Uoči Zimskih olimpijskih igara, jedno od najprepoznatljivijih lica sportskog novinarstva Viki Ivanović otkriva zašto mu je ovaj projekt posebno emotivan - i kako izgleda njegov život kad se kamere ugase.
Dva tjedna prije početka Zimskih olimpijskih igara, HRT-ov novinar Viki Ivanović (47) trenutačno boravi u Malmöu, gdje prati Europsko rukometno prvenstvo, a istovremeno se priprema za jedan od najvećih zimskih sportskih događaja na svijetu. Tim povodom, samo za Gloriju, otkrio nam je nešto više o svojoj dugogodišnjoj karijeri, ali i obiteljskom životu o kojem inače vrlo rijetko govori. Usput se prisjetio i svojeg djetinjstva kada je, još kao petogodišnji dječak, roditeljima rekao da će jednog dana biti sportski novinar i da će ga gledati na televiziji. Od tog trenutka, kako nam i sam priznaje, za njega drugi plan nikada nije postojao.
"Od tada pa sve do danas za mene je postojalo samo jedno – novinarstvo. Cijelo školovanje svima sam govorio što ću raditi. I tako je bilo. Doza sreće isto tako uvijek je bila prisutna, mora biti. Ali ostalo je bila isključivo velika upornost i ovisnost o sportu", rekao nam je HRT-ov novinar.
Više od dvadeset godina kasnije, Viki je jedno od najprepoznatljivijih lica sportskog novinarstva u Hrvatskoj. Glas koji prati najvažnije sportske trenutke, lice koje je naviklo na reflektore, ali i na sate pripreme daleko od kamera. Pred njim je još jedan veliki profesionalni izazov – Zimske olimpijske igre koje počinju 6. veljače. To natjecanje mu je posebno važno, ne samo profesionalno nego i osobno, jer spaja njegovu ljubav prema sportu, hokeju i dugogodišnje novinarsko iskustvo.
"S velikim ću zadovoljstvom prenositi hokej na ledu. Dolazi i moj omiljeni igrač Sidney Crosby. Sa suprugom sam putovao u Pittsburgh da ga gledam uživo, a sada ću ponovno. Kanada očekuje zlato – sve drugo bi bilo razočaranje. Prijete Švedska, SAD i možda Finska, dok se Češka nada iznenađenju", kaže.
S pripremama za prijenose počeo je prije tri tjedna, dok se za cijeli projekt pripremao gotovo godinu dana. Iza velikih sportskih prijenosa stoje sati istraživanja i planiranja, a izazova će, kaže, sigurno biti. "Najveći problem bit će vremenski uvjeti. Dolomiti u veljači znaju biti vrlo nepredvidivi. Odgode stvaraju praznine u programu i tada treba brzo reagirati i biti spreman", kaže Viki, koji sport voli od najranijeg djetinjstva.
Godina izazova
"Kao klinac sam gledao sve sportove, čak i curling. Baš sve me zanimalo", smije se novinar. Ta radoznalost nije bila prolazna. Već u osnovnoj i srednjoj školi govorio je da će biti sportski novinar, a profesorici matematike jednom je prilikom otvoreno rekao da ga taj predmet ne zanima jer mu u životu neće trebati.
U karijeri je, kaže, samo ispunjavao ciljeve. Finale Lige prvaka, Olimpijske igre, hokejaški turniri – svaki trenutak bio je važan, ali neke posebno pamti. "Olimpijske igre u Londonu bile su posebne – moje prve ljetne. Sve sam upijao, a rukometna bronca ostala mi je u sjećanju. Zatim Soči, moje prve zimske igre. NHL hokejaši, nevjerojatno iskustvo. Hokej mi je najdraži sport, zato je važno da ta priča sada dobije nastavak u Milanu. A rukometna reprezentacija mi je kao obitelj jer sam novinarski odrastao uz zlatnu atensku generaciju. Ostalo mi je toliko lijepih uspomena", prisjeća se s osmijehom.
Posao mu je dinamičan i s nepredvidivim rasporedom, već 25 godina živi bez klasičnog radnog vremena, vikenda i praznika, ali i osobni život mu je ispunjen. Sa suprugom Majom Roščić Ivanović ima dvojicu sinova, Niku (15) i Juraja (9).
"Supruga je puno toga podredila mojoj karijeri, ali sve se nekako stigne. Godina 2026. bit će izazovna jer nas čeka nekoliko velikih natjecanja, ali nije prva, a nadam se ni posljednja. Djeca odrastaju i sve su samostalnija. Starijem već polako idem na živce – pubertet radi svoje, a i sam priznajem da ga malo gnjavim", kaže Viki uz smijeh.
Genijalan bubnjar i mali erudit
Njegova supruga Maja, nekadašnja TV novinarka, danas radi u Saboru, a iz medija je otišla davno. Bila je to, kaže nam Viki, odluka koja je bila ključna za ravnotežu u njihovu obiteljskom životu. "Teško bismo uspjeli s dvoje djece da je i ona ostala u TV novinarstvu. I ovako jedva sve stižemo. Imamo raspored na hladnjaku kako bismo svi znali što nas čeka, čak ga i djeca prate jer drugačije ne ide", otkriva.
Niko i Juraj odrastaju gledajući i slušajući oca na televiziji, pa im je to normalno. "Na to su navikli odmalena i ne doživljavaju to kao nešto posebno. Uostalom, kao ni ostatak moje obitelji", kaže.
Niko ove godine završava osnovnu školu, a Viki kaže da svakim danom sve više sazrijeva. "Postao je jako ozbiljan. Tu su prijatelji, bend, izlasci, sport... i jedna mlada dama. Fantastičan je bubnjar, jedan od najboljih u svojoj generaciji. Ima bend već pet godina i svira od šeste godine. Pravi je rocker, sluša i metal. Stalno hoda po stanu sa slušalicama – samo čekam da se zabije u zid", govori novinar.
Dodaje da njegov stariji sin obožava ići na koncerte, razumije glazbu i da i on sam puno uči od njega. "A tek mu je 15. Uz sve to, odlično skija, kao da se rodio na Kronplatzu."
Mlađi Juraj, s druge strane, ima nevjerojatnu energiju, kaže njegov tata. "Juraj je lud za sportom. Gleda nogomet religiozno, igra rukomet. On sve radi u sedmoj brzini. Sport, planovi, putovanja... Sve mu je zanimljivo i sve ga zanima, a ujedno je i jako pametan. Njegovo opće znanje nas često razoruža i frapira. Ne znamo kako i otkuda, ali ima ogromno opće znanje za devetogodišnjaka. Upija kao spužva." Iako u roditeljstvu uživa, Viki priznaje da mu je ono svakako i veliki izazov.
Razumijevanje i oprost
"Roditeljstvo je najteži ispit. Neočekivano kompliciran i zahtjevan predmet. Nitko nas nije na ništa pripremio. Nije niti mogao. Došao sam sa spuštenim gardom i često se našao na podu. Ljubav prema sinovima je nemjerljiva, nitko te ne može pripremiti na taj koktel emocija, brige i izazova", otkriva. Posebno emotivno govori o trenutku kada je Niko, usred pandemije koronavirusa, sa samo devet godina završio na hitnoj operaciji slijepog crijeva. "Nismo ga smjeli posjećivati pa smo se umjesto toga gledali preko video poziva. Bio je nevjerojatno smiren i hrabar", napominje.
Danas su, pak, izazovi s kojima se njegovi sinovi susreću potpuno drugačiji – škola, društvene mreže, pritisci odrastanja i život u velikom gradu. "Društvene mreže su apsolutno zlo. TikTok je u našoj kući zabranjen", kaže nam novinar bez zadrške. Strog je, priznaje, ali vjeruje da je to dio roditeljske odgovornosti.
"Strog sam, jesam. Netko kaže prestrog. Možda. A možda i ne. Ja sam odrastao u Novoj Gradiški, radio sam svakojake gluposti, ali tamo te svi znaju. Uvijek te netko štiti. Zagreb je velik grad. Dijete može lako ‘odlutati‘. Treba upaliti sve radare dok ne počnu misliti svojom glavom", smatra.
Kad govori o braku, Viki ne skriva koliko je očaran suprugom. S Majom je u braku od veljače 2010. godine, a njihov odnos najbolje opisuje kroz njihove razlike.
"Potpuno smo različiti. Kao dan i noć. Zato se nadopunjavamo. Maja je zadužena za socijalne kontakte. Učim od nje i danas – kako stvari mirnije primiti i rješavati, izbjegavati dramu. Uglavnom padam na ispitima", kaže uz smijeh pa dodaje: "Ja imam svoje zadatke. One koji meni leže i koje lakše rješavam. Podjela je bitna."
Usput nam je otkrio i koja je tajna njihova skladnog braka. "Razumijevanje, ali i oprost. Maja ga je puna. Razumijevanja."
Kad nisu zauzeti poslovnim i školskim obavezama, Viki i njegova obitelj najradije se opuštaju u obiteljskoj atmosferi. "Volimo biti sami, samo nas četvero", kaže nam novinar, iako primjećuje da 15-godišnji Niko sve češće izbjegava zajednička druženja, što Viki doživljava kao sasvim logičan dio odrastanja.
"Zbog toga svake godine dva ili tri puta negdje zajedno otputujemo. Moramo iskoristiti priliku dok se klinci još žele družiti s nama", na kraju zaključuje Viki Ivanović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....