Zagrebački kipar bio je jedini sudionik iz Hrvatske na London Art Biennaleu, gdje je pozvan sa svojim diptihom od bronce i aluminija, duhovitim poput većine njegovih radova koji nastaju iza garaže u zagrebačkoj Dubravi
Možda nije dobio odgovor na pitanje "Which came first, the cow or the udder?" (Što je bilo prije, krava ili vime?) - ali je sa skulpturom tog naziva privukao pažnju međunarodne umjetničke scene na London Art Biennaleu. Zagrebački kipar Teo Herceg (25) ovog je ljeta bio jedini izlagač iz Hrvatske na toj prestižnoj manifestaciji, na kojoj se predstavljaju suvremena umjetnost i njeni autori. Odabran je zajedno s još 400 umjetnika iz 80 zemalja - nakon što je svoj rad koji čine dvije skulpture krava, jedna od poliranog aluminija, a druga od bronce, regularno prijavio na natječaj londonskog bijenalea.
"Izlagao sam uz jako dobre umjetnike i imao prilike vidjeti odlična djela, inozemnu umjetničku scenu. Za mene kao umjetnika to je bilo od velike važnosti", kaže ovaj šarmantan, skroman i osebujan mladić čiji su interesi u umjetnosti vrlo raznoliki. Stoga u njegovu opusu možemo vidjeti različite oblike od raznovrsnih materijala, razne kiparske intervencije, duhovite komentare... Ipak, sve radove karakterizira ozbiljnost i izvođačka minucioznost.
Kao i svaka druga prava umjetnička osobnost ni Teo ne skriva da se njegova ljubav prema umjetnosti razvijala od malih nogu. Sin jedinac u liječničkoj obitelji imao je potpunu podršku roditelja kad je počeo pokazivati svoje sklonosti prema tom izričaju. Prvi korak bio je upis u Školu primijenjene umjetnosti, gdje mu je od samog početka bilo jasno da će njegov životni poziv biti - kiparstvo. Stoga je, logično, uslijedio studij kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
"Akademija je nakon mature bila moj jedini izbor. Doduše, moji su sumnjali da ću taj studij uspjeti upisati iz prvog pokušaja, ali ne samo što sam otprve primljen, nego sam bio prvi na listi", govori Teo Herceg, koji je lani stekao titulu magistra kiparstva, a potom je uslijedila prva samostalna izložba kao kratak prikaz njegova razvoja tijekom studija na ALU. Među njima je bilo, primjerice, "Prvorođenče" - nazvano tako jer je to prvi rad koji je odlio u broncu i zbog kojeg se rodila ljubav prema tom materijalu. Kao senzibilna umjetnička duša, Teo svojim radovima izražava svoje misli i osjećaje pa je tako njegov "Nijemi prkos" - što ga je 2018. prijavio na Trijenale kiparstva u zagrebačkoj Gliptoteci - zamišljen kao prkos svemu što ga smeta, a kako na kraju nije prihvaćen na tu izložbu, skulptura je postala još prkosnija.
Teo živi sam s psićem Šublerom u zagrebačkoj Dubravi, prostor iza garaže njegov je atelijer u kojemu vlada pravi umjetnički kaos - skice, radovi, pokušaji radova, alati, načeti materijal, radno odijelo... U svom radu vrlo je discipliniran te ne prođe niti jedan dan da nešto ne "proizvede".
"Oduvijek sam volio stvarati, gledati kako nešto nastaje u mojim rukama, a štrebanje mi baš nije išlo "od ruke". U zadnje vrijeme radim skulpture koje imaju humorističnu notu i pritom se igram riječima. Volim robusne i grube materijale poput željeza, bronce, aluminija i drva", govori mladi kipar koji Podgoru smatra drugim domom. U tom dalmatinskom mjestu proveo je divne trenutke s djedom, uz kojega je zavolio ribolov, svoju drugu veliku strast.
"Sada s rođakom idem ‘u ribe‘", kaže, "a lovimo prave kapitalce. A poslije uživam u kuhanju, posebno kad svoj ulov stavim na gradele."
U svemu što ga okružuje Teo može pronaći inspiraciju, a jedna od ispirativnih priča dogodila se dok je u Strojoprometu, tvrtki u kojoj kupuje materijal za skulpture, čekao da mu isporuče željezo. Gledao je što se događa u skladištu, promatrao viličare kako prenose teret i snimio video uz koji je stavio klasičnu glazbu kao podlogu. Taj "ples" industrijskih vozila pretočen je u željeznu skulpturu balerine koja se vrti u krug.
Svoje je radove dosad predstavio na nekoliko skupnih i dvije samostalne izložbe, a u zagrebačkoj knjižnici Dubec postavio je javnu skulpturu "Knjiški niz". Iako radove dosta uspješno i prodaje, bavi se i drugim poslovima koji zahtijevaju određenu vrstu kreativnosti, spretnosti i efikasnosti. Tako je nedavno radio na filmskom setu jednog inozemnog filma, a za ranu jesen najavljuje veliku izložbu u Zagrebu. Mora se priznati da je to impozantan niz za jednog 25-godišnjaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....