Kanadska glazbenica Shania Twain jedna je od najprodavanijih izvođačica svih vremena s više od 100 milijuna prodanih nosača zvuka tijekom 43-godišnje karijere.
Country pop legenda Shania Twain odlučnim zamasima i dalje pliva protiv struje u glazbenoj industriji, čvrsto zacrtanim pravcem. Još je svoja, nepredvidiva i nezaustavljiva. U rječniku jedne od najprodavanijih izvođačica svih vremena s više od 100 milijuna prodanih nosača zvuka tijekom 43-godišnje karijere i gotovo 17 milijuna slušatelja mjesečno na Spotifyu, ni danas, u 61. godini, ne postoji riječ "kompromis". Oduvijek sve radi po svom. Peterostruka dobitnica Grammyja nadzire svaki detalj vezan za koncerte, od rasporeda pjesama na sceni do posljednjeg detalja osvjetljenja i ozvučenja do izgleda. To je vjerojatno razlog zbog kojeg se diva na nedavnoj dodjeli priznanja Academy of Country Music Awards (ekvivalent Oscara u countryju) u Las Vegasu, u ulozi voditeljice, pojavila u haljini metalik srebrne boje brenda Falguni Shane Peacock s likom crne pantere. Čini se da je željela odaslati poruku svijetu countryja tko je u biznisu najveća zvjerka - i ispunila cilj. Što god modni znalci mislili o njezinom odjevnom stilu, "pantera" i danas ima upečatljiv glas, seksepilno hrapav alt, kojim je obilježena i nova pjesma "Dirty Rosie", singl objavljen sredinom svibnja. Najava je njezina novog, sedmog studijskog albuma "Little Miss Twain", koji će izići u srpnju. Kantautorica u pjesmi poručuje svom dečku da mu u vezi dopušta sve osim vožnje njezina kamioneta: bolje mu je da mu ne prilazi. Pjesma pokazuje da se moćna Shania Twain kakvu otprije znamo, čiji raniji hitovi "That Don‘t Impress Me Much" i "Man! I Feel Like A Woman!" i dandanas stvaraju urnebes na ženskim druženjima i djevojačkim večerima, konačno vratila.
Nevjerojatna unutarnja snaga pjevačice poznate po pjesmama "You‘re Still the One", "From This Moment On", "Any Man of Mine", "I‘m Gonna Getcha Good!", "Forever and for Always", "Don‘t Be Stupid (You Know I Love You)" te "Whose Bed Have Your Boots Been Under" - nije dobro upakirano prenemaganje. Pokazala je od čega je sazdana jer je preživjela ono što bi malo tko u zabavljačkoj industriji izdržao bez potpunog sloma. Iza nje su siromašno, traumatično djetinjstvo i smrt roditelja, godine brige za mlađu sestru i braću, bolan raspad prvog braka, lajmska bolest, gubitak glasa i mukotrpno ponovno učenje pjevanja koje je trajalo desetak godina - da bi se u velikom finalu, poslije 15-godišnjeg izbivanja, vratila na scenu snažnija nego prije.
I novim albumom u najavi potvrdila je da još zna kako privući pažnju publike. Doduše, glas joj je danas dublji i hrapaviji nego na početku karijere kada je imala mezzosopran. Zlobnici tvrde da se uoči dodjele country Oscara osjetno pomladila zahvaljujući plastičnoj kirurgiji, što nije komentirala. Ionako je postigla što je htjela: vratila se na country scenu s koje je zbog ranijeg gubitka glasa izbivala čak 15 godina. Osim toga, prihvatila ju je publika koja se nije rodila kada je početkom 80-ih započinjala karijeru. Dokazuje to poziv Harryja Stylesa koji ju je zamolio da mu se pridruži na 12 koncerata na londonskom Wembleyju, od 12. lipnja do 4. srpnja ove godine. Od svih glazbenica na svijetu koje bi vrlo rado s njim nastupale, jedan od trenutačno najvećih izabrao je baš nju.
Priča o tome kako je postala glazbena legenda počinje u Windsoru, gradu u pokrajini Ontario, gdje je rođena 28. kolovoza 1965. kao Eilleen Regina Twain. Odrasla je pak u rudarskom gradiću Timmins u kojem se skrasila njezina majka Sharon poslije razvoda od supruga, inženjera Clarencea Edwardsa. Srednja je od njihove tri kćeri: ima dvije godine stariju sestru Jill i tri godine mlađu sestru Carrie-Ann. Obitelj se raspala nedugo nakon što je treća kći došla na svijet: otac s njima više nikad nije komunicirao. Majka se zaposlila kao konobarica i ubrzo preudala za Jerryja Twaina, pripadnika autohtonog (indijanskog) naroda Ojibwe s kojim je dobila sina Marka. Jerry je posvojio Sharonine kćeri i dao im prezime Twain. Obitelj se proširila dolaskom Darryla, Jerryjeva nećaka, kojeg su Sharon i Jerry prihvatili nakon smrti njegove majke.
Zbog podrijetla očuha, kanadski, a potom i svjetski mediji isprva su je svrstali među autohtone starosjedilačke narode, a kada se pokazalo da im, zapravo, ne pripada, sasuli su po njoj drvlje i kamenje.
"Moj otac Jerry Twain trudio se odgojiti tri kćeri koje nisu bile njegove krvi. Da sam ja na njegovo mjesto stavila drugog muškarca koji nikada nije bio tu za mene kao otac, koji se nije svaki dan borio da nam osigura normalan život, užasno bih ga povrijedila. Bili smo obitelj. Da sam ga nazvala očuhom, bilo bi to kao da sam mu opalila šamar" pojasnila je, braneći očuha koji nije baš bio uzoran roditelj.
Pjesme su bile njezin bijeg
Djetinjstvo joj je bilo nesretno. Očuh je pio, njezina mama se svađala s njim, a on je, pijan, tukao cijelu obitelj. Često im je nedostajalo novca, bilo je dana kad nisu imali što jesti. Uz to, kao djevojčica je noćima ostajala budna jer se bojala da bi se njezini roditelji mogli poubijati tijekom žestokih svađa.
Pjesme je počela pisati dok je pohađala mjesnu osnovnu školu, a kako je prekrasno pjevala country klasike, mama ju je navečer, čim bi očuh zaspao, počela voditi na pjevačke nastupe u obližnje barove. Bila je osmogodišnja klinka, a njezino vrijeme na pozornici bilo je između ponoći i 1 sat ujutro, kada bi se bar zatvorio, a za stolovima su ostali uglavnom pijanci. U sitne sate, mama i kći tiho bi se ušuljale natrag u obiteljski kućerak. Ako bi se Jerry ranije probudio, obje bi ih istukao. No, svejedno su nastavile ići u barove u doba noći kada su djeca u drugim obiteljima čvrsto spavala, kako bi platile račune.
"Često me pitaju kako sam počela pisati pjesme? Bile su moj bijeg od svega. Nasilnog doma. Napetosti. Gladi, kad u kući nije bilo hrane. Druga djeca su se igrala s igračkama, a ja sam se igrala s riječima i zvukovima - ispričala je u dokumentarcu "Not Just a Girl" nedavno prikazanom na HRT-u. Spasio ju je slučajan susret s country pjevačicom Mary Bailey koju je slušala dok pjeva kao 11-godišnja klinka u klubu u Sudburyju u Ontariju. Oduševila ju je njezina izvedba hita Willieja Nelsona "Blue Eyes Crying in the Rain" i činjenica da je njezina pohabana akustična gitara bila gotovo veća od nje. Prišla je njezinoj mami, počele su razgovarati, a kad je Mary shvatila u kakvoj je teškoj situaciji djevojčica zlatnoga glasa, uzela ju je pod svoje. Kad Sharon Twain nije mogla voditi malu Eilleen na nastupe, Mary ju je pratila umjesto nje, postala joj je mentorica i zaštitnica. Dvije godine kasnije osigurala je Eilleen prvi televizijski nastup u emisiji "Tommy Hunter Show" na kanadskoj kabelskoj televiziji: predstavili su je kao čudo od djeteta s nepunih 14 godina.
Pjevati je nastavila i tijekom pohađanja srednje strukovne šumarske škole u Timminsu: povremeno bi se pridružila lokalnom bendu Longshot kada nije radila za očuha. Jerry Twain u međuvremenu je osnovao tvrtku za pošumljavanje i smanjio posezanje za čašicom, pa se financijska situacija obitelji poboljšala.
Nakon što je 1983. maturirala, pridružila se gažerskom bendu Flirt i počela redovito nastupati: tu godinu navodi kao početak svoje glazbene karijere. Uz pomoć mentorice Mary Bailey, pronašla je učitelja pjevanja u Torontu koji ju je podučavao, a ona mu je zauzvrat, nakon sata, čistila kuću. Taman kada je u dobi od nepune 22 godine pomislila da je spremna okušati se u Nashvilleu, u studenom 1987. njezina majka i očuh poginuli su u prometnoj nesreći. Njezin anđeo Mary Bailey priskočila joj je u pomoć u dotad najtežem trenutku. Postala joj je zamjenska majka, pomogla joj je organizirati život, preseliti se s mlađom sestrom i braćom u gradić Huntsville u Ontariju (najstarija sestra Jill u međuvremenu se osamostalila).
U muškom svijetu
Buduća zvijezda požrtvovno se brinula za sestru, tada 18-godišnju Carrie-Ann, 13-godišnjeg brata Marka i 14-godišnjeg Darryla. Račune je plaćala nastupajući s bendom koji je redovito svirao u obližnjem odmaralištu Deerhurst: snove o odlasku u američku prijestolnicu countryja gurnula je u ladicu. Međutim, Mary Bailey nije odustala od snova svoje štićenice. Povukla je sve veze koje je imala i na nastup Eilleen u odmaralištu dovela glazbenog producenta iz Nashvillea. Uz njegovu pomoć, snimila je demo snimku ranih autorskih pjesama. Privukla je pozornost izdavačke kuće Mercury Nashville Records s kojom je 1993. snimila prvi album. Promijenila je ime u Shania: publicisti izdavačke kuće smislili su priču da to ime na jeziku plemena Ojibwe, iz kojeg je potjecao njezin očuh, znači ona "koja je na putu". Međutim, obratili su im se članovi plemena Ojibwe i rekli da riječ "shania" ne znači ništa i da je izmišljena. Odlučeno je da će se "problem s imenom" ignorirati, pa ga je zadržala do danas. Da stvar bude gora, izdavačka kuća, nezadovoljna prodajom, umalo joj je otkazala ugovor. Prodaja je, iako je pjesma "What Made You Say That" kasnije postala hit, bila slaba.
"Nisam bila spremna da će Nashville biti tako muški svijet", rekla je u dokumentarcu, otkrivši da joj se, zahvaljujući poznanstvu s kanadskom pop zvijezdom Bryanom Adamsom (koji je nekako došao do njezina broja telefona), javio njegov prijatelj, utjecajni glazbeni producent, aranžer i glazbenik Robert "Mutt" Lange. Poslušao je nekoliko pjesama s njezina albuma i predložio joj suradnju.
"Razgovarali smo satima. Potom smo se ponovno čuli i nastavili pričati. Znala sam da tog muškarca ne smijem izgubiti", otkrila je.
Dvostruka izdaja
U lipnju te godine postala je djevojka 17 godina starijeg producenta, a u prosincu iste 1993. par se vjenčao. Kako ni njemu ni njoj nije odgovarala užurbana atmosfera Los Angelesa, 1994. kupili su posjed Kamp Dexter Lake u sjevernom dijelu države New York od 3000 hektara s vilom i privatnim studijem za snimanje. Potkraj 90-ih preselili su se u Švicarsku, u dvorac Château de Sully s 46 soba i glazbenim studijem u Corseauxu uz Ženevsko jezero. U početku se mislilo da je sve to financirao njezin suprug, legendarni producent koji je oblikovao najznačajnije albume AC/DC te grupe Def Leppard. Međutim, Shania je vrlo brzo shvatila da će joj glazbeni uspjeh osigurati spoj countryja i popa te je počela pisati takve pjesme. Lange je ispolirao njezin stil što joj je pomoglo osvojiti milijunsku publiku i stadione diljem svijeta. Kreativan bračni tandem promijenio je tijek Shanijine karijere. Zajedno su napisali njezin drugi album "The Woman in Me", objavljen 1995. godine. Spojili su country s pop-produkcijom na način kakav dotad gotovo nitko nije radio. Album je Shaniju pretvorio u globalnu zvijezdu. Njezina kombinacija snažnog ženskog, gotovo buntovnog stava, zaraznih refrena i Langeove inovativne produkcije zaslužni su za to da je album prodan u više od 12 milijuna primjeraka samo u Sjedinjenim Državama i nagrađen Grammyjem. Još veći uspjeh postigli su njezin drugi, treći i četvrti studijski album "The Woman in Me", "Come on Over" te "Up!". Shania Twain ušla je u glazbenu povijest kao jedina izvođačica country glazbe kojoj su tri uzastopna studijska albuma ostvarila dijamantnu nakladu, odnosno prodaju veću od deset milijuna primjeraka samo u Sjedinjenim Državama. Njezin album "Come On Over" najprodavaniji je u žanru countryja svih vremena (40 milijuna primjeraka). Taj rekord ni gotovo tri desetljeća kasnije nije uspio srušiti nijedan country izvođač.
U razdoblju najveće slave Shania Twain i Robert John "Mutt" Lange djelovali su poput savršenog kreativnog i ljubavnog para. Sina Eju dobili su 2001., a život tročlane obitelji između dvorca uz Ženevsko jezero i imanja nedaleko od New Yorka činio se bajkovitim. No, iza zatvorenih vrata sve se počelo urušavati. Shania je početkom 2008. doznala da njezin suprug ima aferu s Marie-Anne Thiébaud, njezinom najboljom prijateljicom, koja je bila dio najužeg obiteljskog kruga.
Kantautorica isprva nije slutila što se zbiva: kada se ranije povjerila Marie-Anne sumnjajući da je suprug vara, ova ju je uvjerila da je slutnja neosnovana. Šarada je trajala sve dok Shanijin suprug nije pukao početkom 2008., sve priznao supruzi i odselio se ljubavnici. Da se rastaju nakon 14 godina braka, Shania Twain i Mutt Lange objavili su u ožujku iste godine.
Vratila je svoj glas
"Bila bih jedna od onih osoba koje bi održale svoj brak zbog svog djeteta... Pokušala sam zadržati Mutta. Pogledajte moju situaciju. Moji su se roditelji mogli međusobno poubijati kad su bili u svađi. Možda bi sestrama, braći i meni bilo bolje s udomiteljima, ali sam ipak odlučila nikome ne otkriti što se događa u mojoj obitelji. Nešto u meni govorilo mi je da obitelj treba ostati zajedno", rekla je u dokumentarcu "Not Just a Girl".
Kad su je jednom prilikom upitali zašto nije razmišljala o preseljenju, rekla je: "Jednostavno nisam htjela biti izbačena. Ovo je moj dom, ovo je rodno mjesto mog djeteta i ne idem nikamo."
Nakon prodaje dvorca u kojem je živjela sa suprugom i preseljenja u manji u Corseauxu, pjevačica nije dugo bila sama. Njezin novi odabranik bio je ni manje ni više 56-godišnji Frédéric Thiébaud, bivši suprug njezine bivše prijateljice koja joj je otela supruga. Nakon mjeseci međusobne podrške, odnos s Frédéricom Thiébaudom prerastao je u ljubav, a par se zaručio krajem 2010. Već 1. siječnja 2011. vjenčali su se na intimnoj ceremoniji uz zalazak sunca u Rincónu u Portoriku, okruženi najužim krugom obitelji i prijatelja. Oni koji su prisustvovali vjenčanju kasnije su govorili da je Frédéric, nakon što su proglašeni mužem i ženom, od sreće podigao Shaniju u naručje i poljubio je.
"Polako smo postali jako, jako dobri prijatelji", rekla je u emisiji Ellen DeGeneres, prisjećajući se razdoblja u kojem su jedno drugome bili oslonac nakon raspada brakova. Upravo iz tog prijateljstva rodila se ljubav koju je kasnije opisivala kao neočekivani dar nakon životne katastrofe.
Međutim, prava katastrofa zadesila ju je tijekom američkog dijela turneje za peti album "Up!". Dok je kratko boravila u Virginiji, u okolici Norfolka, Shaniju Twain tijekom jahanja ugrizao je zaraženi krpelj. U početku se činilo kao bezazlena nezgoda, no posljedice su se s vremenom pokazale mnogo ozbiljnijima: počele su vrtoglavice, a potom i problemi s glasom: nesigurnost u intonaciji i postupno slabljenje kontrole glasnica. Kasnije je utvrđeno da se radilo o posljedicama lajmske bolesti koja je zahvatila i njezine glasnice. Na kraju je potpuno izgubila glas. Bila je na dugotrajnom liječenju i kirurškim zahvatima na glasnicama, tijekom kojih su joj sredinom 2000-ih ugrađeni implantati od materijala Gore-Tex kako bi se stabilizirale. Povukla se iz javnosti i posvetila višegodišnjem oporavku kako bi gotovo iznova naučila kako koristiti vlastiti glas. O tom dijelu životne priče kasnije je rekla da je najgori. Vjerovala je da nikad neće zapjevati i "zakopala" se u izolaciju, no legendarni američki pjevač Lionel Richie izvukao ju je na scenu. Nagovorio ju je 2011. da snimi s njim novu verziju dueta "Endless Love", što ju je ohrabrilo prihvatiti ponudu iz Las Vegasa gdje je sveukupno, s pauzama, nastupala od 2012. do 2022. godine. Tijekom tog razdoblja objavila je album "Now", prvi poslije gubitka glasa i operacije. A ovog ljeta zapjevat će na Wembleyju kao gošća pop ikone, potvrđujući da je "pantera" countryja - koja je pobijedila baš sve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....