac je Englez koji ju je odgojio na pločama Carole King i Ala Greena, a majka Christine Dean, odvjetnica jamajčansko-gvajanskog podrijetla, uvodila ju je u svijet Jill Scott i Angie Stone. Glazbeni talent, međutim, nije bio nasljedan u doslovnom smislu – Olivia rado priča kako su njezinu majku u djetinjstvu izbacili iz školskog zbora jer je toliko falširala da joj je voditeljica rekla: "Potopit ćeš naš brod, moraš otići." Od majke je, smije se Olivia, naslijedila i poneko falširanje, ali i njezinu upornost – onu istu koja je Christine kasnije odvela do pozicije zamjenice čelnice britanske Stranke za jednakost žena pa nije neobično ni to da Olivia rado ističe da je feministkinja.
Najdraža uspomena iz djetinjstva ipak pripada baki Carmen, koja ju je jednom odvela u trgovinu da joj kupi CD sa singlom "A Moment Like This", Leone Lewis – sitnica koja je, po Olivijinim riječima, oblikovala njezin rani glazbeni ukus, zajedno s boy bendom JLS. U školi je inzistirala da na svakom okupljanju pjeva Aliciju Keys, sve dok učitelji, iscrpljeni njezinim zahtjevima, ne bi popustili. Subotom je pohađala dramsku i pjevačku školu, gdje je doživjela i prvi veliki susret s tremom: na natjecanju je pjevala "Tomorrow" iz mjuzikla "Annie", no pjesmu je završila leđima okrenuta publici dok su joj suze tekle niz obraze. Završila je na drugom mjestu, ali ta večer joj je ostala u sjećanju kao trenutak kad je shvatila koliko joj je, unatoč strahu, glazba zaista važna.
S petnaest godina upisala je BRIT School – istu školu koju su završile Adele, Amy Winehouse i Jessie J. Najprije je upisala smjer kazalište jer je smatrala da nije dovoljno talentirana da bi bila glazbenica, no nakon nekoliko semestara odlučila je ganjati svoju strast. Svakog dana vozila se po tri sata, vjerujući da će joj se isplatiti, a prve pjesme pisala je uz rabljeni klavir koji joj je kupila majka. O tim prvim pokušajima govori bez uljepšavanja, naglašavajući da ništa ne kreće s remek-djelom. Na završnoj priredbi njezin je nastup privukao pozornost Emily Braham, danas njezine dugogodišnje menadžerice, koja je u 16-godišnjakinji prepoznala talent. Olivia je karijeru započela kao prateći vokal benda Rudimental s kojim je sa samo 17 godina nastupila pred 16.000 ljudi na festivalu Sziget u Budimpešti, ali ubrzo je shvatila da nije rođena da bi bila u pozadini te iste godine izbacila je i već spomenuti prvi singl "Reason to Stay", nakon čega je nastavila rasti – i kao umjetnica i kao žena.
Prvi album "Messy" objavila je 2023. godine s dvanaest pjesama o ljubavi, nesigurnosti i odrastanju i on joj je donio četvrto mjesto na britanskoj ljestvici albuma, status zlatne ploče te nominaciju za prestižnu nagradu Mercury Prize.
"Neki ljudi pišu dnevnike, ja pišem pjesme, a kroz taj prvi album sam se zaista pronašla. Od tada razmišljam o sebi kao važnoj, odrasloj ženi koja neće dopustiti da je drugi iskorištavaju. I tu poruku želim unijeti i u živote drugih, podsjetiti ih da ne trebaju nekog drugog da bi živjeli." Pjesme poput "Be My Own Boyfriend" i "The Hardest Part" dokumentirale su njezin put od zaljubljene, slomljene djevojke do žene koja, kako sama kaže, više ne dopušta drugima da je definiraju. A nije dopuštala ni da se strogo definira i njezina glazba. Kako eksperimentira s različitim žanrovima, dijelom i zbog kulturnog nasljeđa koje nosi, mnogima je bilo teško definirati jesu li njezine pjesme pop, R&B ili nešto treće pa je tako njezina pjesma "UFO" završila na R&B playlisti, na što se ona pobunila. Vjerovala je da može krenuti od jednog žanra i završiti u potpuno drugom – i da je upravo to njezina supermoć, a ne slabost.
Debitantski album donio joj je i ostvarenje sna – nastup na festivalu Glastonbury. Tamo je, odjevena u majicu s likom svoje bake, otpjevala pjesmu "Carmen" koju je posvetila njoj i cijeloj Windrush generaciji – karipskim migrantima koji su nakon Drugog svjetskog rata pomogli obnoviti Britaniju. Otkrila je kako je njezina baka iz Gvajane u Englesku stigla sa samo osamnaest godina.
"Uvijek se pitam što sam ja radila s 18? Sigurno nisam putovala s jednog kraja svijeta na drugi, u potpunosti promijenila svoj život i radila dva posla te odgajala četvero djece. Ona mi je podsjetnik koliko sam sretna što sam ovdje. Ja sam proizvod njezine hrabrosti."
Tu poruku ponovila je i ove godine kada je osvojila nagradu Grammy za najboljeg novog izvođača, zahvaljujući drugom albumu "The Art of Loving". Na njemu propituje sve što smo znali o ljubavi, inspirirana knjigom "All About Love", autorice bell hooks, koju zove svojom biblijom. Album se odmah našao na prvom mjestu britanske ljestvice, dok je singl "Man I Need" istog tjedna osvojio vrh ljestvice singlova, čime je postala prva pjevačica kojoj je to pošlo za rukom nakon Adele 2021. godine. Ono što je slijedilo nadilazi i to postignuće: čak tri pjesme s albuma – “Man I Need”, “So Easy (to Fall in Love)” i “Nice to Each Other” – uz zaseban duet "Rein Me In" sa Samom Fenderom, istovremeno su bile među deset najslušanijih singlova u Britaniji, što nikad prije nije uspjelo nijednoj pjevačici u povijesti ljestvice.
A pjesme, pisane redom kojim se nalaze na albumu, donose njezine intimne zapise o otkrivanju ljubavi, liječenju slomljenog srca te mislima koje nas opsjedaju dok pokušavamo shvatiti je li netko ljubav našeg života. No prije svega, kako Olivia često ističe, ljubavi prema sebi.
"Ljubav prema sebi je nešto na čemu sam morala jako raditi. Nisam smatrala da sam lijepa, borila sam se s impostor sindromom oko pisanja i pjevanja. Trebalo mi je vremena da shvatim da sam sama sa sobom u svojoj glavi i da si i sama mogu stvoriti lijepo mjesto za život tako da se – volim. Danas mislim da sam super i ne smatram to narcisoidnim. Dobra sam osoba i mislim da bi netko zaista bio sretan kad bi se zaljubio u mene", poručila je i otkrila kako se s posljednjim albumom promijenila i njezina percepcija romantične ljubavi.
"Često čekamo tu veliku ljubav koja će nam se dogoditi, razmišljamo o onome nekome tko će nas voljeti. Ali, koliko često se zapitamo jesmo li spremni biti ta osoba za nekog drugog? Zašto ne bismo bili jednako uzbuđeni oko toga da nekoga volimo upravo onako kako mislimo da bismo mi sami trebali biti voljeni? Moja perspektiva ljubavi dugo je bila crno-bijela. Ili ćemo biti zajedno i vjenčati se, ili nećemo i više nikad nećemo razgovarati. To uopće nije realistično, jer je ljubav slojevitija od toga. Samo zato što netko nije bio ljubav mog života, ne znači da nije bio važan i da ne zaslužuje poštovanje", govori 27-godišnjakinja čije pjesme i poruke odaju dojam nekog s dvostruko više životnog iskustva, naglašavajući da je ljubav umijeće, da se o njoj može učiti i postati bolji.
"Ne mislim da je ljubav magija koja se jednostavno dogodi. Mislim da u nju treba ulagati, da je to vještina, baš poput sviranja nekog instrumenta."
Svojom glazbom u ljudima pobuđuje nostalgiju, mnogi često ističu kako je "došla" iz osamdesetih, a vrlo slično se i modno izražava. Igra na profinjenost i eleganciju pa zajedno sa svojom stilisticom Simone Beyene za svoje nastupe bira haljine sa šljokicama, resicama, perjem, a na pozornicu redovito dolazi u cipelama s potpeticom.
"Moja najčešća modna inspiracija, osobito za nastupe, je Diana Ross, ona je apsolutno fantastična, ali inspiriraju me i brazilska pjevačica Gal Costa, razdoblje devedesetih te ponajviše Carrie Bradshaw, iz ‘Seksa i grada‘ – ona sve nosi odlično."
Ta sofisticiranost kojom isijava oduševila je i modne brendove pa iza sebe već ima suradnje s francuskom kućom Chanel, koja ju je među prvima primijetila, a u međuvremenu je snimila i kampanje za sportski brend adidas, postala je zaštitno lice parfema Burberry te kozmetičkog brenda Hourglass.
Njezina autentičnost i konzistentnost u onome što "propovijeda" odličan je mamac za brendove, osobito jer zrači neopterećenom energijom kakva se rijetko viđa.
"Dugo nisam voljela to što sam drugačija od drugih, ali s godinama sam to zavoljela. Nadam se da će se uskoro promijeniti to što svi žele izgledati isto. Trebali bismo željeti biti mi sami jer različitost je začin života."
Iako zvuči kao tipičan govor koji možemo čuti od zvijezda, ona zapravo sve to što govori – i živi, a živi vrlo prizemljeno s obzirom na mogućnosti koje ima. Redovito odlazi na terapiju, svaki dan piše dnevnik za svoje mentalno zdravlje, kupila je stan u Haringeyju za 800 tisuća funti, a mogla si je priuštiti mnogo veći luksuz. I dalje nastupa s bendom s kojim je već godinama i ne želi ga mijenjati jer joj je odanost vrlo važna te strastveno navija za West Ham United te odlazi na utakmice, kao nekoć s ocem. Na pitanje koja je njezina tajna za sreću, kratko odgovara – spavanje. Smatra da je savršeno zapravo dosadno, a voljeti sebe supermoć i da ljepota uvijek dolazi iznutra, kroz poštovanje drugih i sebe.
S takvom lakoćom i prirodnošću kreće se pozornicom da djeluje kao da je rođena da bude zvijezda, za što često ističe kako je bila ključna podrška koju je kroz život imala.
"Odrasla sam okružena snažnim ženama. Moja mama, teta i baka trudile su se da vjerujem u to da ja sve mogu. Imala sam nevjerojatnu podršku kao dijete i na tome sam jako zahvalna, svjesna kakva je to sreća."
Slobodno vrijeme provodi igrajući The Sims, čita bell hooks, kuha, plete i, kako kaže, od izlazaka više voli "aktivnosti za bake". Unatoč tome što njezinu glazbu mnogi nazivaju audio romantičnim komedijama, sama kaže da taj žanr filma baš i ne voli – jedina iznimka joj je kultni film "Zapravo ljubav". Više je privlače zombi filmovi i videoigre, a od svih strahova koje je nekoć imala, danas su, priznaje uz smijeh, preostale samo ose i leptiri. Svoje trenutačno stanje uma opisuje kao mjehurić mira i smirenosti – opis koji djeluje neočekivano za pjevačicu koja je u rekordnom roku rasprodala svoju svjetsku turneju, ali koji možda najbolje objašnjava zašto njezina glazba zvuči kao utočište.
I iako slušatelje uvodi vrlo duboko u svoju intimu pišući pjesme poput dnevnika, o njezinu ljubavnom životu ne zna se mnogo. Krajem 2024. godine mediji su je povezivali s pjevačem Harryjem Stylesom, no ta romansa nikad nije potvrđena, a danas se vjeruje kako je u vezi s američkim bubnjarom Eddiejem Burnsom. Prvi put su se zajedno pojavili prošle godine na Wimbledonu, držeći se za ruke, a ove godine su fotografirani u Parizu, nakon modne revije kuće Chanel. Na pitanje jesu li u vezi, Olivia odgovara da to radije ne bi komentirala.
Sedam godina nakon prvog samostalno objavljenog singla, djevojka koja je nekoć plašljivo pjevala leđima okrenuta publici danas puni stadione i osvaja najveće glazbene nagrade svijeta – a ipak, u samim temeljima svega što radi i dalje su ljubav i hrabrost, ono što je naučila od bake Carmen.
"Što bih poručila 16-godišnjoj Oliviji? Rekla bih joj da se ne boji raditi ono što zaista voli. Da počne vježbati jogu ranije. I da prestane ravnati svoju prirodno kovrčavu kosu jer će je oštetiti", govori svjetska zvijezda koja danas zaista zrači osvježavajućim samopouzdanjem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....