Glazbenik je obožavao košarku - čak ju je i trenirao, a za vrijeme studija u Grazu godinu dana je igrao za jedan klub.
Nema sumnje, uz obitelj i glazbu, život Matije Dedića bio je ispunjen ljubavlju. A prerano preminuli glazbenik imao je još jednu veliku ljubav - a to je bila košarka koju je toliko volio da je i čak s visinom od 167 centimetara žarko želio trenirati i igrao za trećeligaški austrijski klub. Divio se Draženu Petroviću, ‘njegovom Šibenčaninu‘, a navijao za Cibonu.
„Glazba je ljubav, a košarka ljubavnica. Sa svojih 167 centimetara došao sam u situaciju da koliko vremena provodim za klavirom, toliko budem i na košarkaškom terenu i šutiram. Kad sam otišao u Graz, na jednom terenu mi je prišao jedan čovjek i rekao da pola sata nisam promašio ni s jedne pozicije. Rekao mi je da očito nisam čovjek za teretanu, da sam nizak, ali da nisam promašio ni tricu. Rekao sam mu da studiram na Muzičkoj akademiji, odsjek jazz, da volim basket i da sam stalno na terenu. Pozvao me da sljedećeg četvrtka dođem u Geaka klub, koji je bio prvoligaš u nogometu, a trećeligaš u košarci... Otišao sam na trening i godinu dana igrao za klub.“, bio je otkrio Matija portalu Mozzart Sport.
Ipak, ljubav je jača od ljubavnice, glazba je bila jača od košarke pa je prestao igrati kada je počeo dobivati više glazbenih angažmana, a i cijelo vrijeme dok je bio na terenu, bojao se ozljede prstiju koja bi mu mogla uništiti glazbenu karijeru.
Za isti portal je otkrio da je doma imao veliku kolekciju DVD-a s košarkaškim utakmicama, prvenstvima, olimpijskim igrama kojoj su se čudili njegovi prijatelji i "stari Cibonaši" Zoran Čutura i Danko Cvjetičanin.
Matija Dedić diplomirao je jazz klavir na prestižnom jazz odsjeku Sveučilišta u Grazu, a usavršavao se i kod uglednih glazbenika u inozemstvu. U svojoj bogatoj karijeri surađivao je s brojnim domaćim i stranim glazbenicima, među kojima su Boško Petrović, Tamara Obrovac, Gabi Novak, Arsen Dedić, Josipa Lisac, Miroslav Vitous, Theodosii Spassov i mnogi drugi.
Dedić je bio poznat po iznimnoj tehničkoj vještini, a uz jazz, uspješno se okušao i u klasičnoj te filmskoj i kazališnoj glazbi. Njegov album "Matija svira Arsena" iz 2015. godine, posvećen ocu, osvojio je niz nagrada i kritički je hvaljen kao jedno od najemotivnijih i najzrelijih ostvarenja u njegovoj diskografiji.
Dobitnik je brojnih domaćih i regionalnih nagrada, uključujući nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najboljega jazz-skladatelja i nekoliko Porina te je prepoznat kao umjetnik koji je značajno obogatio hrvatsku glazbenu scenu. Potkraj 1990-ih utemeljio je vlastiti sastav Matija Dedić Trio.
Nastupao je u mnogobrojnim europskim državama, u Brazilu i SAD-u. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz-pijanista na jazz-festivalu u Montreuxu. Vlastite skladbe objavio je na albumima Octopussy (1998), Solo/Part 1 (2000), Sentiana (2012), Ligherian Rhapsody (2015), Dedicated (2017) i dr., a obradbe skladbi drugih autora na albumima Tempera (2004; Zlatan Stipišić - Gibonni), Kontesa (2010; Dora Pejačević), Matija svira Arsena (2015; Arsen Dedić) i dr. Sklada za televiziju i kazalište.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....