Dok mnogi čekaju da konačno stigne proljeće i topliji dani, Hana Jusić, unuka slavnog Trubadura i skladatelja Đele Jusića, kći njegovog sina Đele mlađeg i pjevačice Paule Jusić, obožava zimu. Već godinama planira otići u Norvešku gdje joj živi sestrična Tena i sada je to konačno realizirala. Razlog za putovanje baš sada je to što je ovo najzanimljiviji period u godini za odlazak u Skandinaviju, jer svaku noć nebo obasjava svjetlosna igra aurore borealis.
‘‘Svakome tko dođe u Norvešku cilj je vidjeti polarnu svjetlost, ali nebo nije uvijek blagonaklono. Ja sam imala tu sreću da sam je od pet dana koliko sam tamo bila, tri puta vidjela. Nebo me zaista počastilo. Vremenske prilike su bile neuobičajeno povoljne jer je sve dane bilo izrazito vedro, nije bilo vjetra pa je hladnoća bila podnošljivija. Zapravo je zanimljiva ta hladnoća, potpuno drugačiji osjet nego kod nas jer nema vlage pa djeluje kao da je puno toplije od tih minusa koji su bili. Po danu između minus sedam i minus četiri stupnja, a po noći do minus 12. Samo sam jednu večer okusila taj sjeverni vjetar i ne bih to ponovila. Uistinu ledi kosti‘‘, kazala nam je simpatična Hana koja radi u odjelu marketinga u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku i na tamošnjem Međunarodnom dječjem festivalu. Šibenik je zamijenila rodnim Zagrebom zbog posla, a ubrzo je zavoljela taj biser Jadrana gdje osim u poslu uživa u brojnim hobijima.
Nedavno se upisala u Opću planinarsku školu pri HPK Sv. Mihovil iz Šibenika i to joj je trenutno prava opsesija. ‘‘Odlično društvo, fenomenalni ljudi s velikim iskustvom, a o prirodi ne treba puno pričati. Obožavam prirodu koja je u planinama zaista čudesna i čarobna‘‘, kazala nam je Hana koju je oduševila i priroda koja okružuje pitoreskni gradić Tromsø na sjeveru Norveške gdje je boravila.
‘‘Na otoku Kvaløya posjetila sam fjordove Ersfjord i Grøtfjord. Na Grøtfjord smo išli s agencijom Wandering Owl u takozvani ‘lov‘ na polarnu svjetlost. To je jedno od iskustava koje se ne može opisati riječima. Satima smo sjedili na kubusima napravljenim od snijega oko logorske vatre kako bismo se ugrijali s obzirom na to da je temperatura bila minus deset stupnjeva. Za vidjeti polarnu svjetlost bitan je trenutak - ona se pojavi i može trajati dulje vrijeme, a može nestati i u nekoliko sekundi. Ali kada se pojavi u punom sjaju, to je ono želite vidjeti. Postoje faktori na temelju kojih se može procijeniti hoće li biti vidljiva i koliko će se južnije kretati, ali nikada se ne zna kada će se točno pojaviti i koliko će dugo trajati. Popeli smo se i do predivnog vidikovca iznad Trømsa, na vrh Fløya, s kojeg se pruža predivan pogled na grad i fjordove. Tada se zapravo vidi koliko je malih i velikih otoka raspršeno na tom području. Ali mjesto s kojeg se po meni pruža najljepši pogled je Ersfjordbotn na fjordu Ersfjord. Toliko me oduševio da sam čak tri puta bila tamo i to u tri različita doba dana - navečer gledati auroru, pa zalazak sunca i tijekom dana popiti kavu. Samo da potvrdim da je i bez svjetlosnih pojava, savršen. Posebno je zanimljivo da su po svuda ogromne hrpe snijega koje sakupljaju i onda ih bacaju nazad u more. Iz tog razloga ne sole ceste jer bi tako promijenili salinitet mora, nego skupljaju kamenčiće s fjordova i sipaju ih po cestama umjesto soli‘,‘ govori Hana o svojih nezaboravnih peta dana u Norveškoj gdje se svakako planira ponovo vratiti. A taj put preporučuje svima koji vole netaknutu prirodu i snijeg - i ne boje se zime.
