Jedan od najtraženijih domaćih nogometaša, 25-godišnji Zagrepčanin Lovro Majer, kratki boravak u rodnom gradu iskoristio je za predah od brojnih obveza i ugostio ekipu Glorije u svom domu na Britancu. Majer je karijeru započeo u Dinamu, a u ljeto 2021. za 12 milijuna eura prešao u francuski Rennes. Odlične partije u dresu Rennesa priuštile su mu epitet vruće robe na nogometnom tržištu pa se za njegove usluge navodno zanimaju velikani poput Real Madrida, PSG-a, Atletica, ali i bogatog Newcastlea. U njegovu stanu u Rennesu društvo mu pravi mačka Sia. Otac mu je nekadašnji taekwondo reprezentativac Egon Majer, koji mu je usadio ljubav prema sportu i spartanski način života, s nekoliko treninga u danu.
Zagrebački život prije godinu i pol dana zamijenili ste onim u Francuskoj. Kako izgleda vaš dan u Rennesu?
- Vrlo slično kao i u Zagrebu, ujutro imam trening, poslije treninga masaža, ručak u klubu, a popodne najčešće prošećem po gradu, popijem kavu, družim se sa suigračima. Nakon toga, kad sam raspoložen, idem na sat francuskog, a večernji sati su rezervirani za gledanje filmova, televizije i igranje igrica.
Jeste li zadovoljni u klubu?
- Jako sam zadovoljan, klub je na visokoj razini, sve je posloženo tako da se svaki dan napreduje. Ljudi u klubu, stručni stožer, suigrači, svi rade na tome da se osjećamo dobro i da pružamo dobre rezultate.
Traže vas brojni velikani, gdje biste željeli nastaviti karijeru nakon Rennesa? Spominju se Real, Atletico, Arsenal, koji je klub vaš favorit?
- Uvijek je lijepo to čuti, to znači da pružam dobre partije. Favorita od svih tih klubova koje ste naveli nemam, trudim se zapravo ne razmišljati o tome. Mogu reći da mi je to poticaj da budem još bolji, ali za sada se ne opterećujem time, i dalje sam jako zadovoljan u Rennesu.
Karijeru ste započeli u Dinamu, koliko vam nedostaje Zagreb, klub, obitelj, prijatelj i suigrači...?
- Nedostaje mi Zagreb, nedostaje mi taj zagrebački zrak, atmosfera, otići do grada, prošetati, popiti kavu u mom omiljenom kafiću, no bio je trenutak da odem, promijenim život i ne žalim ni najmanje, ali naravno da mi mnogo toga nedostaje.
Volite čitati knjige i stripove. Imate li još neke hobije?
- Volim čitati, uvijek se trudim vrijeme iskoristiti kako bih naučio nešto novo. Hobi mi je još od djetinjstva igranje igrica. Sada igram manje jer nemam vremena, ali prije sam, moram priznati, provodio puno vremena igrajući igrice.
Završili ste Hotelijersko-turističku školu, učili ste jezike kao dijete... Jeste li imali plan B u slučaju da ne uspijete u nogometu?
- Moram priznati da nikada nisam imao plan B, ne razmišljam tako, treniram svaki dan, dajem sve od sebe. Sretan sam što sam uspio i izdržao najteži period, ali mislim da nisam ni na polovici onoga što želim i mogu napraviti.
Kako se snalazite u kuhinji, jeste li svladali i neki francuski specijalitet?
- Iskreno, nisam neki veliki kuhar, ne mogu se pohvaliti time, znam si nešto pripremiti, zabavno mi je to, ali sam lijen. Ne radim nikakve specijalitete, uglavnom kuham tradicionalna jela.
Kako se sporazumijevate s ljudima, s obzirom na to da vlada mit da Francuzi ne znaju druge jezike?
- Govorim francuski dosta dobro, od početka sam ga počeo učiti. Mogu se sporazumjeti na francuskom za sve što trebam.
Rennes je samo sat i pol udaljen od Pariza, posjećujete li ga često?
- Vrlo često idem u Pariz, najbliži je veliki grad. Trudim se iskoristiti tu mogućnost što više i otići kada god uhvatim slobodan trenutak.
Rijetko govorite o privatnom životu, zašto vam je toliko važno sačuvati intimu?
- Istina, čuvam svoj privatni život, smatram da je moj privatni život samo moja stvar i jako mi je neprirodno takve stvari dijeliti s javnosti, tako sam odgojen. Nije dobro previše dijeliti svoju intimu.
Vaš otac, nekadašnji reprezentativac Hrvatske u taekwondou, za vas je rekao da ste se uvijek znali izboriti za sebe, da imate i mozak i hrabrost. Je li vam lakše balansirati između te dvije stvari što ste stariji?
- Vodim se time što je rekao moj otac i dalje. Iako sam malo stariji, ne važem između mozga i hrabrosti, nego i dalje nastojim imati tu mladenačku hrabrost, ali i mudrost jer ipak više nisam klinac.
Nogometaši se često mladi ožene i imaju djecu. Razmišljate li zasnovati obitelji?
- Da, tako je to kod nas nogometaša, odemo u druge države, klubove i imamo dosta slobodnog vremena. Poštujem tuđe odluke, ali ja trenutačno o braku i djeci uopće ne razmišljam.
Bliži se ljeto i godišnji odmori, imate li već neki plan gdje ćete se odmarati?
- Plan mi je biti u Zagrebu nekoliko dana, pa otići k tati u Preko na Ugljan, a onda vjerojatno otputovati u neku stranu
destinaciju.
Jako volite otok Ugljan, odnosno mjesto Preko gdje živi vaš otac. Možete li se zamisliti u starosti ondje sa ženom i, tko zna, možda unucima?
- Mogu se zamisliti jer mi je to najdraže mjesto, obožavam ga. Da, mogu se zamisliti sa svojom obitelji tamo i dio svog života volio bih provesti na Ugljanu.
Karijera nogometaša ne traje dugo. Gdje se vidite nakon nogometne karijere?
- Ne traje predugo, iako vidimo Luku Modrića koji s 37 godina igra na visokoj razini, nadam se da ću igrati što dulje i da ću trajati kao i on. Još ne znam što ću raditi nakon nogometne karijere, ali vjerujem da ću ostati u sportu, možda biti nogometni menadžer ili nešto slično. Rano je za razmišljanje o tome.
Nedavno se dogodio manji verbalni sukob između Kramarića i Perišića, je li to uobičajeno u nogometu i kakva je po vama atmosfera u svlačionici?
- Događaju se takve situacije, nije to ništa neugodno, to je sastavni dio igre, više su mediji to napuhali. Mislim da je atmosfera savršena, imamo odličan spoj mladosti i iskustva, što najbolje pokazuju rezultati.
Luka Modrić rekao je na dočeku reprezentacije u Zagrebu da će se ova momčad vratiti i sa zlatom u Hrvatsku, je li to moguće već na Euru iduće godine
u Njemačkoj?
- Da, Luka je to rekao i ja se s tim potpuno slažem. Nakon Svjetskog prvenstva nastavili smo s dobrom igrom i mislim da imamo momčad koja može donijeti zlato u Hrvatsku.