Psihoterapeutkinja i poduzetnica Sara Peranić (30) opisala nam je kako je svoj veliki dan s odabranikom Bornom Juriškovićem (30) proslavila na jedinstven i personaliziran način u dvorcu Belaj u Istri uz društvo i smijeh članova obitelji i najbližih prijatelja.
Iako je naša proslava vjenčanja u dvorcu Belaj u Istri izazvala brojne pozitivne reakcije zbog čarobne lokacije, pomno biranog dekora i brojnih detalja koji su napravili razliku, ono zbog čega je za nas takva proslava posebna je zato što predstavlja naš put, odnosno golemi kontrast u odnosu na ono kako smo prije deset godina, kada smo započeli naš odnos, živjeli i slavili.
Osim primjera kako svoj dan proslaviti na jedinstven i personalizirani način, ova je priča također i priča o uspjehu te dokaz da se ulaganje u osobni i poslovni razvoj itekako isplate - te da se dosljednim i marljivim radom može postići puno.
Naša je cijela veza protkana raznim putovanjima - od putovanja unutarnjim svijetom, raznih edukacija iz domene osobnog razvoja i poduzetništva, do putovanja u više od 30 zemalja diljem svijeta do našeg 30. rođendana.
Vjenčanje kao putovanje
Zaručili smo se na kraju svijeta, u Ushuaiji, gradu koji nosi taj naziv jer je posljednji grad prije Antarktike, a prijatelji su nam postali kumovi na čak 5898 m visine, na vrhu Kilimanjara. Pozivnice su izgledale kao karte svijeta s legendom na kojoj su bili navedeni detalji, a zahvalnice su bili privjesci u obliku aviončića s natpisom "Loveland".
Goste je u vinogradu dočekao "flight board" - mapa s rasporedom vjenčanja, a šank na okupljanju je bio prerušen u "check in" pult s uputama što je ili nije dozvoljeno unositi na "let". Glavna dekoracija u dvorcu bili su oblaci koji su prezentirali let iznad oblaka. Raspored sjedenja bila je karta svijeta, a torta su bili dekorirani koferi s putovnicom i nazivima nekih zemalja i gradova koje smo posjetili.
Dan iz snova
Za nas je ovakvo vjenčanje do prije nekoliko godina bilo potpuno nezamislivo - nismo rođeni sa "zlatnom žlicom", ali smo korak po korak izgradili sebi mogućnosti da svoj dan obilježimo baš onako kako smo nas dvoje željeli, u našem stilu.
Kreirali smo svoj dan na naš način - i to je bilo dovoljno da privuče pažnju, da netko o tome poželi pisati. Iza toga zapravo leži jedna važna poslovna lekcija, a to je “biti autentičan je dovoljno da kreiramo uspjeh". Ipak, mnogi se to i dalje boje biti. Primjerice, suprug Borna (30) je inače netko tko često nosi odijela, što zbog prirode posla, bavi se prodajom i pregovaranjem, što zbog osobnog stila i preferencija. Odabrati frak je bilo baš u njegovom stilu, hrabro i autentično. Cijeli outfit je bila njegova zamisao.
Od svakog dijela organizacije smo napravili užitak. Primjerice, umjesto "moramo naći cipele", napravili smo vikend putovanje s prijateljima i kumovima u Milano gdje smo se dobro zabavili, odmorili i pronašli cipele.
Opet, važno mi je naglasiti da smo po istom tom principu živjeli i kada nismo imali financijske mogućnosti kakve danas imamo. Za kreirati "dan iz snova" puno je potrebnija kreativnost, nego veliki iznosi. Sjećam se da smo jednom prilikom kao studenti željni putovanja, a bez financijskih mogućnosti doma stvorili grčku atmosferu - od glazbe, preko dekoracije do namirnica za večeru - nismo mogli otići u Grčku, pa smo je doveli u svoj dom. Na kraju dana, ako ne znamo uživati s malo, nećemo znati niti s puno.
Medeni mjesec
Za razliku od uobičajenog stresa pred vjenčanje, dala sam si prostora i vremena da se na vrijeme pripremim - i psihički, i fizički, i organizacijski. Dane uoči vjenčanja smo se družili, okupljali s prijateljima, pripremali za sve što slijedi. Nažalost, prečesto nam tako velike i važne stvari prođu pored nas jer se za njih ne stignemo pripremiti u užurbanoj svakodnevici.
Budući da je planiranje jedna od važnih tema koje pokrivam u radu sa svojim klijenticama poduzetnicama, isto sam primijenila i na našem vjenčanju nakon kojeg smo otišli na mini medeni mjesec u Istru kako bismo asimilirali dojmove. Na pravi medeni mjesec idemo nakon što završimo tekuće poslovne projekte - u južnu Ameriku.
Vjenčanica i nakit
Vjenčanicu sam unajmila u Beogradu, jer mi je bilo praktičnije od šivanja. Uz to, ne volim imati previše stvari doma, a nisam se ni htjela kasnije baviti njenom prodajom jer mi je vremenska optimizacija baš važna.
Nakit koji sam nosila bio je Tiffany, i to je bio poklon mojih djeveruša koje sam za djevojačku proslavu vodila na putovanje u Marbellu. Prvi ples je bila bachata, na pjesmu "Bachatica", vrlo brza i energična pjesma, a koreografiju smo pripremali skoro dva mjeseca s našom trenericom kod koje smo prethodno išli na latinoameričke plesove.
Kao netko tko se educira za psihoterapeuta i prethodno je već završio jednu takvu edukaciju, zaista vjerujem da kvaliteta naših odnosa definira kvalitetu našeg života i to mi je vrlo važno istaknuti.
Na kraju dana, ni hoh lokacija, ni sav luksuz ovog svijeta ne bi nam značili da nemamo onaj ključan temelj, a to je kvalitetan partnerski odnos i kvalitetne odnose s ljudima koji nas okružuju. Nas dvoje smo tog dana prvenstveno bili presretni i ponosni radi odnosa kakvog svakog dana gradimo - i ne bi bili ništa manje sretni i na nekom skromnijem mjestu. Mislim da je važno uvijek imati na umu što je temelj, a što šlag na tortu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....